17. NOVEMBAR, SVJETSKI DAN BAKLAVE: Remek djelo turske kuhinje koju su usavršili Bosanci

Priprema se tako što se mljevena pistacija, lješnjaci ili orasi slažu između 40 tankih slojeva specijalnog tijesta, koje se zatim peče i preliva slatkim šerbetom.

Ako tražite poseban povod da probate tursku baklavu i saznate više o njenom putu od carske kuhinje do današnjih stolova, zabilježite 17. novembar, Svjetski dan baklave!

Carski desert sa svečanom tradicijom

Priprema baklave usavršavana je u carskim kuhinjama Osmanskog carstva, stvarajući raskošan desert prepun sofisticiranih okusa. Samo su najvještiji majstori kuhari, posebno obučeni za izradu baklave, imali privilegiju da je pripremaju, naročito tokom proslava i ceremonija.

 

Njihove vješte ruke stvarale su savršen spoj tankih slojeva tijesta i gustog šerbeta, čineći baklavu pravim remek-djelom koje se prenosi generacijama. Zahvaljujući svojoj autentičnoj aromi i tradicionalnom receptu, baklava je ostala omiljena poslastica, bilo kao desert nakon ručka ili kao znak dobrodošlice gostima.

Posluživanje baklave tokom posebnih dana, poput vjenčanja i Bajrama, zadržalo je svoje mjesto u tradiciji.

BOSANSKI RECEPT: Baklava sa orasima koja se topi u ustima

Ako niste sigurni koji recept da sljedite, evo originalnog koji nam stiže iz srca Bosne, gdje se trpeza na praznik, ali i običnim danima ne može zamisliti bez ovog slatkiša!

 

Sastojci:

1 kg gotovih jufki (kora) za baklavu,

900 g mljevenih oraha,

100 g krupno sjeckanih oraha,

150 g šećera,

250 g putera i 100 ml ulja.

 

Za agdu (preliv): 1 kg šećera, voda i limun.

Priprema:

Pripremiti preliv – sipajte šećer u lonac i prelijte ga vodom (da vode bude dva prsta iznad šećera).

Kuhajte oko 20 minuta na jačoj vatri, može i manje, preliv ne smije da bude previše gust. Gustina treba da bude između sirupa i vode. U skuhan preliv dodajte limun isečen na kriške. Ostavite da odstoji, jer preliv mora dobro da se ohladi prije nego što se njime prelije baklava.

Isjeći kore po mjeri pleha u kojem će se baklava peći. Istopiti puter na laganoj vatri, paziti da ne promijeni boju i promiješati ga s uljem. U pleh prvo staviti tri kore koje treba premazati puterom i uljem (neka ova smjesa bude topla, to će dati hrskavost kori), pa na prve tri kore staviti sve sjeckane orahe. Preko staviti dve kore, pa namazati smjesom od putera i ulja (možete smjesu da stavite i na svaku koru), pa posutu mljevene orahe, koje ste prethodno pomješali sa 150 grama šećera. Ponavljajte postupak dok ne potrošite materijal.

 

Na kraju, baklavu pokrijte sa tri kore i to tako što svaku, nakon stavljanja, premažete puterom, osim posljednje.
Prije sječenja, pritisnite baklavu dlanovima i izravnajte sve. Baklavu potom sjecite u oblik dijamanta.

Stavite u rernu, prvo desetak minuta na 190 stepeni, dok ne dobije svijetlo smeđu boju, a onda 45 minuta sušite na 150 stepeni. Ako vam se učini da će biti previše tamna, pokrite je aluminijskom folijom i nastavite da pečete.

Provjerite da li je pečena tako što ćete viljuškom razmaći baklave i pogledati da li je i dno pečeno. Vruću baklavu zalijete hladnim prelivom i pritisnite tepsijom ili plehom da bi se kore izravnale. Baklava ne bi trebalo da bude pritisnuta duže od deset minuta. Baklava je najbolja kad odstoji dan ili dva, na hladnom mjestu.

Gaziantepska baklava

Većina će se složiti da se najbolja baklava pravi u Gaziantepu, u jugoistočnoj regiji Turske. Evropska komisija je 2013. godine dodijelila Gaziantepskoj baklavi status zaštićenog porijekla, čime je postala prvi turski proizvod registrovan na toj listi. Ne iznenađuje da je prepoznat njen jedinstveni okus, jer je ovaj grad poznat kao gastronomski raj sa sjajnom kulinarskom tradicijom. Gaziantep je već ranije dobio međunarodno priznanje, kada je uvršten u UNESCO-ovu mrežu kreativnih gradova za svoju izuzetnu gastronomsku ponudu.

U Gaziantepu se vještina pravljenja baklave, baš kao u osmanskim dvorovima, prenosi s majstora na šegrta kroz vijekove. Taj jedinstveni ukus moguće je postići samo vještinom, pažnjom prema detaljima i preciznošću. Majstori razvlače tijesto u 40 do 45 tankih slojeva, koje pune lokalnim pistacijama i maslacem. Potom se baklava peče u pećima na hrastovom drvetu. Nakon pečenja, desert se prelijeva šerbetom.

Gaziantepska baklava pruža pravi doživljaj za sva čula. Najprije vas privuče njena predivna zlatna boja, zatim čujete šuštanje hrskavih slojeva tijesta, a potom vas obuzme miris svježih pistacija i maslaca. Kada je konačno okusite, osjetićete nježan, ali neodoljivo bogat okus koji se topi na nepcu.

Brojne varijacije

Iako je Gaziantepska baklava najpoznatija, ovaj desert se ističe svojom raznolikošću i neodoljivim okusima u svim regijama. Ono što najviše razlikuje vrste baklave je nadjev, koji se u svakoj regiji priprema od lokalno dostupnih sastojaka. S obzirom da Turska ima prostranu geografiju s različitim mikroklimama i lokalnim proizvodima, sastojci za nadjev variraju od kraja do kraja. Gaziantepska baklava puni se pistacijama, dok se u crnomorskoj regiji koristi lješnjak. U središnjoj Anadoliji popularna je baklava punjena orasima, a u Trakiji možete uživati u baklavi s bademima ili posutoj sezamom.

Nazivi različitih vrsta baklave često zavise od načina rezanja i korištenih sastojaka. Među vrstama koje se razlikuju prema načinu rezanja su “havuć dilimi” baklava (havuç, baklava u obliku kriške mrkve), “midje” baklava (midye, baklava u obliku školjke) i “bulbul juvasi” (bülbül yuvası, baklava u obliku gnijezda slavuja). Kada su u pitanju sastojci, “sutlu nurije” (sütlü nuriye, pravi se s mlijekom umjesto šerbeta, dok “fistik sarma” (fıstık sarma, rolat s pistacijama) i “dževiz sarma” (ceviz sarma, rolat s orasima) sadrže veće količine orašastih plodova nego klasična baklava. “Kuru” baklava (suha baklava) ima manje šerbeta i više je hrskava.