DOKLE, GOSPODARU MOJ?: Protest protiv oduzimanja domova Palestincima pred očima cijelog svijeta

Mustafa  Cerić

Iz Farš el-Have, u Hebronu na okupiranoj Zapadnoj obali, stižu izvještaji da su izraelske snage naredile palestinskim stanovnicima da napuste svoje domove prije njihovog rušenja. U izvještaju koji mi je proslijeđen navodi se da je iseljenje izvršeno pod prijetnjom oružjem. Iako ne mogu nezavisno potvrditi svaki detalj tog izvještaja, navodi o prisilnoj evakuaciji i rušenju u ovom području zahtijevaju hitnu istragu i zaštitu pogođenih porodica. (facebook.com(!))

Zastanimo na trenutak prije nego što ove riječi postanu još jedan naslov koji će brzo pasti u zaborav.

Zamislite da na vaša vrata dolaze naoružani vojnici. Zamislite da vam naređuju da napustite dom u kojem vaša djeca spavaju, u kojem su vaši roditelji ostarjeli i u kojem i najobičniji predmeti nose uspomene cijelog života. Zamislite da nemoćno stojite napolju dok se buldožer približava svemu što ste izgradili.

Koja riječ može opisati strah u srcu tog djeteta? Šta „sigurnost“ znači majci čije se sklonište ruši?

Uniforma ne čini užas koji doživljava civilna porodica manje stvarnim. Državna moć čini odgovornost još nužnijom.

Mora se jasno navesti i pravni kontekst. U svom savjetodavnom mišljenju od 19. jula 2024. godine, Međunarodni sud pravde zaključio je da je nastavak prisustva Izraela na okupiranoj palestinskoj teritoriji nezakonit i da Izrael mora to prisustvo okončati što je prije moguće. Sud je također naveo da Izrael mora odmah obustaviti nove aktivnosti naseljavanja. Ovi zaključci odnose se na širi kontekst okupacije; oni nisu presuda o ovom konkretnom prijavljenom incidentu. (un.org(!))

Ipak, koliko još Palestinci moraju čekati da jezik međunarodnog prava postane zaštita u njihovom svakodnevnom životu?

Dižem svoj glas u znak protesta protiv zastrašivanja, oduzimanja domova i razaranja koje se nanosi palestinskim porodicama. Nijedan narod ne bi smio biti prisiljen živjeti u strahu da će njegov dom postati ruševina, a njegova djeca beskućnici.

Vladama koje imaju moć utjecati na Izrael poručujem: izrazi zabrinutosti moraju prerasti u djelotvorno djelovanje. Zahtijevajte zaštitu ugroženih porodica, nezavisnu istragu prijavljenih zloupotreba, okončanje nezakonitih rušenja i raseljavanja te odgovornost onih koji su za to krivi. Diplomatski utjecaj mora služiti ljudskom dostojanstvu.

Vjerskim vođama i ljudima savjesti poručujem: neka naše molitve budu praćene javnim svjedočenjem, humanitarnom pomoći i mirnim djelovanjem. Pravo palestinskog djeteta na sigurnost nikada ne smije zavisiti od pogodnosti moćnih.

Moj protest usmjeren je protiv politika i postupaka izraelskih vlasti i onih koji ih provode. To je apel našoj zajedničkoj ljudskosti, uključujući savjest Jevreja i Izraelaca koji odbacuju ugnjetavanje i brane jednako dostojanstvo svih ljudi.

DOKLE, GOSPODARU MOJ?

Ove riječi izgovaramo u tjeskobi. Ali moramo sebi postaviti i pitanje: dokle ćemo dopuštati da svjedočenje zamjenjuje odgovornost?

Allahu, zaštiti ugrožene, pruži utočište raseljenima, utješi prestrašene i osnaži one koji se zalažu za pravdu. Podari nam hrabrost da djelujemo suočeni s patnjom za koju više ne možemo tvrditi da je ne vidimo.

Palestinski dom je dom. Palestinsko dijete je dijete. Njihovo dostojanstvo nije predmet pregovora. Njihova sloboda ne može čekati zauvijek.