Ponedjeljak, 12. Oktobra 2026
Ponedjeljak, 12. Oktobra 2026
ŠTA ĆE BITI SA ZENICOM – BUDUĆNOST SVE NEIZVJESNIJA: Grad na raskrsnici nakon gašenja Željezare
Hiljade radnika bez sigurnosti, rudnik pred krajem, a novi model privrede još bez jasnog odgovora
Zenica se suočava s promjenom koja bi mogla trajno izmijeniti njenu ekonomsku i društvenu sliku. Gašenjem integralne proizvodnje u Novoj Željezari i približavanjem kraja zeničkog rudnika ne zatvaraju se samo pogoni – nestaje model privrede na kojem je ovaj grad decenijama gradio svoj razvoj.
Stečaj otvoren prije mjesec dana već je ostavio konkretne posljedice. Oko 1.100 radnika proglašeno je tehnološkim viškom, dok je njih približno 290 ostalo zaposleno u kompaniji. Najveći udar osjetila je upravo Zenica, iz koje je oko 820 bivših radnika završilo na evidenciji službe za zapošljavanje.
Još iz ove rubrike
Posljedice se, međutim, prelijevaju i izvan Zenice. Među prijavljenim radnicima su i ljudi iz Žepča, Kaknja, Zavidovića i Srednjobosanskog kantona.
Prema podacima Biroa rada Zenica, najveći broj nezaposlenih čine kvalificirani radnici.
„Ima određen broj prijava i u Žepču, Kaknju, Zavidovićima i u Srednjobosanskom kantonu. Struktura po stručnoj spremi je 65 posto kvalificiranih radnika, 30-ak posto je sa srednjom stručnom spremom i osam posto je s visokom stručnom spremom“, kazao je šef Biroa rada Zenica Saudin Burić.
Radnici traže posao, a ne socijalnu pomoć
Dio bivših zaposlenika već je pronašao novi angažman. Sindikat metalaca Zeničko-dobojskog kantona navodi da su pojedini radnici posao pronašli u Zenici i Novom Travniku, dok je 16 livaca otišlo u Njemačku na probni rad.
Ipak, sindikalci upozoravaju da se problem više od hiljadu ljudi ne može riješiti pojedinačnim zapošljavanjem. Od nadležnih traže poseban program kojim bi se radnicima omogućile prekvalifikacije, povezivanje s potencijalnim poslodavcima i subvencioniranje novih radnih mjesta.
Predsjednik Sindikata metalaca ZDK Kenan Mujkanović upozorava da se ljudi koji su godinama bili dio proizvodnog sistema sada pretvaraju u korisnike evidencija nezaposlenih.
„Od ljudi koji su radili, privređivali, stvarali novu vrijednost i punili budžete svih nivoa imamo ljude koji su na teretu Službe za zapošljavanje i na toj nekoj socijali“, kazao je Mujkanović.
Prema njegovom stavu, najvažnije rješenje nije dugoročna pomoć kroz biro, već što brži povratak ljudi na posao.
Nakon Željezare, stiže i problem rudnika
Zenica se pritom ne suočava samo s posljedicama stečaja Željezare. Zenički rudnik također ide prema zatvaranju, što bi u narednom periodu moglo donijeti novi broj radnika kojima će trebati zbrinjavanje.
Rudari očekuju da će dio problema biti riješen kroz sredstva osigurana kreditom Svjetske banke. Sindikalni predstavnici traže da radnicima budu regulisani doprinosi i isplaćene odgovarajuće otpremnine, nakon čega će dio zaposlenih otići u penziju, a dio na biro rada.
„Najoptimalnije znači uplata doprinosa za sve protekle godine i adekvatna otpremnina. Otići će neko na biro, neko u penziju“, kazao je Alija Selman iz Sindikalnog odbora Rudnika mrkog uglja Zenica.
Hoće li Zenica dobiti novu industriju?
Najveće pitanje ipak ostaje ono koje nadilazi sudbinu pojedinačnih radnika: može li Zenica nakon rudnika i Željezare izgraditi novu industrijsku budućnost?
Povremeno se govori o mogućnosti pokretanja manjih proizvodnih kapaciteta, uključujući mini elektrolučnu peć, ali zasad nema dovoljno jasnih odgovora o tome koliko su takvi projekti realni i održivi.
„Da li je ovo definitivni kraj proizvodnje čelika u Zenici, to ćemo tek vidjeti. Opet se vraćamo na planove nove uprave, mini elektrolučna peć, mini postrojenja. Koliko je realno u ovom trenutku, nezahvalno je govoriti“, smatra Mujkanović.
Za dio stručne javnosti, međutim, povratak na stari model nije nužno rješenje. Smatraju da Zenica treba privući nove investicije i razvijati proizvodnju koja će otvoriti radna mjesta, ali uz manje posljedice po okoliš.
Samir Lemeš iz Eko-foruma Zenica smatra da je vrijeme za promjenu pravca.
„Prema informacijama kojima raspolažem, od proizvodnje čelika u Zenici više nema ništa. Na tu priču treba zaboraviti, treba se okrenuti ka drugim tehnologijama i industrijama“, rekao je Lemeš.
Poseban problem, dodaje, može biti stvaranje uslova za nove investicije.
„Samo ne znam imamo li dovoljno mudrosti i da li će prepreka za otvaranje novih proizvodnih pogona biti korupcija kao dosad. Volio bih da toga nema, da budemo grad otvoren za nove investicije, za nove čiste tehnologije“, poručio je.
Zenica tako ulazi u period u kojem će se istovremeno morati riješiti dva velika problema – kako zbrinuti radnike koji su ostali bez posla i kako nadomjestiti privrednu snagu koju su desetljećima nosili rudnik i Željezara.
Dimnjaci i visoke peći možda postaju dio industrijske prošlosti grada, ali pravo pitanje tek dolazi: može li Zenica iz gubitka stare industrije izgraditi ekonomiju koja će mladima i bivšim radnicima ponuditi razlog da ostanu?
