Ponedjeljak, 12. Oktobra 2026
Ponedjeljak, 12. Oktobra 2026
TIHA OKUPACIJA: Srbijanski bezbjednjak i bivši pukovnik preuzeo koncesiju za rudarenje hroma u Varešu
Zoran Živković, nekadašnji pukovnik koji je radio na zaštiti komunikacija predsjednika i samog državnog vrha Srbije, preuzeo je od Miloša Bošnjakovića „Vareške Minerale“, firmu s tridesetogodišnjom koncesijom za istraživanje i eksploataciju hroma na području Duboštica–Tribija. Dok se mašine vraćaju u sliv Krivaje, a stanovnici i ekološka udruženja ponovo traže obustavu radova i objavljivanje dokumenata na osnovu kojih je projekat odobren, u srce BiH s “poslom” je ušao vrhunski bezbjednjak iz Srbije
Koncesija koju je Bošnjakovićev Seven Plus dobio kao jedini ponuđač sada je preuzeo srbijanski bezbjednjak, bivši pukovnik i stručnjak za zaštitu državnih komunikacija Srbije
Kompanija koja raspolaže koncesijom za istraživanje hroma u šumama iznad Vareša od juna 2026. godine ima novog vlasnika. Zoran Živković, bezbjednjak iz Beograda i vojni pukovnik, preuzeo je Vareške Minerale od Miloša Bošnjakovića, australijskog biznismena porijeklom iz Tuzle, koji je ranije preko kompanije Balkan Mining Pty kupio MM Project, budući Eastern Mining, i tako postavio temelje vareškog projekta Rupice.
Još iz ove rubrike
Nakon izlaska iz Eastern Mininga, Bošnjaković je preko Lykos Balkan Metalsa, Medenog brijega, Seven Plusa i drugih povezanih firmi pokrenuo ili vodio istraživanja na Ozrenu, u Jezeru, Šipovu, Mrkonjić Gradu i Čajniču — projekte koje su pratili protesti stanovništva, sporovi oko dozvola, i na Ozrenu poništena saglasnost za istraživanja.
ZAMJENA IDENTITETA
Njegov poslovni trag prelazi granice BiH: vodio je North Mining u Crnoj Gori, povezan s ležištima Brskovo, Višnjica i Žuta Prla, a ranije je bio dio tima australijskih investitora zainteresovanih za privatizaciju RTB Bor u Srbiji, zbog čega Bošnjaković nije epizodni vlasnik jedne firme, nego jedna od ključnih figura regionalnog rudarskog biznisa posljednjih petnaestak godina.
Promjena vlasništva dogodila se bez javnog objašnjenja koliko je firma plaćena, ko finansira nastavak istraživanja, i da li su nadležne institucije ponovo provjeravale sposobnost koncesionara da iznese posao na više od hiljadu hektara državnog šumskog prostora.
Bošnjakovićeva firma zvala se Seven Plus kada je dobila koncesiju. Iz izvještaja Ministarstva za privredu ZDK proizlazi da je bila jedini ponuđač na javnom pozivu, a ugovor je potpisan 22. aprila 2021. godine. Odlukom Vlade ZDK iz oktobra 2020. kompaniji je na trideset godina dodijeljeno pravo na istraživanje i eksploataciju rude hroma na približno 1.063 hektara područja Duboštica–Tribija.Seven Plus je kasnije, otprilike u isto vrijeme kada je upravo Valter prvi objavio serijal tekstova o opasnostima ovog projekta u Varešu, promijenio ime u Vareški Minerali, a sada je cijela firma, zajedno s pravima i obavezama iz koncesije, završila u Živkovićevom vlasništvu.
Za prvobitni koncesioni prostor obračunata je jednokratna naknada od 159.450 KM koju je, prema izvještaju Ministarstva, Seven Plus uplatio prije potpisivanja ugovora. Predviđena je i naknada od najmanje 1,50 KM po toni iskopane rude ukoliko eksploatacija počne. Koncesionar je dostavio četiri mjenice kao garanciju za plaćanje naknada, ali javnosti nije poznato jesu li nakon prodaje društva mijenjani ugovor, garancije, izvori finansiranja ili program istraživanja.
Registrovani kapital Vareških Minerala i dalje iznosi svega 1.000 KM. Taj podatak ne otkriva vrijednost transakcije niti stvarni novac kojim novi vlasnik raspolaže, ali pokazuje koliko malo javnost zna o finansijskoj konstrukciji projekta.
Prema finansijskom pregledu, firma je 2025. imala nula KM prihoda, gubitak od 194.389 KM i prosječno tri radnika. Uprkos tome, raspolaže koncesijom za projekat koji zahtijeva geologe, bušače, laboratorije, podizvođače, sanaciju terena i novac za višegodišnje radove.
MAŠINE SE VATILE U DUBOŠTICU
Promjena vlasnika nije zaustavila radove. Ekološka udruga Opstanak je 9. septembra ove godine zatražila od Federalne uprave za inspekcijske poslove hitan nadzor, navodeći da su mašine dan ranije ponovo pokrenute na području Duboštice. U zahtjevu dostavljenom redakciji traže provjeru prava korištenja državnog šumskog zemljišta, saglasnosti vlasnika, vodnih, šumarskih i okolinskih akata, kao i toga izvode li se radovi u granicama odobrenog projekta.
Razlog za nepovjerenje nije samo strah od budućeg rudnika. Kantonalni vodni inspektor ranije je utvrdio da su tokom oktobra i novembra 2025. na Duboštici i Tribiji izvedene najmanje četiri probne bušotine bez potrebnih vodnih akata. Početkom februara 2026. izrečena je zabrana, nakon čega je kompanija pribavila vodne saglasnosti. Taj slučaj pokazao je da istražni radovi nisu bezazlena administrativna faza i da institucije nisu spriječile ulazak mašina na teren prije nego što su sve dozvole bile obezbijeđene.
Novi snimci s lokaliteta otvorili su i pitanje postupanja s isplakom.
„Video s lokaliteta istražnih radova za rudnik kroma na Duboštici pokazuje da je isplaka iz ranijih bušotina, koja je do sada bila odložena u jami, razgrnuta i razmazana po površini platoa. Istodobno su iskopane dvije nove jame, očigledno kao priprema za nova bušenja. Ovakvo postupanje s materijalom iz istražnih bušotina potvrđuje sve ono na što upozoravamo već godinu dana i još jednom ruši svaki izgovor da geološka istraživanja nemaju utjecaja na okoliš”, navode iz Udruženja građana Fojničani za Valter.
Novi video iz Duboštice
Fojničani smatraju da je kompanija dozvole dobila bez saglasnosti države, koju vide kao stvarnog vlasnika zemljišta, te bez zakonito provedene javne rasprave i stvarnog učešća stanovništva. Najavili su novu prijavu inspekcijama, zahtjev za hitnu obustavu radova i raskid koncesije.
„Ako ovako postupaju već s prvim istražnim bušotinama, možemo samo zamisliti što bi se događalo kada bi rudnik doista bio otvoren. Zato ovaj suludi projekt treba zaustaviti sada, prije nego što posljedice za Krivaju i cijeli njezin sliv postanu nepovratne“, poručili su za Valter.
Mario Andrić iz Ekološke udruge Opstanak, čija se porodična kuća u Tribiji, neposredno uz prostor planiranih istraživanja, odgovornost prebacuje tamo gdje ona i treba biti – na investitora i institucije koje izdaju dozvole.
„Nije na nama da naučno dokazujemo štetnost/opasnost od rudarenja hromom, nego na koncesionaru i institucijama vlasti da kroz Studiju utjecaja na okoliš dokažu da ne postoji opasnost po okoliš, a kroz Okolišnu dozvolu propišu mjere neutraliziranja/minimiziranja na prihvatljivu razinu utjecaja na okoliš. Mi upozoravamo na nepridržavanje određenih normi i standarda, a oni neka dokažu da poštuju standarde i da nema utjecaja na okoliš“, kaže Andrić za Valter.
On je ranije rekao da je na javnoj raspravi o koncesiji bilo svega pet osoba i da ni one, prema njegovim saznanjima, nisu bile adekvatno informisane. U međuvremenu je Opstanak javno objavio i da su predsjednici MZ Duboštica i Vijaka potpisali saglasnosti za istražne radove, a da nisu bili svjesni šta potpisuju i da za to nisu imali odluke savjeta mjesnih zajednica i zborova građana. Objavljivanje originalnih saglasnosti i zapisnika pokazalo bi kako je lokalna zajednica zaista uključena u odlučivanje.
Miroslav Pejčinović, predsjednik udruge Opstanak, koji je ujedno i rudarski inženjer po struci, posebno problematizuje sastav bušaće isplake i način njenog uklanjanja. U izjavi za Valter podsjetio je da je prilikom ranijeg inspekcijskog nadzora, nakon prijave iz aprila, tadašnja uprava kompanije najavila da će isplaka biti propisno zbrinuta ukoliko se utvrdi da je potencijalno opasna.
„Mi iz struke znamo da za hlađenje bušaćih kruna nije dovoljna samo obična voda i da se radi sporijeg habanja bušaćih kruna koriste emulzije koje je zbog kemijskog sastava potrebno zbrinjavati po posebnom protokolu, a ne rasipati po tlu. Ili je on možda u suradnji s novim vlasnikom otkrio novu, jeftiniju metodu zbrinjavanja“, kaže Pejčinović.
Šta se tačno nalazi u materijalu razgrnutom po platou moguće je utvrditi uzorkovanjem isplake i zemljišta. Upravo to ekološka udruženja traže od inspekcije: da se umjesto prepucavanja na društvenim mrežama utvrdi njen hemijski sastav, uporedi postupanje kompanije s odobrenim projektom i javno objavi nalaz.
NOVI VLASNIK IZ BEZBJEDNOSNOG SISTEMA SRBIJE
Novi vlasnik Vareških Minerala nema javno poznatu karijeru u geologiji i rudarstvu. Njegova profesionalna biografija vodi prema vojnim komunikacijama, kriptografiji i informacionoj bezbjednosti. NIN ga je predstavio kao čovjeka koji je, u činu pukovnika, do sredine 2000-ih radio na zaštiti komunikacija predsjednika Srbije, načelnika Generalštaba i ministra odbrane. U istom tekstu Živković je govorio o matematičkim algoritmima i domaćim kripto-ključevima kojima se štite komunikacioni kanali važni za državu.
Na osnovu tog perioda može se zaključiti da je vjerovatno bio pripadnik Vojske Srbije i Crne Gore, a prije toga i Vojske Jugoslavije. Ukoliko je profesionalnu vojnu karijeru započeo prije raspada SFRJ, moguće je da je služio i u JNA. Međutim, podaci o početku njegove službe, jedinicama i ustanovama u kojima je radio, konkretnim dužnostima koje je obavljao i datumu prestanka službe nisu javno dostupni, pa se pripadnost JNA ne može iznijeti kao potvrđena činjenica.
Iz opisa njegovog posla proizilazi da se nije bavio fizičkim obezbjeđenjem državnih funkcionera, nego kriptozaštitom i sigurnošću njihovih komunikacija – zaštitom govornih i podatkovnih veza, sprečavanjem prisluškivanja i čuvanjem povjerljivih komunikacija državnog i vojnog vrha. Riječ je o poslu visokog stepena povjerenja, neposredno povezanom s funkcionisanjem državnog, vojnog i bezbjednosnog aparata.
Živković je za NIN tada ustvrdio da domaći sistemi kriptozaštite, dok su pravilno korišteni, nisu bili razbijeni ni tokom ratova devedesetih ni za vrijeme NATO bombardovanja 1999. Kao primjer važnosti poštovanja sigurnosnih procedura naveo je razgovore iz Karađorđeva, navodeći da su kompromitovani razgovori vođeni izvan zaštićenih komunikacionih sistema. Te tvrdnje predstavljaju njegovo svjedočenje, dok javno dostupni vojni i arhivski dokumenti koji bi omogućili njihovu nezavisnu provjeru nisu pronađeni.
Nakon vojne karijere Živković se okrenuo privatnom sektoru, telekomunikacijama i informacionoj bezbjednosti. Njegova kompanija TOWERS NET osnovana je 2008., a u javnosti se kasnije pojavljivao kao njen vlasnik i predsjednik Društva za informacionu bezbednost Srbije. Potpisan je i kao autor stručnih radova o kibernetičkoj sigurnosti, sistemima za otkrivanje i sprečavanje napada, nacionalnom CERT-u i zaštiti informacionih sistema. U prezentaciji objavljenoj na stranici TOWERS NET-a bavio se pitanjima važnim za rad bezbjednosnog sistema.
Kompanija TOWERS NET, čiji je Živković vlasnik, imala je sertifikat za pristup tajnim podacima stepena „Poverljivo“, s rokom važenja do 31. januara 2026. Prema objašnjenju srbijanske Kancelarije Saveta za nacionalnu bezbednost, takav sertifikat izdaje se pravnom licu nakon bezbjednosne provjere, kada za to postoji zahtjev organa javne vlasti i potreba povezana s određenim poslom. U dostupnoj evidenciji nije naveden posao zbog kojeg je TOWERS NET provjeravan.
Davor Šupuković, tajnik UG Fojničani, smatra da se promjena vlasništva nad Vareškim mineralima ne može posmatrati samo kao poslovna transakcija, već i kao bezbjednosno i političko pitanje. I on podsjeća da je novi vlasnik kompanije Zoran Živković, predsjednik Udruženja za informacionu bezbednost Srbije i bivši pukovnik koji je, prema pisanju srbijanskih medija, radio na zaštiti komunikacija predsjednika Srbije, načelnika Generalštaba i ministra odbrane.
„Dakle, čovjek iz sigurnosnog sustava Srbije, tzv. ‘bezbednjak’ dobiva pristup prirodnim resursima u srcu Bosne i Hercegovine, a sve uz suglasnost naših ‘patriota’ i ‘domoljuba’, koji postupaju protivno odluci Ustavnog suda BiH i stajalištu Pravobraniteljstva BiH te potpuno ignoriraju protivljenje građana iz Vareša i sliva Krivaje“, kaže Šupuković. Posebno problematičnim smatra to što su koncesioni ugovori, uprkos sudskim presudama, i dalje skriveni od javnosti.
„Kako onda ne zaključiti da ‘Srbija pobeđuje’, i u Varešu, i u Zeničko-dobojskom kantonu, i u Federaciji BiH, a naposljetku i u cijeloj Bosni i Hercegovini?“, rekao je Šupuković za Valter.
Uspjeli smo telefonski kontaktirati Živkovića kako bismo ga pitali zašto je kupio firmu, koliko je transakcija vrijedila, ko finansira nastavak projekta i kakvo iskustvo njegov tim ima u rudarstvu. U neformalnom razgovoru rekao je da ne vidi šta je sporno u tome što je otkupio Vareške Minerale i da je, prema njegovoj procjeni, riječ o dobroj investiciji.
Dogovoreno je da na pitanja, koja smo mu na mail adresu Vareških minerala poslali 31. avgusta, odgovori čim prije, ali odgovori nisu stigli do zaključenja ovog teksta.
Među pitanjima su bila i ona o mogućem otvaranju rudnika, mjestu prerade i budućim kupcima rude, njegovim sastancima s predstavnicima ZDK i Općine Vareš, te ranijim profesionalnim ili poslovnim angažmanima u Ministarstvu odbrane, Vojsci ili bezbjednosnim službama Srbije.
HROM KAO STRATEŠKA SIROVINA I ZDRAVSTVENI RIZIK
Hrom nije samo sirovina za proizvodnju nerđajućeg čelika. Zbog tvrdoće, otpornosti na koroziju i visoke temperature koristi se u superlegurama, vazduhoplovstvu i vojnoj industriji. Američki Geološki zavod među industrijama koje koriste superlegure s hromom navodi proizvodnju civilnih i vojnih avionskih motora i njihovih dijelova. Nema javno objavljenih podataka o kvalitetu rude u Duboštici, njenoj komercijalnoj isplativosti, budućem kupcu ni mjestu prerade. Upravo zbog strateške vrijednosti hroma ta pitanja nisu sporedna.
Istovremeno, eksploatacija hroma nosi rizike koje nije moguće svesti na površinu budućeg kopa. Profesor toksikologije Jasenko Karamehić upozorava da je šestovalentni hrom Cr(VI) najopasniji oblik tog metala.
„Najčešći oblici hroma su metalni, trovalentni i šestovalentni hrom, pri čemu je šestovalentni hrom jako toksičan i razvrstan u kancerogene tvari. Šestovalentni hrom uzrokuje oštećenje genetskog materijala i ne postoji prag sigurne izloženosti“, naveo je Karamehić.
Prema njegovim riječima, tokom rudarenja može doći do transformacije trovalentnog hroma u njegov toksičniji oblik čak i kada se šestovalentni hrom prvobitno ne nalazi u rudi.
„Izloženost se ne dešava samo na radnom mjestu, već i putem prašine, vode i hrane“, upozorava Karamehić.
Toksikologinja Ulla B. Vogel, iz Nacionalnog istraživačkog centra za radnu okolinu u Kopenhagenu, podsjeća da je šestovalentni hrom dokazani humani kancerogen i da se u Evropskoj uniji tretira kao kancerogen bez sigurnog praga izloženosti.
„To znači da ne postoji siguran nivo izloženosti; umjesto toga, granične vrijednosti zasnivaju se na prihvatljivom nivou rizika“, objasnila je Vogel.
Ona upozorava da opasnost ne mora ostati unutar rudarskog prostora:
„Ako se šestovalentni hrom oslobađa u vazduh ili vodu, to može predstavljati prijetnju i za opštu populaciju koja živi u blizini industrijskih postrojenja ili rudarskih lokacija.“
Dragana Đorđević, rukovoditeljica Centra izvrsnosti za okolišnu hemiju i inženjerstvo pri Univerzitetu u Beogradu, upozorava da se šestovalentni hrom može širiti vodom, vazduhom i zemljištem, uključujući i sekundarne hemijske reakcije iz prirodno prisutnog trovalentnog hroma.
„Padavine ispiru jalovišta, zagađenje ulazi u površinske i podzemne vode, a zatim i u lanac ishrane“, navodi Đorđević. Posebno upozorava da stara jalovišta i napuštene deponije mogu decenijama ostati izvor zagađenja jer su stalno izložene kiši, snijegu i vjetru.
Hidrolog Muriz Spahić ukazuje na mogućnost brzog širenja kroz karbonatne masive prema izvorištima pitke vode.
„Toksin se taloži u sedimentu, ulazi u lanac ishrane, a šteta može biti dugotrajna i teško popravljiva“, upozorava Spahić.
Profesor Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Dalibor Ballian posljedice mogućeg rudnika u slivu Krivaje opisuje još dramatičnije.
„Izgradnjom novog rudnika hroma gubimo floru i faunu, ali i čist vazduh i vodu. Stanje rijeke Krivaje bilo bi takvo da u njoj ne bi bilo ni ribe ni rakova — ne bi bilo čak ni bakterija. Ako se ovaj rudnik izgradi, biće to ekološka atomska bomba za okolno područje i rijeku Krivaju, jer će sve u radijusu od oko 120 kilometara, uključujući sve veće gradove u Bosni i Hercegovini, biti zagađeno heksavalentnim hromom, koji je izuzetno toksičan za ljudsko zdravlje“, rekao je Ballian.
Upravo zbog takvih upozorenja početno stanje vode, zemljišta, sedimenta, vazduha i zdravlja stanovništva moralo bi biti utvrđeno prije nastavka radova. Bez javno dostupnih početnih mjerenjakasnije će biti gotovo nemoguće pouzdano odvojiti prirodno prisutne metale od zagađenja nastalog bušenjem, odlaganjem isplake ili eventualnom eksploatacijom.
Zabrinutost stanovnika dodatno pojačava iskustvo s rudnikom Rupice. Kod više stotina stanovnika Vareša utvrđene su povišene vrijednosti olova u krvi, dok institucije još nisu dale konačan odgovor o izvoru izloženosti niti uspostavile sistemsko testiranje i liječenje. Rupice su drugi projekat i druga vrsta rude, ali odnos države prema građanima već je pokazao slabost: rudarski projekat radi, kompanija i mjesne zajednice organizuju dio testiranja, a ljudi s nalazima traže pomoć između različitih nivoa vlasti.
MEĐUNARODNO UPOZORENJE VLASTIMA BIH
Odnos institucija prema rudarskim projektima u Varešu i susjednom Kaknju dospio je i pred Biro Stalnog komiteta Bernske konvencije pri Vijeću Evrope. U službenom izvještaju sa sjednice održane 17. i 18. juna 2026. Biro je naveo da vlasti Bosne i Hercegovine drugi put zaredom nisu dostavile tražene informacije, uprkos podsjetnicima.
Biro je izrazio duboku zabrinutost zbog podataka Federalnog zavoda za agropedologiju o teškim metalima duž aktivnih ruta za transport rude, posebno na lokalitetima Daštansko, Vareš i Borovica. Upozorio je da kontaminacija tla u vrijednim šumskim područjima predstavlja direktnu prijetnju lokalnoj flori, fauni i staništima zaštićenim Bernskom konvencijom.
U istom dokumentu navedeni su prigovori zbog planiranog smanjivanja zaštićenog područja Trstionica–Gornja Bukovica, obnavljanja okolišne dozvole kompaniji koja upravlja rudnikom Rupice uprkos upozorenjima zajednice, širenja jalovišta i pretvaranja 6.055,8 hektara državnog šumskog zemljišta u građevinsko. Biro je pozvao vlasti da uvedu sistematsko praćenje kvaliteta vode, vazduha i zemljišta te najavio mogućnost preporuke za otvaranje zvaničnog predmeta protiv Bosne i Hercegovine.
Postupak Bernske konvencije nam upravo dokazuje da domaće institucije ne dostavljaju ni međunarodnim tijelima potpune informacije, dok se dozvole izdaju ili obnavljaju brže nego što se utvrđuju posljedice po zdravlje ljudi, državne šume i vodne resurse.
Javnost je teško dolazila i do koncesionog ugovora za hrom. Kantonalni sud u Zeniciponištio je odluku kojom je odbijen zahtjev za pristup ugovoru i naložio novo odlučivanje. Sud nije ukinuo koncesiju, ali je jasno poručio da se dokument od javnog interesa ne može skrivati paušalnim pozivanjem na poslovne interese i privatnost.
Prodajom Vareških Minerala problem zato nije vraćen na početak; samo je dobio novog vlasnika. Koncesija koju je Bošnjakovićev Seven Plus dobio kao jedini ponuđač sada je u rukama bezbjednjaka, bivšeg pukovnika i stručnjaka za zaštitu državnih komunikacija Srbije.
valter
