Ponedjeljak, 12. Oktobra 2026
Ponedjeljak, 12. Oktobra 2026
BOŠNJACIMA NEDOSTAJE ELOKVENTNIH GOVORNIKA: U cijeloj Evropi danas ne postoji političar koji govori otvorenije i direktnije od Harisa Zahiragića
Naši ljudi generalno misle i govore uvijeno i nejasno, dok televizije agresivno promovišu hublehaše. Bošnjaci su umorni od muljatora, mucavaca i smotanih minderskih podrepaša. Ovaj narod konačno mora progovoriti jasno i direktno. Haris Zahiragić s merakom ismijava „laicizam“ i neznanje trojkaških diletanata. Zahiragić nije potreban samo kao političar, on je potreban kao lijek narodu koji se vječito uvija, povlači i prenemaže
Nihad Selimović
(Sarajlija iz Londona)
Negdje poslije izbora 1991. godine, na jednoj od prvih sjednica prve demokratske Skupštine BiH, delegati SDS-a, HDZ-a i SDA iznijeli su zahtjev da im se daju plaće. Do tada poslanici u skupštini nisu bili plaćeni.
Tom zahtjevu se elokventno suprotstavio delegat MBO-a Muhamed Filipović. Jedan SDA-ov poslanik mu je tada replicirao: „Nemojte da skupljate političke poene ovdje.“ Na to mu Tunjo odgovori: „Pa gdje ću, hajvanu, da skupljam političke poene nego u skupštini?“ i nastavio im držati lekciju o tome šta je svrha parlamenta.
Slatko sam se smijao i uživao u Filipovićevom oratorstvu.
Pričali su mi kako je tokom jednog predizbornog skupa JMO-a na Kovačima Mehmed Spaho održao inspirativan govor, da bi ga neki simpatizer HSS-a u fesu iz publike tokom skupa uzviknuo: „Može li jedno pitanje?“ Spaho je odgovorio: „Ne odgovaram na pitanja opozicije.“ Na pitanje: „Kako znate da sam opozicija?“, Spaho je odgovorio: „Vidim po pitanju.”
Čuo sam priču kako su se na nekom prijemu sreli reis Čaušević i sarajevski nadbiskup Stadler. Kada je vidio da Čaušević ne pije alkohol, nadbiskup je rekao: „Ja sam mislio da ste vi, kao moderan čovjek, odbacili te zaostale običaje.“
Na kraju prijema, Čaušević je nadbiskupu rekao: „Pozdravite svoju suprugu.“ Na opasku da on nema suprugu, Čaušević reče: „Ja sam mislio da ste vi odbacili te zaostale običaje.“
U Begovoj džamiji, nakon što su mu austrougarske vlasti naredile da se u crkvama i džamijama uče molitve za pobjedu austrougarske vojske, Čaušević je austrougarske oficire, koji su došli da špijuniraju šta će reći, upitao: „Kojem ćemo se Bogu moliti, poštovani oficiri?
Da li onom kojeg vi svakog dana psujete muslimanima na frontu?“
U narodu je ostao upamčen dovitljivi odgovor Safvet-bega Bašagića u Bosanskom saboru: „A međedi u šumu!“ na uzvik Petra Kočića: „Turci u Tursku!“
Uzeiraga Hadžihasanović nije bio veliki orator, ali je bio beskrajno vispren. Kada mu je na Kairskoj konferenciji 1926. godine neki Arap rekao da su muslimani svuda na svijetu okupirani i da mogu samo doviti dižući ruke kao da se moli , Uzeiraga mu je, gestikulirajući pucanje, na skromnom arapskom odgovorio: „Tabūk, Tabūk“ (puška)
Imali su Bošnjaci još pronicljivih ljudi i oratora
Sjećam se govora Halida Čauševića na osnivačkoj skupštini SDA, kojeg je završio riječima: „Bojičić ubojiš li se Boga? Boga malo, cara ni malo, a Ćosića k'o dorata svoga!“
Ili Hamze Mujagića u na SDA skupu Zetri. Hamza je tada bio najbolji govornik u BiH. Trnci su mi prolazili kroz tijelo od ponosa, kliktao sam Hamza, Hamza.
Isto tako, uživanje je bilo tokom rata slušati intervjue i govore na Engleskom Muhameda Šaćirbegovića. Oratorstvo ovog pravnik ostavljalo je utisak da predstavlja neku veliku silu, a ne malu, satranu BiH.
Za razliku od legendarnog Mo Šairbeya Tunjo Filipović je slabo znao engleski ali kada ga je BBC voditelj provocirao znao je da mu odgovori “Priznajte da vi uživate gledati patnju našeg naroda. Vi nas gledate neki cirkus sa životinjama”
Kasnije smo imali briljantnog Zukorlića, koji je oratorstvom brisao pod sa četničkim mrziteljima.
Nažalost, danas smo na televizijama i sa parlamentarnih klupa izloženi permanentnom verbalnom maltretiranju.
Prisiljeni smo slušati debilne akcente, nepovezane rečenice, egocentrične tirade o samom sebi, agresivno verbalno prosipanje sihira kroz plitke laži koje brutalno vrijeđaju našu inteligenciju.
S obzirom na to da se naš narod u prosjeku izuzetno loše izražava, ovakvo uvijanje mozga uspijeva proći u javnosti.
Naši ljudi generalno misle i govore uvijeno i nejasno, dok televizije agresivno promovišu hublehaše.
Upravo zato je pojava Harisa Zahiragića ljekovita.
Bilo da je riječ o Studentskom parlamentu iz njegovih mlađih dana, Skupštini Kantona, Parlamentu Federacije, skupovima SDA ili televizijskim intervjuima on s merakom ismijava „laicizam“ i neznanje trojkaških diletanata.
Bošnjaci su umorni od muljatora, mucavaca i smotanih minderskih podrepaša. Vrijeme je da ih se počne otvoreno ismijavati.
Ovaj narod konačno mora progovoriti jasno i direktno.
U cijeloj Evropi danas ne postoji političar koji govori otvorenije i direktnije od Zahiragića.
Zahiragić nije potreban samo kao političar, on je potreban kao lijek narodu koji se vječito uvija, povlači i prenemaže.
Što bi rahmetli muftija Zukorlić jednom rekao: „Kada počneš govoriti istinu, to je kao droga s koje se više ne možeš skinuti.“
Još iz ove rubrike
