Ponedjeljak, 12. Oktobra 2026
Ponedjeljak, 12. Oktobra 2026

Dnevne vijesti koje ne trebate propustiti!
Premijer zaboravlja da penzioneri ne žive od obećanja, niti preživljavaju u virtualnoj stvarnosti vladinih spotova. Žive od penzije koju dobiju ovog mjeseca i u prodavnici u kojoj cijene nisu generisane algoritmom, nego su surovo stvarne

Lejla Memčić Herić
“Ne želim nikog uvjeravati kako mu je dobro, ali je sigurno bolje”, kaže premijer Federacije Nermin Nikšić govoreći o platama i penzijama u promotivnom predizbornom videu napravljenom uz pomoć umjetne inteligencije.
Nikšić tihim, donekle patetičnim glasom poručuje ljudima kako ih neće uvjeravati da im je dobro, ali im je sigurno bolje.
Šta, zapravo, za premijera znači bolje?
Postoji nešto duboko otuđeno u potrebi onih na vlasti da građanima objašnjavaju šta oni ustvari osjećaju. Dobro je što premijer zna da se od statistike ne živi. I sam kaže da ljudi žive od onoga što im ostane kada plate račune, kupe hranu i lijekove, ali bi bilo zaista zanimljivo čuti šta za njega znači to “bolje”.
Najniža penzija u Federaciji danas iznosi 692,23 marke. U isto vrijeme, inflacija i dalje grize novčanike, a cijene hrane i osnovnih namirnica rastu brže od bilo kakvih statističkih prosjeka.
Penzija jeste povećana, ali su troškovi života otišli daleko ispred nje. Kada se tih 692 KM podijele na 30 dana, penzioneru za sve dnevne potrebe ostaje nešto manje od 23 marke. S tim iznosom danas treba platiti struju, grijanje, vodu, kupiti hljeb, mlijeko, lijekove, a o kiriji ili bilo kakvom dostojanstvenom životu van golog preživljavanja suvišno je i govoriti.
Pa šta ostane penzioneru kada od tih 692 marke plati sve što mora? Na to pitanje premijer ne daje odgovor. Jer odgovor ne staje u političke predizborne parole kazane u posljednjim danima kampanje, niti se da uljepšati nasmijanim modelima umjetne inteligencije.
U Nikšićevom videu, dok govori o boljem životu i minimalnoj plati, pojavljuje se nasmijani, AI-generisani radnik. Potom se taj isti imaginarni radnik vraća s posla u novom sarajevskom tramvaju, dok premijer najavljuje minimalnu platu od 1.500 i penziju od 1.000 maraka u narednom mandatu. Zgodna politička matematika za nekog ko je više puta najavio povlačenje iz politike, obećati brda i doline za period kada više neće snositi nikakvu odgovornost za izgovorena obećanja.
Možda je upravo zato i upotrebljena vještačka inteligencija, jer u realnom životu, na ulicama i pred apotekama, teško da bi našao stvarnog penzionera koji sa osmjehom na licu prebrojava sitniš koji mu ostane nakon što plati sve što je premijer Nikšić pobrojao.
Premijer zaboravlja da penzioneri ne žive od obećanja, niti preživljavaju u virtualnoj stvarnosti vladinih spotova. Žive od penzije koju dobiju ovog mjeseca i u prodavnici u kojoj cijene nisu generisane algoritmom, nego su surovo stvarne.
Nikšiću s njegovom platom i penzijom koju će, ako je vjerovati njegovim najavama, uskoro imati, možda zaista bude i dobro i bolje. Ali će mu prije svega biti bolje, zahvaljujući ušteđevini i imovini koju je stekao tokom duge političke karijere.
U svakom slučaju, teško da ima stvarnu predstavu o tome kako žive ljudi koji mjesečno imaju 692 marke na raspolaganju. Račune, nažalost, ne plaća vještačka inteligencija nego surova realnost od koje se političari tako vješto ograđuju.