JURIŠ ZA NEPRIJATELJIMA: Laž je najopasnija zarazna bolest Bošnjaka

Dodajte izdvojeno.ba u omiljene izvore na Googleu

Sead Omeragić

Stariji među nama se vjerovatno sjećaju devedesetih i užasavajuće kampanje laži i obmana koje su prije agresije na Bosnu dolazile iz Srbije. Beogradski mediji su proizvodili gomile laži koje su srednjevjekovnim mitovima nepovratno trovale konzumente i huškale ih na najgore zločine.

Još iz ove rubrike

IZDVOJENO 5. Oktobra 2026.

ANALIZA IZBORA: Pirova pobjeda SDA, stara vlast nastavlja da vlada, odlazi li Izetbegović u penziju

IZDVOJENO 3. Oktobra 2026.

ZAŠTO “SAMO SDA”: Patriotska stranka koja je uvijek stajala uz Bošnjake i vazda će braniti domovinu

Govorilo se: Bosna će šaptom pasti. Nije Bosna šaptom pala. Dogodili su se najgori zločini pa je to većinom osvijestilo Bošnjake, krenuli su u borbu i na kraju došli gotovo pred pobjedu, koju je spriječio Zapad.

Današnje društvene mreže su moćnije od onih zločinačkih medija iz devedesetih. Da su kojim slučajem Milošević i Tuđman imali ove društvene mreže Bošnjacima bi mozak pretvorili u kašu i Bosna bi šaptom pala. Danas smo, nažalost, u tom scenariju.

To se pokazuje surovim odnosom prema rah. Aliji i njegovom sinu, lideru SDA Bakiru Izetbegoviću. Onog dana kada je umro Mladić, odmah je na društvenim mrežama krenuo pravi arsenal uvreda: „Krepani Alija“, „lešina“, „ratni zločinac“, „izdajnik“, uz najčešća proklinjanja  „zemlja mu kosti izbacila“, koji najčešće koriste bošnjačke žene. Sudeći po podudarnosti sa danom smrti zločinca Mladića u pitanju su obavještajne službe i oni nahuškani i povodljivi sa bošnjačkim imenima, dresirani propagandom iz komšiluka.

Na društvenim mrežama vlada prava masovna histerija protiv familije Izetbegović. Treba spriječiti Bakira da uđe u Predsjedništvo jer bi nastavio prijateljstvo sa brojnim liderima islamskih zemalja. Upravo zbog toga on je danas problem za neprijatelje ove Bosne. O razmjerama dobroga što su uradile islamske zemlje, ujedinjene oko Bosne, danas se šuti, čak i negiraju njihova velika dobra djela.

Nažalost, ovaj narod nije bio u većem haosu ni tih devedesetih kao što je danas. Ljudi opet kao nekad ne znaju prepoznati opasnosti, laži i podvale slijepi i gluhi od svoje političke nezrelosti i naivnosti. Od „ko nas ovo napada“, do toga da danas ne znaju ko ih je branio. Nažalost, bošnjačka nezrelost nije samo politička. Uzalud zločini i otvoreno nasilje velikodržavnih projektanata koji ovu Bosnu stoljećima ne ostavljaju na miru. Nikad kao danas se ovako efikasno nisu udružile bošnjačke budale sa neprijateljima ove zemlje. Laž ovaj narod ubija stotinama godina.

Laž je najteža i najopasnija zarazna bolest kod Bošnjaka.

Bošnjacima je sva politička nezrelost stala u stranačku pripadnost.

Samo nek nije SDA je sintagma koja je redovno poništavala pola probosanskih glasova i u državnom parlamentu napravila bijednu manjinu pored Trojke, HDZ-a i SNSD-a. Podijeljeni smo duboko i tragično. Stalna priča u prošlih trideset godina je bila grozničavi rat upravo protiv SDA. U RS-u i HDZ-ovoj guberniji takvih problema nisu imali. Građanske opcije bile su isključivo na ovoj bošnjačkoj strani, dok su HDZ i SNSD (SDS) ostajali netaknuti i nastavljali kao proksiji velikodržavnih politika Beograda i Zagreba.

Zamisli parole: „Samo nek’ nije HDZ“ ili „Samo nek’ nije SNSD“. Po paroli „samo nek’ nije SDA“ moglo bi se zaključiti da to ima nekakvog uticaja na vlast u BiH. Apsurdno je što Bošnjaci misle da se nešto pitaju u jedinstvenom političkom bloku Dodika i Čovića. Ta dvojica se mogu samo zadovoljno smješkati posmatrajući međusobne bošnjačke borbe, hvatanja za vratove bijele. Sva ta priča puna nemoći već je postala tradicija u kojoj Dodik i Čović love svoje nacionalne ciljeve. Znam iz mnogo izvora da se rugaju politici unutar bošnjačkog korpusa.

Do danas nema ozbiljne opozicije u S-H nacionalnim korpusima. Nasuprot tome, „samo nek nije SDA“ dobilo je svoju praktičnu primjenu u državnim institucijama i agencijama. Bošnjaci su totalno diskriminirani i zakinuti u 62 od 74 državne institucije i agencije.

Samo su Bošnjaci u devedesetim ratovali jedni protiv drugih u Cazinskoj krajini. Fikret Abdić danas ponovo jaše istu ragu i renovira laži. Njegovu i ulogu njegove vojske Tribunal u Hagu je, prema međunarodnom pravu, smjestio u međunarodni sukob. Autonomna pokrajina Zapadna Bosna se, prema Sudu u Hagu, stavila u isti stroj sa srpskom vojskom protiv svoje države.

Hoćemo li birati najbolje u politici? Kako je to moguće sa više od 50 stranaka? Kako pronaći sposobne u 50 stranaka? Gdje je odgovornost i efikasnost sa gomilom strankama u vlasti? Nema tu ništa osim haosa.

Kad ključna riječ postane sintagma „koalicioni kapacitet“ odmah pomislim na borbu za fotelje. Stranačka pamet nas je razorila i sve gore nas nastavlja razarati.

Niko ni sa kim u tim strankama ne komunicira. Zamisli da imaš vojsku sa nekih 50 grupa. Imaš političke bataljone, brigade, divizije… I niko ni sa kim ne razgovara. Nema zajedničke komande. Protiv koga se ta vojska može boriti?

Gledajući historijski, sa dolaskom tzv. građanskih partija redovno smo imali haos, svakih deset godina. Godine 2001. imali smo vlast Alijanse. Čak sa 16 stranaka je tada vodeći SDP napravilo vlast, koja se ubrzo pretvorila u agoniju i raspala se sama od sebe. Godine 2010. na izborima je pobijedio SDP i, koliko pamtim, imao 11 poslanika u državnom parlamentu, SDA je bila druga sa deset. Napravili su vlast u februaru, a samo četiri mjeseca kasnije izbacili su SDA iz vlasti. Lider SDP-a bio je Nermin Nikšić, kao i danas. Imali smo nerede i paljevine državnih institucija. Sve zgrade važnih institucija spaljene su, čak i državni Arhiv, ključno historijsko mjesto u ovoj državi. Iz izgorenog prostora su kradeni preživjeli dokumenti, pa je direktor Srbin uhvaćen u krađi materijala koji je potrpao u svoj automobil na putu prema Banja Luci. Te paljevine su sramota ravna suspenziji Ustava. Kad su piromani krenuli u RS, pa u zapadni Mostar pred sjedište HDZ-a otjerani su motkama.

Desetak godina poslije, nakon izbora 2022. dobili smo jedanaestorku, pa osmorku, pa vlast trojke i nekoliko pridruženih stranki jednog lica. Ta je grupacija sramnom suspenzijom Ustava i jednim poslanikom više u Predstavničkom domu Federacije došla na vlast. Za ove izbore imamo od te grupacije četrnaestorku koja se okupila oko Denisa Bećirevića, kandidata za člana Predsjedništva. Na drugoj strani su uvijek bili samo Dodik i Čović. I bili su redovno većina zaštićeni Domom naroda.

Uvijek je bio u pitanju „koalicioni kapacitet“ bošnjačkih rogova u vreći. U prijevodu niko neće sa SDA. Mogu, recimo, preko noći srušiti Ustav i osvojiti vlast. Ta je sintagma redovno značila bacanje na smetljište gotovo pola bošnjačkih glasova. Prošli put su glasovi Bošnjaka za SDA i DF-a završili na smetljištu. Tako smo redovno sa pobjedom ili nametanjem tzv. građanskih stranaka imali nemoć u vlasti, pa su poluge vladavine državom preuzimali SNSD (SDS) i HDZ.

Iz SDP-a glasačima Bošnjacima uzvraćaju: „Mi nismo bošnjačka stranka“. Možda je vrijeme da se prisjetimo onog podrugljivog smijeha Dodika i Čovića iza leđa Nermina Nikšića, prilikom razgovora o formiranju vlasti. Ruganje Bošnjacima je ono što smo četiri godine gledali, zajedno sa psovanjem genocida.

Čitavih 30 godina mira slušam priču o sve tri strane. Kako god okreneš sa isključivim bošnjačkim izborima, jal građansko-jal nacionalno, uvijek dobijemo sve tri strane. Bošnjacima nije dovoljno ni 30 godina da skontaju ovu jednostavnu logiku.

Ulazimo u agoniju društva i države. Bog zna šta će se izroditi od ove nemoći koja nas je savladala. Ima li nešto što se zove bošnjački interes u okviru države BiH? Imaju li naši stranački lufteri nacionalni interes? Trojka ojačana sada sa 14 stranaka ne želi ništa nacionalno. Čak ni nacionalni interes većine svojih glasača. Izgleda da najveći dio Bošnjaka ima nacionalne interese a trenutna politička grupacija na vlasti ima anacionalne interese.

Gdje je izlaz? Koji su krajnji ciljevi? Da sačuvate Bosnu! Kako ćete ako nemate političke snage jer ste podijeljeni do atoma? Ovi izbori će pokazati jesu li Bošnjaci svoj narod na svome ili se sa njima može manipulirati i mijenjati im pamet po željama Beograda i Zagreba, koji im stoljećima, uz male pauze, rade o glavi. Prošli i ovi izbori neće biti nikakvo privremeno stanje, bit će, nažalost definitivno betoniranje bošnjačke sudbine.

Upućen čovjek mi kaže da je u zatvoru u Vojkovićima devedeset posto Bošnjaka iza rešetaka. Treba li vam išta više reći. Upravnik je Srbin i četiri zamjenika su Srbi.

I dalje se priča o mladima, dok metuzalemi iz SNSD-a i HDZ-a razvaljuju omladince-naivce iz Trojke od državnog Parlamenta do Vijeća ministara. Oni su prije svega tragične neznalice, mrtva puhala. Svaki od njih treba pojesti vreću soli u politici pa da od njih bude makar-kakve mrve koristi za ovu državu.

Uporno tridesetogodišnje lupanje po bošnjačkoj nacionalnoj stranci SDA je urodilo plodom: Imamo iza sebe trideset godina političkog nereda, koji nam uništava društvo i ne da naprijed. Uvijek se računalo da će opozicija kod Bošnjaka dovesti do jačanja opozicije u RS i Čovićevoj guberniji. Ali, tamo je opozicija gora ili jednako nacionalistička.

Nema još mnogo vremena da se dođe pameti.

Ono što dolazi moglo bi nas koštati više nego devedesetih.

Stav