GOTOVI SMO: Naučnici simulirali budućnost civilizacija. 7 od 10 scenarija završi kolapsom

Dodajte izdvojeno.ba u omiljene izvore na Googleu

FERMIJEV paradoks postavlja jednostavno pitanje: ako u svemiru postoje i druge civilizacije, zašto još nismo uspostavili kontakt s njima? Znanstvenici koji proučavaju taj fenomen, poznat i kao “Velika tišina”, najčešće nude dva objašnjenja, piše Science Alert.

Prema Celiji Blanco, autorici novog istraživanja o toj temi, prvo je objašnjenje da je inteligencija sama po sebi iznimno rijetka. Drugo, kojim su se bavili Blanco i njezini kolege, jest da tehnološke civilizacije, čak i ako se pojave, obično kratko traju. Razlozi su ekološki kolaps, sukobi ili druge sistemske nestabilnosti.

Još iz ove rubrike

Svijet 11. Oktobra 2026.

ZELENSKI DEMANTUJE TRUMPA: Prvi put čujem za primirje

Svijet 11. Oktobra 2026.

TRUMP PROGLASIO ENERGETSKO PRIMIRJE: Rusija i Ukrajina obustavljaju napade

Ipak, samouništenje ne mora značiti potpuno istrebljenje. Tim koji vodi Blanco polazi od ideje da bi svemir mogao biti ispunjen tehnološkim civilizacijama koje se razvijaju, propadaju i obnavljaju, a između tih ciklusa prolaze kroz duga razdoblja tehnološkog zastoja. Ako je ta pretpostavka točna, mogla bi objasniti kozmičku tišinu u kojoj se nalazimo. Uostalom, čovječanstvo je sposobno za svemirsku komunikaciju tek stotinjak godina.

Model budućnosti Zemlje

Ova ideja proizlazi iz novog modela koji simulira deset različitih scenarija moguće tehnološke budućnosti Zemlje u idućih 1.000 godina. Scenariji se razlikuju po načinu upravljanja, dostupnosti resursa i otpornosti. Obuhvaćaju raspon od relativno stabilnog i ravnopravnog “Zlatnog doba” do društava pod golemim pritiskom zbog manjka resursa ili tehnoloških rizika.

Znanstvenici opisuju “Zlatno doba” kao stabilno, ravnopravno društvo s obiljem resursa, u kojem tehnologija napreduje bez kolapsa. Scenarij “Izvan Edena” prikazuje decentralizirano društvo gdje ljudi i strojevi žive u skladu s prirodom. “Urobor” je hijerarhijska civilizacija koja se stalno širi, propada i ponovno raste, a ti ciklusi zapravo jačaju kulturu i čine je stabilnijom. “Život od zemlje” opisuje kulturu s malim utjecajem na okoliš, ograničenu ekološkim okvirima. Ona u početku bilježi tehnološki rast, ali zatim prolazi kroz česte i duboke padove i oporavke. U cjelovitom istraživanju navedeno je još šest primjera.

Ciklusi aktivnosti i zastoja

Istraživači su proveli 200 simulacija za svaki scenarij. Civilizacije su se razvijale dok ne bi potrošile resurse ili dok ih ne bi pogodio neki nasumični egzistencijalni rizik, poput ekološke nesreće ili tehnološkog kvara, koji bi izazvao kolaps. Nakon toga, neka su se društva mogla oporaviti. Oporavak je ovisio o količini sačuvane tehnologije i resursa te o brzini kojom se zajednica mogla obnoviti.

Udio vremena u kojem civilizacija ostaje tehnološki aktivna istraživači nazivaju “radnim ciklusom”. Ti su se ciklusi u simuliranim budućnostima drastično razlikovali i kretali su se od otprilike 38 do 100 posto vremena. Dva scenarija – “Zlatno doba” i “Izvan Edena” – nikada nisu doživjela kolaps tijekom simulacija. S druge strane, sedam od deset scenarija propalo je u svakom pokušaju. Primjerice, “Život od zemlje” imao je radni ciklus od samo 38 posto, dok je “Urobor” prolazio kroz faze pada i oporavka, ali je zadržao znatno viši radni ciklus od 87 posto.

Razvoj tehnološke civilizacije, dakle, ne mora biti jednosmjeran put od kamenog doba do svemirskih letova ili od napredne tehnologije do izumiranja. Umjesto toga, može se sastojati od isprekidanih faza aktivnosti i zastoja. To je važno za potragu za izvanzemaljskom inteligencijom jer astronomi moraju zabilježiti signal civilizacije upravo u razdoblju kada ga je moguće otkriti.

Novi pogled na Drakeovu jednadžbu

Istraživači su uveli pojam “trajanje učinkovite detekcije”. Time su prilagodili poznatu Drakeovu jednadžbu, koja služi za procjenu broja civilizacija u Mliječnoj stazi koje možemo otkriti. Prilagodba uzima u obzir razdoblja u kojima je civilizacija tehnološki neaktivna.

Ako civilizacija, primjerice, provodi samo 40 posto svog vremena proizvodeći tehnologiju koju možemo detektirati, njezin “prozor” za otkrivanje znatno je manji nego kod civilizacije koja stalno emitira signale tijekom istog ukupnog životnog vijeka. Ako su dvije civilizacije isprekidano aktivne, vjerojatnost da se njihova aktivna razdoblja poklope može postati vrlo mala. To nudi novi način razmišljanja o Fermijevom paradoksu i očitom nedostatku izvanzemaljskih signala unatoč golemoj starosti i veličini svemira.

Pouke za čovječanstvo

Model nudi i praktičnu lekciju za Zemlju. Od svih testiranih parametara, dva su dosljedno imala najveći utjecaj na to hoće li civilizacije ostati aktivne: brzina trošenja resursa i količina resursa koju mogu obnoviti nakon kolapsa. Male promjene oko određenih pragova mogle bi izazvati nerazmjerno velike promjene u dugoročnoj otpornosti.

To upućuje na vrlo konkretne poteze: smanjenje potrošnje resursa, očuvanje znanja i infrastrukture te olakšavanje obnove budućim generacijama nakon katastrofe. Autori predlažu rješenja koja obuhvaćaju sve, od decentralizirane infrastrukture do “setova za oporavak” nakon apokalipse.

To bi bila pažljivo odabrana spremišta ključnih znanja o poljoprivredi, medicini, energiji i komunikacijama, osmišljena da ubrzaju obnovu. Kao odličan primjer navode Svjetski trezor sjemena na Svalbardu.

Važna ograničenja studije

Uz ovu ideju dolazi i važno upozorenje. Simulacije se temelje na scenarijima zamišljenim za Zemlju i koriste velike, pojednostavljene pretpostavke, poput linearnog tehnološkog rasta i fiksnih stopa iscrpljivanja resursa.

Sve se temelji na ljudskoj organizaciji i strukturama, a izvanzemaljska civilizacija mogla bi se organizirati potpuno drugačije, primjerice poput pčelinje košnice. Također, ovo je rad u fazi predobjave, što znači da još nije prošao stručnu recenziju.

Ništa od ovoga nije predviđanje da će čovječanstvo propasti i ponovno se uzdignuti, niti je dokaz da izvanzemaljci postoje. Riječ je o promišljenom misaonom eksperimentu koji pokušava odgovoriti na veliko pitanje koristeći ono što trenutno znamo.

Takav pristup nudi moguće objašnjenje zašto još nismo stupili u kontakt s izvanzemaljcima, a to objašnjenje počiva na razumljivim pretpostavkama. Istraživanje je objavljeno na platformi arXiv.