SVI ČETNIČKI SPOMENICI: Ima neka očigledna veza: Ratni zločinci i SPC

Na godišnjim okupljanjima ravnogorskog četničkog pokreta lokalni sveštenici SPC služe parastos Draži Mihailoviću i njegovim pratiocima

Elirija Hadžiahmetović

Eto, prošlo je i to u Beogradu s krepalim ratnim zločincem Ratkom Mladićem, u Haagu osuđenim na doživotnu robiju za zločin genocida. Saopćenjem u kojem je prije opijela kazala da je njegovo ime “duboko utkano u pamćenje i molitve najvećeg dela srpskog pravoslavnog naroda, koji prema njemu oseća i neguje duboku zahvalnost“, Srpska pravoslavna crkva (SPC), vidjeli smo to, zajedno s ogromnom većinom svoje pastve, učvrstila se na visokom mjestu liste civilizacijskog beščašća povezujući se s ratnim zločincima i njihovim zločinima. Ali, nije prvi put da to čini. Osvrnemo li se i na događaje iz 20. stoljeća vidljiv je kontinuitet kojem se ne nazire kraj.

Ili parcela ili parastos, često i oboje

Idemo redom. Od prošle godine do prošlog stoljeća.

Pavle Đurišić-Gornje Zaostro: Prošlo je tek malo više od godinu dana kada su u crnogorskom selu Gornje Zaostro kod Berana, pod patronatom SPC-a, nezakonito podigli bronzani kip u prirodnoj veličini četničkog komandanta i ratnog zločinca Pavla Đurišića. Otkrio ga je mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije. On je prilikom ceremonije nazvao Đurišića „vojvodom Pavlom“ i služio pomen za njega i borce Jugoslovenske vojske u otadžbini. Oko toga diglo se malo prašine u beranskom tužilaštvu i javnosti, a crnogorsko Ministarstvo kulture je naredilo uklanjanje kipa, nakon čega je spomenik sklonjen u u crkvu Svete mati Paraskeve. Onda mu se za policiju i Tužilaštvo u Beranama izgubio svaki trag, a vlast ili šuti ili nemušto govori na prozivke javnosti. Pavle Đurišić je četnički komandant odgovoran za masovne zločine nad muslimanskim stanovništvom u Bijelom Polju, Gornjem i Donjem Bihoru, dolini Lima te Priboju, Čajniču i Pljevljima. Prema vlastitom izvještaju koji je uputio vođi četničkog pokreta i ratnom zločincu Draži Mihailoviću, u februaru 1943. četnici pod Đurišićevom komandom izvršili su pokolj 8.000 žena, djece i staraca te 1.200 muškaraca. Đurišića su ubile ustaše 1945.

Vuk Kalaitović-Štitkovo kod Nove Varoši: Bista četničkog komandanta Drugog mileševskog korpusa Vuka Kalaitovića otkrivena je 2010. godine u njegovom rodnom Štitkovu kod Nove Varoši (Srbija). Osveštao ju je episkop mileševski Filaret. Tri godine kasnije, 2013, tamo je podignuta i spomen-ploča sa imenima 108 četnika. Na njenom otkrivanju je vladika mileševski Filaret osveštao obilježje i služio parastos. Ploča se nalazi neposredno uz Kalaitovićevu bistu. List Politika tada navodi Kalaitovićevu ulogu u četničkim akcijama protiv muslimanskog stanovništva u Sandžaku. Prema historiografskim podacima, osim što je učestvovao u pokoljima muslimana bihorskog kraja, četničke snage pod njegovom komandom počinile su pokolj u Kasidolima kod Priboja, gdje je ubijeno 227 muslimanskih civila – od kojih su mnogi živi spaljeni 5. februara 1943. U istom nizu operacija četnici su u selu Miliješi ubili 20 stanovnika, među njima troje djece. Naređenje za ubijanje civila na tom pravcu izdao poručnik Vuk Kalaitović. Postoje i svjedočenja o ranijem napadu na muslimanski dio Nove Varoši, 6. februara 1942, kada su Kalaitović i njegovi četnici ubili Smaja Hasovića, njegovu majku Fatimu i brata Sulja. Kalaitović je bio jedan od četničkih zapovjednika u porazu četničkih snaga na Zelengori 13. maja 1945. te je učestvovao u njihovom povlačenju i bitci na Lijevče polju. Poslije bitke, on se sa grupom četnika povukao iz banjalučkog rejona s namjerom da se vrati u Sandžak. Đurišića je napustio 9. aprila 1945. i dao se u odmetništvo. Ubijen je 19. januara 1948. kod Predejana (Leskovac, Srbija) u sukobu s milicijskom potjerom..

Draža Mihailović-Petrovo kod Doboja: Godine 2005. otkrivena je spomen-ploča, a postavili su je četnici Ravnogorskog četničkog odreda. Postavili su je iako, prema njihovim riječima, nisu imali dozvolu lokalnih vlasti. U Crkvi Pokrova Presvete Bogorodice u Petrovu protojerej petrovljanski Nikola Pekić služio je, prema medijskim izvještajima, „parastos komandantu Јugoslovenske vojske u otadžbini Dragoljubu Draži Mihailoviću“.

Draža Mihailović-Brčko: Spomenik Draži Mihailoviću uklonjen je iz Vukovara (1992. postavljen), i postavljen u Brčkom 1996. godine na, zamislite, Bulevaru mira. Nakon što je uspostavljen Brčko Distrikt postalo je jasno da ga nije moguće legalno držati na javnoj površini. Godine 2004. postavljen je novi spomenik na parceli na pravoslavnom groblju koju je ustupila SPC. Blagoslovili su ga vladike zvorničko-tuzlanski Vasilije i američko-kanadski Longin. Godine 21. SPC je bila jedan od organizatora parastosa Draži Mihailoviću upravo kod tog spomenika.

Draža Mihailović – Draževina/Udrulje/Dobrunska rijeka kod Višegrada: Postavljen 2004. onaj isti koji je bio Brčkom. SPC je 2021. godine bila jedan od organizatora parastosa Draži Mihailoviću upravo kod tog spomenika u krugu manastira Svetog Nikolaja uz lični blagoslov mitropolita dabrobosanskog Nikolaja. Na godišnjim okupljanjima ravnogorskog četničkog pokreta lokalni sveštenici SPC služe parastos Draži Mihailoviću i njegovim pratiocima.

Kip Pavla Đurišića u Beranama (Foto: Pobjeda.me)

Draža Mihailović-Bijeljina: U tom bh. gradu postoji i spomen-bista visoka 80 cm i spomen-česma, a podignuti su 8. augusta 2021. godine na Trgu Draže Mihailovića. Otvorio ju je njegov unuk Vojislav Mihailović, a osveštala SPC. „Slava i pokoj Draži i braći poginuloj na dvije strane, u istom času, za istu zemlju!”,poručio je na otvorenju pjesnik Matija Bećković, autor stihotvorenija znakovitog evergreen naslova „Ćeraćemo se još“. Paradoksalno i bezobrazno, neposredno uz spomen-česmu nalazi se i bista narodnog heroja Veselina Gavrića, kojeg su četnici ubili 1942. godine. Inicijator postavljanja biste je Udruženje veterana četnika “Semberija”. Povodom godišnjice smrti Draže Mihailovića (strijeljanog 17. jula 1946. godine) u Bijeljini se u Sabornom hramu Rođenja Presvete Bogorodice svake godine održava parastos.

Presuda na smrt strijeljanjem pa rehabilitacija

Draža Mihailović-Bileća: Kip visine 2,3 metra otkriven 1. juna 2019. na ulazu u Ravnogorski park. Tu su i figura „počasne straže“, centralni spomenik/piramida s četničkom simbolikom te ploče s imenima poginulih četnika Petog bilećkog bataljona. Dakle, Bileća nema samo Mihailovićev spomenik — postoji čitav ravnogorski memorijalni kompleks. U Sabornom hramu Svetog Save u Bileći, kaže medijski izvještaj od 17. jula 2022, “povodom 76 godina od stradanja danas je služen pomen đeneralu Jugoslovenske vojske u otadžbini Dragoljubu Draži Mihailoviću”.

Draža Mihailović-Ravna Gora: Spomenik je postavljen 1992. godine na Ravnoj Gori u Srbiji. U neposrednoj blizini je kasnije izgrađena crkva Svetog Đorđa pa je čitav prostor postao memorijalni kompleks vezano za četnički pokret. Četničko obilježje integrirano je u prostor s pravoslavnom crkvom te se tu održavaju i parastosi u okviru četničkih komemoracija. Tadašnja štampa navodi da su ga nakon otkrivanja osveštali mitropolit novogračanički Irinej i vladika raško-prizrenski Artemije, uz služenje parastosa. Kasnije su na Ravnoj Gori redovno održavani parastosi, uključujući služenje sveštenika kod spomenika.

Draža Mihailović-Nikšić: U tom mjestu nema spomenika, ali SPC u Sabornom hramu u Nikšiću svakog 17. jula organizira parastos Draži Mihailoviću a mediji navode da se parastosi održavaju i u drugim objektima SPC u Crnoj Gori. Parastos je obavljen i 2023. u selu Žlijebi kod Herceg Novog, također u objektu SPC.

Draža Mihailović-Beograd, Bregalnička 24: Na toj adresi je 2023. otvorena spomen-soba u kući u kojoj je četnički vrhovni zapovjednik Draža Mihailović živio a ispred nje spomenik. Akciju je organiziralo Udruženje “Naša Drina”, čiji je predsjednik Igor Braunović tvrdio da se spomenik postavlja “po blagoslovu SPC”.

Draži Mihailoviću, s još 24 optužena – od kojih desoterici u odsutnosti –  suđeno je u poznatom Beogradskom procesu od 10, juna do jula 1946. godine. Optužnica je sadržavala 47 tačaka, a proglašen je krivim po osam tačaka optužnice. Između ostalog terećen je za saradnju s Trećim rajhom, zločine nad civilima, za to što je u Foči i Goraždu između decembra 1941. i januara 1942. strijeljano približno 2.000 muslimana, među kojima puno žena i djece, da je tokom Pete ofanzive, u junu 1943. naredio klanje partizanskih ranjenika, među kojima su bili ljekar Simo Milošević i hrvatski pjesnik Ivan Goran Kovačić, što je po njegovom naređenju u selu Braićima strijeljano 500 partizana, a blizu Ravne Gore oko 30 partizana. Suđenje je završeno 16. jula iste godine nakon odbijene žalbe na presudu smrti strijeljanjem, koja je izvršena sljedeći dan.

Mihailovićev unuk Vojislav Mihailović je 2006. pred beogradskim Višim sudom pokrenuo proces za poništenje sudske presude iz 1946, kojim je presuđen na smrt kao saradnik okupatora i ratni zločinac. Sud je završio proces 2015. usvajanjem zahtjeva, odnosno rehabilitacijom Mihailovića i četničke ideologije, čija je osnovna značajka bila Država/kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca bez etničkih manjina, što je značilo ili pokrštavanje, ili protjerivanje, ili dobrovoljno-moraš iseljavanje ili ubijanje, s fokusom na muslimane.

STAV

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *