AHATOVIĆ NA “KRUGU 99”O ODBRANI DOMOVINE: Federacije BiH treba formirati tzv. Civilne Garde koje će objedinjavati i podčinjavati sve specijalne jedinice MUP-ova na razini Federacije i Kantona

“Bosna i Hercegovina se nalazi u permanentnoj krizi sa manjim ili većim eskalacijama od završetka rata. Posljednja dešavanja prijete da podijele zemlju po entitetskoj liniji. Osnovni faktori koji bi trebali da utiču kontra tih političkih silnica institucionalno su blokirani i ne mogu da sprovedu akciju hapšenja pojedinaca koji su pokrenuli oružanu pobunu protiv države. Međunarodni faktor je proglasio neutralnost I ne ragira iako ima sve nadležnosti da spriječi krizu, on to ne čini. Time što ne čini ništa da vrati entitet RS ustavno pravni porerdak BiH iako za to ima jasna ovlaštenja u Dejtonskom mirovnom sporazumu međunarodna zajednica direktno vrši cesiju entiteta RS odnosno njegovo ustupanje Srbiji. Ono što fali je ugovor u kojem će se entitet RS predati Srbiji uz zadržavanje suvereniteta BiH na 100 godina ili će to biti trajna cesija.

Odgovor na ovo stanje cesije je u etatizmu, u kojem u političkoj teoriji i praksi odlučujuću riječ u svim društenim odnosima ima država, a ne politička prtija, pojedinac ili etnos. A država je kao što znamo je teritorijalno zaokružena politička zajednica nacija, naroda I građana kao osnovni i najviši oblik političkog orgnizovanja stvoren u cilju zaštite vitalnih političkih, ekonomskih i sigurnosnih  interesa njenih stanovnika. Stoga trenutna situacija nagoni na razmišljanje o našoj opštoj spremnosti za novi eventualni sukob.

Još iz ove rubrike

Društvo 9. Septembra 2026.

ZLOČIN U GRABOVICI: Prije 33 godine pripadnici Armije RBiH ubili su 33 hrvatska civila

Društvo 9. Septembra 2026.

ULOŽENI SILNI NOVCI, A TRAMVAJI I DALJE KASNE: Šteta spiskao stotinjak miliona, a inspekcija utvrdila da se ne poštuje red vožnja kod čak 6 linija

Slab protivnik uvijek privlači agresivno ponašanje, posebno u okruženju u kakvom se Bosna i Heregovina razvija kao društvo i prostor sa relativnom autonomijom već preko 200 godina, opterećena sa nacionalnom empacipacijom I orijentacijom najmanje polovine stanovništva prema susjednim zemljama.

Međutim, ostavljajući i povijest i politiku sa strane, kada god se nađete u prilici da se branite najveća opasnost leži u vašoj potencijalnoj prenagljenoj reakciji. Opterećeni iskustvima iz proteklog Odbrambeno oslobodilačkog rata često imamo tendenciju da precjenjujemo protivnika s obzirom na vrlo negativno iskustvo koje leži u činjenici da nismo imali vojnu silu u trenutku napada na našu zemlju I da smo sve to izgrađivali u hodu. U toj paranoji u kojoj stalno potenciramo naše slabosti iz prošlosti i poredimo ga sa realnim stanjem sadašnjice, koje naravno nije sjajno, ispadamo mnogo slabiji nego što zapravo I jesmo. Stoga osnovna polazna tačka našeg promišljanja o konceptu odbrane jeste premisa da neprijatelj nikada nije jak onoliko koliko se to čini na papiru. Naše slabosti kojih realno gledano ima mnogo mogu postati naša snaga ako se ona pravilno I sistemski usmjeri.

Sa druge strane neprijatelj izgleda moćno zato što posjeduje određenu vojnu snagu ili prednost koja mu otvara razne mogućnosti ugrožavanja naše sigurnosti. Možda su to novac, ekonomski resursi, možda je to veličina I obučenost njegove vojske, razna savezništva sa moćnim zemljama, povezanost stanovništva sa njegovom političkom strukturom, snaga morala, vjere općenito društva. Međutim kolika god bila njegova snaga I moć to je ujedno I njegova Ahilova peta I istovremeno njegova potencijalna slabost, jer se protivnik oslanja na te svoje prednosti koje na terenu ne moraju uvijek da budu prednost.

Šta nam je činiti? Isto kao što možemo neprijateljsku snagu pretvoriti u njegovu slabost, tako možemo I našu slabost da pretvorimo u našu prednost. Reputacija naših oružanih snaga jeste niža u odnosu na okruženje, ali je to ujedno I naša komparativna prednost, jer svaki poraz našeg neprijatelja od tako nisko rangiranog protivnika ozbiljno utiče na moral njegovih vojnih snaga. Naš protunapad na eventualnog agresora mora biti tako plasiran da prvenstveno cilja na njegovu reputaciju, pa tek onda na vojni rezultat. Takav defenzivni koncept odbrane sa akcentom na korištenje geografske prostorije za vođenje aktivne oružane borbe jeste prednost koju su naši preci stoljećima koristili protiv raznih zavojevača, nije im nužno uspjelo da ih pobijede, ali su ih znali teško poraziti. Realno, komunistički pokret otpora u bivšoj Jugoslaviji nikada ne bi uspio u svojoj antifašističkoj borbi da svoje glavne snage partizanskih odreda nije u zimu 1941. preveo u Bosnu. Istu grešku ulaska u rat po bosanskim vrletima poslije HItelrove Njemačke I njenih satrapa uradila je I bivša JNA kao simetrična konvencionalna oružana sila, koja se našla u sred terena koji je idealan za asimetrična vojna djelovanja što je Armija RBiH uveliko koristila zbog svoje inferiornosti u naoružanju I vojnoj opremi. Međutim danas kada se ratovi vode sa robotima, kada je bojišnica transparentna zbog upotrebe opservacijskih dronova, kada tenk jedva preživi 15 minuta na bojištu, kada vaša artiljerija mora da puca I miče se odmah sa lokacije odakle je otvarala vatru zbog dronova koji sve nadziru, kada pješadija gine od mini dronova na kojima je nakačena ručna bomba, sve vojne teorije I principi padaju u vodu osim organizacije, kompetencije i obučenosti.  Na tim premisama treba graditi vojnu doktrinu baziranu na defanzivi sa stvaranjem mogućnosti prelaska u munjeviti protunapad.

Procijena vlastitih snaga

Polazeći od procijene vlastitih snaga i prijetnji prema državi Bosni i Hercegovini i njenoj teritoriji koje su definirane u nekoliko javno iznesenih dokumenata, Memoranduma SANU 1 iz 1986. I Memoranduma 2 iz 2012. i njegove redefinicije kroz deklaraciju Svesrpskog sabora iz 2024. Zatim, aktivne secesije i oružane pobune entiteta RS koja se odvija od februara 2025. godine, restrukturiranje kompletnog sistema odbrane treba da polazi od koncepta oslanjanja na vlastite snage I kapacitete kao posljedicu izolacije BiH od strane njenih susjeda kao 1992.  Sama organizacija kompletnog odbramnenog sektora treba da polazi od tzv. Harmoničnog razvoja oružanih snaga i pripravnosti za vođenje svih oblika ratovanja u njegovih pet dimenzija sa akcentom na petoj dimenziji ili elementu tzv.  Informatičko-kibernetičkom elementu ratovanja. Ozbiljan pristup vojnoj organizaciji više je nego potreban, jer u slučaju bilo kakve vojne akcije pokrenute sa od strane države i usmjerene ka očuvanju teritorijalnog integriteta i suvereniteta, Vojske susjednih zemalja bi se na svoj način aktivno direktno ili indirektno  uključile u borbena djelovanja protiv OS BiH. To mora da bude svima kristalno jasno.

Dugoročna strategija

Tradicionalno su postojale četiri polja-dimenzije ratovanja, odnosno ratovanje na kopnu, moru, te s napretkom tehnologije u zraku i u novije vrijeme u svemiru. S novim tehnološkim napredovanjima, otvorila se peta dimenzija, odnosno peti element ratovanja, informatičko-kibernetičkog ratovanja, koja će u narednom periodu biti osnovni trend vojno-naučnog razvoja. Dva su ključna razloga za razvoj ovakvih tehnologija: sprečavanje gubitaka na svojoj strani, uz povećanje gubitaka na protivničkoj strani, uz prije svega demoraliziranje protivničkih snaga. Teško se boriti protiv nezaustavljivog, nadmoćnog i neumornog protivnika.

Kratkoročna strategija

S obzirom na trenutno stanje koje je opisano u prethodnom poglavlju, država Bosna i Hercegovina u očuvanju svog teritorijalnog integriteta i suvereniteta suočava se sa stvarnim i realnim prijetnjama svojih susjeda. U političkom smislu potrebno je razvijati dobrosusjedske odnose i bilateralnu saradnju sa okolnim zemljama, ali je potrebno istovremeno razvijati sistem odbrane koji bi bio adaptivan na sve moguće scenarije raspada zemlje u skladu sa gore objašnjenom harmoničnom strategijom.

Taj sistem ne smije se oslanjati na vanjski faktor ni kratkoročno ni dugoročno. On mora biti introvertan, samodorživ i dovoljan. Okosnica odbrambenog sistema trebaju da budu ne samo Oružane snage BIH, već kantonalni MUP-ovi.

S tim u vezi potrebno je na nivou Federacije BiH uspostaviti zakonske preduvjete za uspostavu tzv. Civilne Garde koja će objedinjavati i podčinjavati sve specijalne jedinice MUP-ova na razini Federacije i Kantona sa zadacima (mada ne samo to) usmjerenim ka ispunjavanju zadaća jedinca za podršku ministarstvima unutrašnjih poslova, sigurnost na auto-putevima, u policijskim operacijama  protiv šverca, protiv droge, trgovine ljudima i trgovini oružjem, pružanje ispomoći kod kontrole i osiguranja graničnih prijelaza, protiv eksplozivna i protiv diverziona zaštita, osiguranje reda I mira u kooperaciji sa svim policjskim agencijama, protu terorističkim aktivnostima, uspostava riječne flote u saradnji sa Graničnom policijom i obavještajna i protuobavještajna djelatnost itd. Civilnu Gardu Federacije BiH opremiti kao vojnu jedinicu ranga brigade sa popunom rezervnim sastavom, te sa naoružanjem i opremom do 60 mm uključujući i PZO sredstva, avijaciju: protupožarnu avijaciju, bespilotne borbene letjelice, opservacijske bespilotne letjelice svih namjena, helikoptere, turbo-prop avione, ultra lake letjelice; zatim riječne patrolne čamce, vojno formacijsko naoružanje do kalibra 12,7 mm i terenska i borbena oklopna vozila policijske namijene velike oklopne zaštite, itd. istakao je Nedžad Ahatović.