MANDAT POD FINANSIJSKOM LUPOM: Šta Nikšić ostavlja iza sebe: Federacija pred milijardama novih zaduženja i računom koji dolazi na naplatu

Dodajte izdvojeno.ba u omiljene izvore na Googleu

Federacija Bosne i Hercegovine ulazi u završnicu mandata aktuelne vlasti s nizom otvorenih pitanja koja više nije moguće potisnuti političkim saopćenjima, dnevnim prepucavanjima i pažljivo tempiranim potezima. Iza slike stabilnosti koju vlast pokušava održavati ostaje sve više pitanja o javnim finansijama, zaduživanju, izvršenju budžeta i načinu na koji se upravlja novcem građana.

Politička priča o „novoj energiji“ i drugačijem načinu upravljanja, koja je pratila dolazak SDP-a, Naroda i Pravde i Naše stranke na vlast, danas sve više udara u zid konkretnih rezultata. Mandat se približava kraju, a pred Federacijom ostaju obaveze, dugovi, neriješena pitanja i odluke koje su se, umjesto da budu donesene na vrijeme, prečesto gurale prema nekom drugom danu.

Još iz ove rubrike

PRIJETNJA DANA 8. Oktobra 2026.

UZ NAJAVU SECESIONISTIČKIH POTEZA: I Dodik i Čović mogu blokirati formiranje novog Vijeća ministara i Vlade FBiH do mile volje

PRIJETNJA DANA 7. Oktobra 2026.

KASNO KAJANJE: Šta ćemo sad, Bošnjaci?

Upravo zato pitanje javnih finansija više nije samo računovodstvena tema. Ono postaje jedno od ključnih političkih pitanja pred naredne Opće izbore.

Jer kada vlast raspolaže milijardama maraka javnog novca, građani imaju pravo znati koliko se država zadužuje, zašto se zadužuje, gdje novac odlazi i kakav račun ostaje generacijama koje dolaze.

A tu se otvara prostor za ozbiljnu političku raspravu.

Dug više nije samo broj na papiru

Prema dostupnim podacima, nova zaduženja Federacije u prvoj polovini 2026. godine približavaju se iznosu od dvije milijarde KM. Sama cifra dovoljna je da otvori pitanje finansijske politike Vlade FBiH i načina na koji se upravlja javnim novcem.

Zaduživanje samo po sebi nije dokaz neodgovornosti. Svaka ozbiljna vlada može, u određenim okolnostima, posegnuti za kreditnim sredstvima. Problem nastaje onda kada građani više ne mogu jasno vidjeti granicu između zaduživanja radi razvoja i zaduživanja radi održavanja sistema.

Upravo tu vlast mora ponuditi odgovor.

Za šta je novac uzet?

Koliko će građane koštati?

Kakvi su rokovi vraćanja?

Koliki su kamatni troškovi?

I, možda najvažnije, hoće li današnje zaduživanje proizvoditi novu vrijednost ili će samo zakrpiti rupe koje će se ponovno pojaviti?

To nisu pitanja opozicije. To su pitanja javnosti.

Vlada koja traži povjerenje građana mora biti spremna položiti račun pred njima, naročito kada je riječ o milijardama maraka.

Revizorski izvještaj otvorio novu političku frontu

Dodatnu prašinu podigla je činjenica da revizorsko izvješće o izvršenju Budžeta FBiH za 2025. godinu nije objavljeno do kraja septembra.

U političkoj javnosti odmah su se pojavile različite interpretacije. Jedni su to počeli povezivati s predizbornim periodom i mogućnošću da se osjetljive informacije odgađaju do završetka izbora.

Takve tvrdnje, međutim, Ured za reviziju institucija FBiH odlučno odbacuje.

I upravo je važno što je Ured reagirao, jer se time priča vraća tamo gdje i treba biti – na činjenice, procedure i zakonske obaveze.

Iz Ureda su jasno poručili da revizija nije završena zato što Vlada FBiH nije razmatrala i usvojila, a potom dostavila Uredu Izvještaj o izvršenju Budžeta FBiH za 2025. godinu.

Drugim riječima, problem nije u tome što je revizor odlučio čekati.

Problem je što dokument koji predstavlja osnovu za zakonom propisanu reviziju nije stigao do revizora.

To je suština cijele priče.

Ko će odgovarati za ono što nije urađeno?

Upravo na ovoj tački politička odgovornost postaje mnogo važnija od međusobnog optuživanja.

Zakon o budžetima FBiH propisuje obaveze Federalnog ministarstva finansija i Vlade Federacije u vezi s izvještajem o izvršenju budžeta. Ured za reviziju, s druge strane, ima vlastite zakonske rokove nakon što dobije dokumentaciju potrebnu za reviziju.

Prema pojašnjenju Ureda, Vlada FBiH nije razmatrala i usvojila predmetni izvještaj za 2025. godinu. Zbog toga Ured nije mogao izvršiti reviziju niti objaviti izvještaj.

I tu se cijela priča vraća na početak.

Ako dokument nije usvojen i dostavljen, revizija ne može biti završena.

Ako revizija nije završena, javnost ne može dobiti konačan revizorski nalaz.

A ako javnost nema konačan nalaz, prostor za političke interpretacije postaje ogroman.

Upravo zato transparentnost nije luksuz, nego osnovna obaveza svake vlasti.

Ured za reviziju odbio biti dio političke igre

Posebno je značajno što je Ured za reviziju reagirao na navode kojima se njegov rad dovodi u pitanje.

Iz Ureda su upozorili da se javnost navodima o navodnom prikrivanju podataka dovodi u zabludu o stvarnim razlozima zbog kojih revizija nije okončana, ali i da se time dovode u pitanje nezavisnost i profesionalnost institucije.

To je vrlo ozbiljna poruka.

Revizorska institucija nije politička stranka.

Nije ni dio Vlade.

Nije ni opozicija.

Njena uloga upravo je u tome da kontroliše način na koji se javni novac troši i da o svojim nalazima izvještava Parlament i javnost.

Zato je pogrešno svaku revizorsku proceduru posmatrati kroz prizmu dnevne politike.

Ali je jednako pogrešno od vlasti očekivati da pitanja o javnom novcu ostanu izvan političke odgovornosti.

Parlament je o problemu bio obaviješten

Posebno važan detalj iz reagiranja Ureda jeste da je Parlamentarno povjerenstvo još 8. septembra 2026. godine službenim dopisom obaviješteno o okolnostima koje utiču na realizaciju Plana revizija.

Dakle, nije riječ o problemu koji se pojavio preko noći.

Nije riječ ni o tome da je Ured šutio pa se naknadno pokušava opravdati.

Prema navodima Ureda, Parlament je unaprijed obaviješten o prepreci u izvršavanju zakonskih obaveza.

Time se dodatno sužava prostor za političke konstrukcije o tome ko je šta pokušavao sakriti.

Ali istovremeno ostaje mnogo važnije pitanje: zašto izvještaj nije razmatran i usvojen?

Na to pitanje odgovore trebaju dati oni koji su za taj posao nadležni.

Jer odgovornost institucije ne prestaje time što se utvrdi da druga institucija nije dostavila dokument.

Naprotiv.

Tada tek treba utvrditi gdje je sistem zakazao.

Trojka više nema luksuz da odgovornost traži u prošlosti

Aktuelna vlast je na početku mandata imala politički kapital koji je mogao biti iskorišten za ozbiljne reforme.

Danas taj kapital više nije neograničen.

SDP, NiP i Naša stranka više nisu opozicija koja kritizira prethodnike. Oni su vlast. Oni potpisuju odluke, upravljaju budžetima, predlažu zakone, raspoređuju novac i odgovaraju za funkcioniranje institucija.

To znači da se nakon nekoliko godina mandata više ne može svaki problem objašnjavati naslijeđenim stanjem.

Naslijeđe može biti opravdanje na početku mandata.

Nakon nekoliko godina ono postaje dio političkog alibija.

Građani ne glasaju za vlast da bi slušali šta je prethodna vlast pogriješila. Glasaju da bi vidjeli šta će nova vlast popraviti.

A kada se približe novi izbori, pitanje više nije šta je zatečeno.

Pitanje je šta je urađeno.

Najskuplja politička politika je ona bez jasnog plana

Posebno zabrinjava činjenica da se javni prostor sve više puni velikim političkim obećanjima, dok se mnogo manje govori o dugoročnoj finansijskoj konstrukciji.

Može se otvoriti desetine projekata.

Može se najaviti stotine miliona ulaganja.

Mogu se organizirati konferencije, potpisivati sporazumi i objavljivati fotografije.

Ali svaki projekat na kraju mora imati finansijski odgovor.

Ako se razvoj plaća novim dugom, javnost mora znati koliko taj razvoj košta.

Ako se dug koristi za tekuću potrošnju, javnost mora znati zašto.

Ako se novac posuđuje na međunarodnim tržištima, građani moraju znati pod kojim uvjetima.

A ako se vlast odluči zaduživati, mora imati jasnu strategiju kako će dug vraćati.

Bez toga zaduživanje prestaje biti instrument ekonomske politike i postaje odgađanje problema.

Predizborna godina dodatno povećava rizik

Sve se ovo događa u godini u kojoj će građani ponovo odlučivati kome će dati povjerenje.

To znači da će pritisak na vlast biti ogroman.

U takvoj atmosferi politička potreba za dobrim vijestima raste, dok spremnost da se javnosti saopće loše vijesti može opadati.

Ali javne finansije ne poznaju predizbornu kampanju.

Dug ne nestaje nakon izbora.

Kamate ne prestaju teći.

Obaveze ne postaju manje zato što se o njima ne govori.

Revizorski izvještaj ne postaje manje važan zato što je politički nezgodan.

I upravo zato posljednji mjeseci mandata trebaju biti period najveće, a ne najmanje transparentnosti.

Građani imaju pravo znati stanje računa

Ako se Federacija zaista približava rekordnim nivoima zaduženosti, onda javnost mora dobiti potpunu sliku.

Ne selektivnu.

Ne stranačku.

Ne predizbornu.

Potpunu.

Koliko iznose ukupne obaveze?

Koliko je novog duga nastalo tokom mandata?

Koliko se godišnje izdvaja za servisiranje duga?

Koliko su porasli troškovi kamata?

Koliko je novca otišlo na kapitalne projekte?

Koliko na tekuću potrošnju?

Koliko je planiranih projekata realizirano?

I, konačno, kakvo stanje ostaje novoj vladi – ko god je nakon izbora bude činio?

To su pitanja koja će prije ili kasnije doći na naplatu.

Politički marketing ne može vječno zamijeniti rezultate

Najveći problem aktuelne vlasti možda nije niti jedan pojedinačni kredit, niti jedan izvještaj, niti jedna budžetska stavka.

Problem nastaje kada se sve to posmatra kao dio šireg obrasca upravljanja.

Vlast koja stalno objašnjava zašto nešto nije moguće, zašto nešto nije završeno, zašto je kriva prethodna garnitura ili zašto se određeni problem mora dodatno analizirati, prije ili kasnije počne gubiti povjerenje.

Jer građani ne žive od konferencija za medije.

Ne žive od političkih parola.

Ne žive od saopćenja.

Žive od plata, penzija, cijena, javnih usluga, sigurnosti i ekonomske perspektive.

A upravo tu se mjeri stvarni učinak svake vlade.

Ured za reviziju nije problem. Problem je ono što mu nije dostavljeno

U cijeloj priči postoji jedna važna granica koju politički akteri ne bi trebali pokušavati zamagliti.

Ured za reviziju nije odgovoran za to što Vlada nije razmatrala i usvojila izvještaj koji je neophodan za provođenje revizije.

Ured može kontrolirati ono što mu je dostavljeno.

Ne može revizirati dokument koji nije dobio.

Zato je reagiranje Ureda zapravo vratilo raspravu na teren činjenica.

I to je dobro.

Jer javnosti ne treba još jedna politička predstava.

Treba joj odgovor.

Zašto izvještaj nije usvojen?

Zašto nije dostavljen?

Kada će biti?

Kada će revizija biti završena?

I šta će se učiniti ukoliko se u procesu revizije utvrde nepravilnosti?

To su pitanja koja ne bi smjela biti predmet stranačkog prepucavanja.

Račun će na kraju stići

Vlast može odgoditi političku odgovornost.

Može pokušati promijeniti temu.

Može se nadati da će neka nova afera potisnuti staru.

Može problem prebaciti na proceduru.

Ali finansijski račun ne može se politički poništiti.

Dug ostaje.

Obaveze ostaju.

Kamate ostaju.

Budžetske posljedice ostaju.

I sve ono što danas izgleda kao tehničko pitanje sutra može postati politički problem mnogo većih razmjera.

Zato je krajnje vrijeme da se pitanje finansija Federacije prestane tretirati kao fusnota predizborne kampanje.

Ono mora postati centralna tema.

Ne zato što neko želi rušiti vlast, nego zato što je riječ o novcu svih građana Federacije.

Ako je stanje dobro – pokažite brojke.

Ako nije – objasnite zašto.

Ako je dug opravdan – predstavite rezultate koji ga opravdavaju.

Ako nije – recite ko je odgovoran.

Ali ono što javnost više ne može prihvatiti jeste da se milijarde maraka pretvore u političku statistiku, a odgovornost u međusobno prebacivanje krivice.

Jer kada se podvuče crta, neće biti važno koliko je saopćenja objavljeno, koliko je konferencija održano ili koliko je političkih slogana proizvedeno.

Bit će važno samo jedno:

šta je ostalo iza vlasti i koliki račun ostavlja onima koji dolaze poslije nje.

A taj račun, čini se, tek počinje dolaziti na naplatu.