Ponedjeljak, 12. Oktobra 2026
Ponedjeljak, 12. Oktobra 2026
„AMERICA FIRST“ ILI „AMERIKA SAMO KADA JOJ ODGOVARA?“: Može li se vjerovati Trumpovoj Americi?
„America First“ sve više počinje izgledati kao „America First – ali samo kada Amerika ne mora platiti cijenu“. A to nije savez. To je poslovni odnos
Trumpova politika „America First“ pokazuje svoju najciničniju stranu: kada je Saudijskoj Arabiji potrebna konkretna vojna zaštita, američki predsjednik povlači ručnu.
Rijad je godinama kupovao američko oružje, ulagao milijarde i gradio strateško partnerstvo s Washingtonom, a sada dobija poruku da se na američku vojnu moć ne može računati kada stvari postanu stvarno opasne.
Još iz ove rubrike
Mohammed bin Salman našao se pred neprijatnim prizorom koji bi još prije nekoliko godina bilo teško zamisliti. Saudijski prijestolonasljednik, čovjek koji je godinama gradio bliske odnose s Washingtonom i Trumpom, traži direktne američke zračne napade na položaje Huta, dok američki predsjednik odbija otvoriti novi front.
To je trenutak koji ogoljava jednu od najvećih slabosti Trumpove vanjske politike: Amerika želi izgledati kao dominantna svjetska sila, ali istovremeno želi birati samo one sukobe koji joj politički i vojno odgovaraju.
Trump može govoriti o prijateljstvu sa Saudijskom Arabijom, strateškom partnerstvu i ogromnim ekonomskim interesima koji povezuju dvije zemlje. Ali kada je Rijadu potrebna konkretna vojna akcija, priča odjednom postaje drugačija.
Washington će dijeliti obavještajne podatke.
Washington će pomagati u određivanju ciljeva.
Washington će slati komandne kadrove.
Ali američki avioni neće nužno krenuti tamo gdje ih Rijad želi.
I upravo je to poruka koja može skupo koštati Trumpa.
Amerika traži od saveznika da joj vjeruju, ali sama ne želi preuzeti rizik
Trumpova doktrina može se svesti na jednu vrlo jednostavnu formulu: saveznici trebaju biti dovoljno blizu Americi kada treba kupovati oružje, ulagati novac i podržavati američke interese, ali kada izbije rat, Washington će prvo izračunati koliko mu se isplati ući u sukob.
Za Saudijsku Arabiju to mora biti gorka lekcija.
Rijad je desetljećima bio jedan od najvažnijih američkih partnera na Bliskom istoku. Saudijci su trošili ogromne iznose na američko oružje i sigurnosnu saradnju. Sjedinjene Države su zauzvrat predstavljale ključni stub saudijske sigurnosti.
Ali sada, kada su ugroženi saudijski energetski pravci, Trump poručuje da američka vojska neće automatski otvoriti još jedan front.
To ostavlja neugodno pitanje: čemu služi savez ako saveznik nije spreman stati uz vas kada je cijena podrške najveća?
Trump bi mogao odgovoriti da Amerika ne treba voditi tuđe ratove.
Ali problem je što je upravo Trump godinama gradio sliku predsjednika koji zna kako napraviti „bolje poslove“ za Ameriku. Ako su saudijski interesi toliko važni američkoj ekonomiji, energetskom tržištu i geopolitičkom položaju, zašto se onda Washington povlači kada se pojavi stvarna sigurnosna prijetnja?
„America First“ ili „Amerika samo kada joj odgovara?“
Trumpova politika „America First“ sada se suočava s vlastitim paradoksom.
Ako Amerika od svojih partnera traži da budu dio američkog sistema sigurnosti, onda partneri očekuju da taj sistem funkcioniše kada dođe kriza.
Ako Washington kaže da će pomoći samo do određene granice, onda će saveznici početi tražiti druge opcije.
I to je ono što bi moglo biti najopasnije za Trumpa.
Jer najveća američka moć na Bliskom istoku nije samo broj aviona, nosača aviona ili projektila. Najveća američka moć je uvjerenje saveznika i protivnika da će Washington zaista reagovati ako neko prijeđe određenu granicu.
Ako to uvjerenje nestane, američki utjecaj počinje slabiti čak i bez ijednog izgubljenog vojnog sukoba.
Trump želi izbjeći novi rat, ali cijenu može platiti američki utjecaj
Trump ima vrlo jasan razlog da ne želi otvaranje novog fronta u Jemenu.
Već postoji ozbiljan pritisak zbog rata s Iranom. Energetsko tržište je osjetljivo. Cijene goriva predstavljaju politički problem. A izborni kalendar dodatno povećava pritisak na Bijelu kuću.
Ali upravo zbog toga njegova odluka izgleda kao političko kalkulisanje.
Umjesto da pokaže odlučnost, Trump bira ograničenu podršku.
Umjesto da pošalje jasnu poruku protivnicima, šalje poruku opreza.
Umjesto da demonstrira da američki saveznici mogu računati na Washington, pokazuje da će američka podrška imati jasnu granicu čim rizik postane previsok.
Trump možda izbjegava jedan rat, ali rizikuje da izgubi nešto mnogo dugoročnije – povjerenje saveznika.
Saudijci sada imaju pravo pitati: šta smo zapravo dobili?
To je pitanje koje će se teško moći izbjeći u Rijadu.
Ako Saudijska Arabija može biti napadnuta iz više pravaca, ako joj mogu biti ugrožene energetske arterije i ako se u trenutku ozbiljne krize mora obraćati Washingtonu za pomoć, a predsjednik Sjedinjenih Država odbija direktno vojno djelovanje, onda se nameće pitanje koliko vrijedi cijeli sigurnosni odnos.
Trump je godinama insistirao na tome da saveznici moraju plaćati više za vlastitu sigurnost.
Sada Saudijska Arabija može uzvratiti: platili smo.
Kupovali su američko oružje.
Plaćali su sigurnosnu saradnju.
Otvarali vrata američkim kompanijama.
Gradili političko partnerstvo s Washingtonom.
A kada je došao trenutak da se američka vojna moć upotrijebi protiv prijetnje koja direktno ugrožava saudijske interese, Trump nije rekao „da“.
Rekao je – ne još.
Trump može dobiti rat na papiru, a izgubiti Bliski istok u praksi
Najveća greška bila bi posmatrati ovu odluku samo kroz pitanje da li će američki avioni bombardovati Hute.
Mnogo važnije pitanje jeste šta će druge države zaključiti iz Trumpove odluke.
Ako Saudijska Arabija zaključi da mora samostalno osiguravati svoje ključne interese, počet će ubrzano tražiti alternativne sigurnosne aranžmane.
Ako druge zaljevske monarhije dođu do istog zaključka, američki utjecaj dodatno slabi.
Ako Iran shvati da je Washington oprezan kada treba otvoriti novi front, Teheran i njegovi saveznici mogu dobiti dodatni prostor.
A ako Kina i Rusija iskoriste tu pukotinu, Trump će imati mnogo veći problem od jednog zahtjeva Mohammeda bin Salmana.
Jer tada više neće biti riječ o Jemenu.
Bit će riječ o tome ko zapravo kontroliše sigurnosnu arhitekturu Bliskog istoka.
Trump je želio biti predsjednik koji vraća američku snagu – sada mora dokazati da Amerika nije samo jaka kada je rizik mali
On voli demonstrirati snagu. Voli prijetnje, ultimatume i poruke o američkoj nadmoći.
Ali prava snaga se ne mjeri samo glasnoćom prijetnje.
Mjeri se spremnošću da se preuzme odgovornost kada saveznik pokuca na vrata.
A upravo tu se Trump našao pred problemom.
Ako SAD mogu voditi rat protiv Irana, ali ne žele pomoći Saudijskoj Arabiji protiv Hutija, onda će se s pravom postaviti pitanje gdje počinje, a gdje završava američka sigurnosna garancija.
Ako Amerika traži od Rijada da joj vjeruje, onda i Washington mora pokazati da je spreman uzvratiti kada Rijad bude ugrožen.
U suprotnom, „America First“ sve više počinje izgledati kao „America First – ali samo kada Amerika ne mora platiti cijenu“.
A to nije savez.
To je poslovni odnos.
I upravo bi to mogla biti najveća politička greška Trumpove politike na Bliskom istoku: pokušavajući izbjeći još jedan rat, mogao bi natjerati vlastite saveznike da se počnu pitati zašto bi uopće trebali zavisiti od Amerike.
Saudijska Arabija danas traži američke bombe.
Sutra bi mogla tražiti nešto sasvim drugo – sigurnosni plan u kojem američki predsjednik više nije jedini čovjek kojeg mora pozvati kada počne gorjeti.
A ako do toga dođe, Trump neće moći kriviti ni Iran, ni Hute, ni Saudijce.
Bit će to cijena politike u kojoj se od saveznika traži lojalnost, ali se vlastita lojalnost mjeri prema trenutnoj političkoj računici.
Prvo su srušene države u kojima jesu problematično vladari, ali su bili samosvojni, i tada se dobilo Arapsko proljeće 1! Sada se provodi Arapsko proljeće 2!