ALIJA IZETBEGOVIĆ: Bosni trebaju hrabri i obrazovani ljudi

Allah nas je stavio na ovu vjetrometinu, na ovaj komadić zemlje gdje se smjenjuju bure i oluje. Niko ne bira zemlju u kojoj će se roditi, a ova zemlja je naša sudbina. Kada se jednog dana budu pravile analize, kada se iz neke historijske udaljenosti bude odgonetalo čudo bosanskog otpora, naći će se – siguran sam – da je ta tajna bila negdje u dušama ili karakteru ljudi. Često smo govorili da Bosna nije samo parče zemlje na brdovitom Balkanu. Za mnoge od nas Bosna je ideja, san o zemlji na razmeđu svjetova, na velikoj granici između Istoka i Zapada. To je zemlja više vjera i nacija, gdje ne smije biti nasilja nad čovjekom i gdje neće biti nepravde

izdvojeno.ba Dodajte izdvojeno.ba u omiljene izvore na Googleu

Predsjednik Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović prvi put se povodom Dana nezavisnosti RBiH obratio narodu 1. marta 1995, kada je ovaj praznik ustanovljen.

“Naš cilj je Bosna slobodnih ljudi, Bosna u kojoj će se poštovati čovjek i njegova prava. Konceptu jednonacionalnih, jednovjerskih i jednostranačkih paradržava – kažem to u množini – mi suprotstavljamo naš koncept slobodne i demokratske Bosne. Mržnji i netrpeljivosti mi suprotstavljamo demokraciju i toleranciju. Kada to geslo ispišemo na našim zastavama, onda tome treba postojano da težimo, korigirajući svakodnevno svoj put i neumorno ispravljajući svakodnevne nepravde. Ne činimo to zbog njih, njima ništa ne dugujemo. Činimo to zbog sebe. Braneći ovaj princip, koji je izraz civilizacije i koji, zapravo, civilizaciju čini mogućom, mi ćemo svaki dan bivati sve jači i spasit ćemo i sačuvati Bosnu”, rekao je Alija Izetbegović i dodao: “Svaki narod ima svoju obećanu zemlju. Naša obećana zemlja je Bosna. Pozivam vas da se za nju izborimo.”

Još iz ove rubrike

Govoreći na skupu Bošnjaka u Dusseldorfu 13. maja 1995. godine Alija Izetbegović je ispričao: “Prošao sam nedavno Bosnom. Sada je ona sva ozelenjela i pod beharom. Putujući vidio sam mnogo, ali dvije slike ne izlaze mi iz pamćenja: naša djeca i naši vojnici. Na sve strane bujuci djece i njihova rumena, nasmijana lica, kao da nije rat. I isto tako, na sve strane, iza svake okuke vojnici stoje, nepomični i uspravni poput onih jelika, kao da su iz zemlje iznikli. To su dvije naše velike nade: vojnici – sadašnja, i djeca – buduća nada.”

Govoreći o Bosni kakvu sanja 8. juna 1996. godine na žuči Izetbegović je kazao: “O toj Bosni, o tom snu o Bosni, želio bih danas da kažem nekoliko riječi. Uvijek smo je zamišljali kao zemlju dobrih, uspravnih i ispravnih ljudi. I vjerovali da je u tome moć Bosne, ali i nemoć napadača koji su uvijek ponovo kidisali u nastojanju da je pokore. Kada se jednog dana budu pravile analize, kada se iz neke historijske udaljenosti bude odgonetalo čudo bosanskog otpora, naći će se – siguran sam – da je ta tajna bila negdje u dušama ili karakteru ljudi. Često smo govorili da Bosna nije samo parče zemlje na brdovitom Balkanu. Za mnoge od nas Bosna je ideja, san o zemlji na razmeđu svjetova, na velikoj granici između Istoka i Zapada. To je zemlja više vjera i nacija, gdje ne smije biti nasilja nad čovjekom i gdje neće biti nepravde. To je bio naš san o Bosni, i samo takva Bosna može da postoji i opstane.”

Bosni trebaju hrabri i obrazovani ljudi, govorio je Alija Izetbegović.

“Allah nas je stavio na ovu vjetrometinu, na ovaj komadić zemlje gdje se smjenjuju bure i oluje. Niko ne bira zemlju u kojoj će se roditi, a ova zemlja je naša sudbina.”

Share
Tweet

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Pogledajte i druge interesantne članke