Ponedjeljak, 12. Oktobra 2026
Ponedjeljak, 12. Oktobra 2026
ANALIZA SDP POLITIKE: Nema dileme da su bivši komunisti petokolonaši koji su svjesno prodali Bošnjake i zavalili Bosnu i Hercegovinu
SDP BiH – 30 godina izdaje, kvislinškog rada i štetnih odluka po Bošnjake, povratnike i Bosnu i Hercegovinu
Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine (SDP BiH) se posljednje tri decenije pogosto predstavlja kao “građanska” i “multietnička” opcija. U realnosti, niz odluka koje su SDP‑ovi lideri i kadrovi podržali, potpisali ili u javnoj sferi branili doveo je do dugoročnih šteta po Bošnjake, povratnike i institucionalnu snagu Federacije BiH, te je u pojedinim slučajevima favorizovao projekte koji jačaju etničke podjele i autoritarne mehanizme.
Odnos prema agresiji i politička neutralnost
Agresija na Bosnu i Hercegovinu počela je aprilom 1992. godine, kada su srpske i hrvatske nacionalističke snage, uz saglasnost svojih vanjskih pokrovitelja, napale međunarodno priznat državu BiH. U tom ključnom trenutku neki politički akteri iz “građanski” orijentisanih stranaka javno su se distancirali od aktivnog sudjelovanja u odbrani države, tvrdeći da “to nije njihov rat”. Iako su obični članovi SDP‑a i drugih građanskih struktura samoinicijativno stali u odbranu BiH uz oružane snage, dio političkog rukovodstva SDP‑a izbjegavao je jasno artikulisati opredjeljenje za odbranu države i suvereniteta u ranim fazama rata — što je ostavilo prostor za manipulacije i relativiziranje agresije.
Još iz ove rubrike
Pogrešne zakonske odluke i politike
U poslijeratnom periodu SDP je više puta bio dio vlasti na državnom, federalnom i kantonalnom nivou. Kritičari navode nekoliko ključnih oblasti gdje su SDP‑ove odluke imale negativne efekte:
1. Odluke o povratku i pravnom statusu povratnika u Rs – iako je SDP formalno podržavao povratak Bošnjaka, nije inicirao zakone i sistemsku zaštitu prava povratnika u entitetu Rs koji bi eliminisali diskriminatorne prakse u pristupu osnovnim uslugama, obrazovanju i pravima manjina. Kritičari navode da se SDP odriče odlučne borbe da pravni status povratnika bude zaštićen na nivou entiteta i države, što je omogućilo nastavak iseljavanja Bošnjaka iz povratničkih sredina.
2. Učešće u izmjenama izbornog zakonodavstva i Ustava mimo ustavnih procedura – U kriznim izbornim godinama, odluke Visokog predstavnika međunarodne zajednice (OHR) često su nametnute bez pune saglasnosti izabranih predstavnika i uvažavanja Ustava BiH. Kritike idu na račun toga da SDP nije dovoljno snažno branio ustavnu proceduru, već je prihvatao te nametnute odluke, što je rezultiralo izmjenama Izbornog zakona i Ustava Federacije BiH “u noći” kako bi se omogućila formacija vlasti bez legitimiteta izborne većine. Ova praksa, koju je provodio Visoki predstavnik Christian Schmidt, suspendovala je Ustav FBiH bez stvarnog demokratskog procesa, ojačala pozicije nacionalnih stranaka poput HDZ‑a i dodatno zakomplikovala etničke odnose u zemlji. Kritičari ocjenjuju da je SDP podržao takva rješenja umjesto da ih jasno ospori svojim političkim autoritetom.
3. Budžetski procesi i zaduživanje – Bosna i Hercegovina već godinama nema stabilnu proceduru donošenja državnog budžeta, što je dovelo do višemjesečnih privremenih finansiranja i povećanja državnih i entitetskih dugova, uključujući dogovorena zaduženja Rs za 2025. godinu koja prelaze stotine miliona KM i plan za otplatu obaveza prema međunarodnim kreditorima. Kritičari SDP‑a tvrde da je ova stagnacija u donošenju budžeta i nesposobnost da se izbori za stabilna finansijska rješenja — posebno u periodima kada je SDP u vlasti — rezultirala dodatnim zaduživanjem građana i opterećenjem ekonomije, bez jasnih mjera za fiskalnu odgovornost.
Uloga Visokog predstavnika, nametanja i SDP
U nekoliko navrata Visoki predstavnik nametao je odluke koje su imale veliki utjecaj na političku strukturu BiH. Primjer je suspenzija finansiranja političkih subjekata u entitetu Rs uslijed krize i pokušaja blokade državnih institucija od strane Milorada Dodika i njegovih partnera — ovaj potez Visokog predstavnika je bio usmjeren na zaštitu Daytonskog sporazuma i državne nadležnosti, ali je istovremeno dodatno polarizirao političku scenu. Kritičari navode da SDP nije dosljedno zagovarao čvrstu implementaciju Ustava BiH i da je u određenim situacijama bio sklon prihvatanju ovakvih nametnutih rješenja bez adekvatne političke strategije da ih koristi za zaštitu bošnjačkih interesa.
Javne izjave i kontradikcije
Dok su neki SDP lideri, poput Nermina Nikšića, ponekad govorili protiv etnonacionalističkih politika i pozivali na odbranu države, u praksi stranka nije uvijek imala jedinstvenu strategiju da sustavno suprotstavi nacionalističke inicijative koje potkopavaju državu i Federaciju. Ovakvi nesigurni politički izbori ostavili su prostor da se SDP percipira kao stranka koja ne ostvaruje deklarirane ciljeve i često popušta nacionalističkim partnerima ili protivnicima.
SDP BiH je u proteklih 30 godina bio učesnik brojnih ključnih političkih procesa. Njegove odluke — uključujući pasivnost u odbrani sine qua non suvereniteta BiH u ratu, neadekvatnu zaštitu povratnika, prihvatanje nametnutih izbornopravnih i ustavnih rješenja te slabost u borbi za stabilan budžetski proces — imaju dugoročne posljedice za Bošnjake, povratnike i Federaciju BiH. Kritike da su određeni potezi SDP‑a doprinijeli slabljenju državnih institucija i jačanju etničkih blokova ostaju centralna tačka javne rasprave o izdajničkoj ulozi stranke u modernoj bosanskohercegovačkoj historiji.
Svim političkim tzv. elitama u Bosni i Hercegovini, uz časne izuzetke, nedostaje ona čarobna riječ, riječ koju izbjegavaju izreći, a o upotrebi da se ne govori, ta riječ se zove – odgovornost! Nijedna politička opcija u ovoj državi nikada i nigdje nije spomenula ili naglasila taj pojam, kako zbog sebe, tako i zbog drugih! Svi je za obilaze i plaše, doduše, sistematski, organizirano, ne žele prihvatiti i primijeniti.