ZAŠTO MEDIJI PREŠUĆUJU TURSKU POMOĆ: Zapadne kredite nam serviraju kao investiciju, a Erdoganove milionske donacije i ne spominju

Mediji u BiH zapadne kredite predstavljaju kao pomoć, a stvarne i konkretne investicije i donacije, prije svega najvećeg istinskog donatora, prijatelja iz Turske, zanemaruju i ne objavljuju. A tako je mnogo toga

“Šta će nama ljubav Turske?; Šta su uopće Turci do sada uradili za Bosnu i Hercegovinu?; Turska nama prodaje ljubav, a novac ulaže u Srbiju.”

Navedene izjave gotovo da su postale opća mjesta, odnosno kritike upućene na račun Turske i njezinog djelovanja u Bosni i Hercegovini. No, šta bi bilo da kojim slučajem ovakva pitanja postavlja turska strana? Prvo, kakva je to ljubav ako je jedna strana omalovažava i negira? Drugo, zašto bi pokretali bilo kakve projekte kada dežurni kritičari u svemu pozitivnom nađu nešto negativno protiv Turske? Uložiš novac, energiju i vrijeme, a onda te razvlače po medijima i svaki tvoj korak tumače kao “neosmanizaciju”.

Ako bismo se vodili samo poslovnom logikom, bez ljubavnih zadrški, zaista je lakše ulagati u Srbiju, gdje Turke dočekuju raširenih ruku, ministar razdragano pjeva na turskom, gdje olakšavaju svu potrebnu administraciju i slično. Zašto bi ulagali u Bosnu i Hercegovinu gdje se moraju dobro namučiti s administracijom i gdje se svaki korak zbližavanja s Turskom tumači kroz lične, a ne državne interese?

Međutim, uprkos svim neargumentiranim kritikama i optužbama, Turska ne odustaje od prijateljskog odnosa prema Bosni i Hercegovini. Teško je uopće nabrojati sve projekte koje su uradili Generalna direkcija vakufa Republike Turske, TIKA, “Yunus Emre”, mnoge općine turskih gradova i slično.

Samo turska direkcija vakufa i TIKA uložili su stotine miliona u našoj državi, a da ne govorimo o ostalim turskim institucijama. Obnovili su ili ponovo izgradili bezbroj objekata koji danas doprinose i razvoju turizma i pomoću kojeg naša država ima i novčanu korist, podržali rad škola, ambulanata, bolnica, razvoj stočarstva, poljoprivrede i slično.

Samo protekla sedmica mogla bi biti dovoljna da se sagleda i dobije odgovor na pitanje “šta to Turska radi za nas”.

Naime, prošlog petka otvoren je Park šume prijateljstva, koji je realiziran uz pomoć Generalne direkcije šumarstva Republike Turske, zajedno s TIKA-om, “Natron-Hayatom”, kao i Kantonalnim javnim preduzećem Sarajevo šume, Udruženjem inžinjera i tehničara šumarstva Federacije BiH, Ministarstvom privrede Kantona Sarajevo, te s Općinom Stari Grad. Realizacija ovog projekta koštala je četiri stotine hiljada konvertibilnih maraka. Inače, ovo je prvi put da Direkcija šumarstva Republike Turske radi projekte ove vrste van granica Turske. Prvi put, i to u Bosni i Hercegovini.

Slični članci

Ovim projektom građani Sarajeva, a i šire, dobili su prelijep park koji se prostire na šest i po hektara, gdje je zasađeno stotinu raznog drveća. Od sadržaja, tu su restoran, kafić, amfiteatar koji može primiti osamdeset osoba, mjesta za roštiljanje, dječija igrališta, vještačko jezero, staze za šetnju, sprave za vježbanje, javne česme i drugi sadržaji.

Dan nakon, uz prisustvo velikih zvanica, svečano je otvorena fočanska ljepotica – Aladža džamija. Njeno obnavljanje finansirala je Generalna direkcija vakufa Republike Turske s oko šest miliona konvertibilnih maraka. Aladža nije jedini projekt koji je urađen uz podršku turske direkcije vakufa. Tu je oko 11 miliona KM za izgradnju zgrade Rijaseta, koja već godinama čeka nezavršena, zatim osam miliona KM uloženih u izgradnju studentskog doma Islamske zajednice, zatim obnova Arnaudije u Banjoj Luci, Baščaršijske džamije u Sarajevu, obnova Sinan-begove džamije u Čajniču. Tačnije, uz podršku turske direkcije vakufa realiziraju se projekti u vrijednosti od pedeset miliona konvertibilnih maraka.

Pedeset miliona maraka od samo jedne institucije. Zasigurno je da bi Turska imala gdje taj novac uložiti i u svojoj zemlji, za svoj narod. A mi, kad nam već ne treba “ljubav”, možemo sanjati o tim projektima.

Dan poslije otvaranja Aladža džamije otvorena je Kalavun Jusuf-pašina džamija u Maglaju, poznatija kao Kuršumlija, koja je obnovljena ponajviše zahvaljujući Turskoj agenciji za međunarodnu saradnju i koordinaciju (TIKA). Restauracija ove džamije koštala je više od dva miliona konvertibilnih maraka, od čega je s nešto više od milion KM učestvovala TIKA.

Dok se u Bosni i Hercegovini svečano otvaraju važni projekti koje finansira Turska, delegacija Predsjedništva Bosne i Hercegovine boravila je u Ankari, gdje su također potpisani značajni sporazumi. Tu je Memorandum o razumijevanju, a u vezi s projektom autoput Sarajevo – Beograd, kao i Sporazum o slobodnoj trgovini, koji će dati doprinos u trgovinskoj razmjeni među dvjema državama.

Uprkos pokušaju destabilizacije ekonomije kroz proteste, pokušaju državnog udara, udara na liru i mnogih drugih situacija u kojima se našla posljednjih godina, Turska ipak uspijeva ne samo da i dalje jača svoju ekonomiju već da ulaže i u druge države. Ulaže i u Bosnu i Hercegovinu, ali mi imamo spremne “poznate” analitičarke koje su znale govoriti: “Zašto Erdoğan ne dovede stotinu biznismena u Bosnu?”

Hoće li isti kritičari, dok budu uživali u blagodatima Parka prijateljstva u Sarajevu, prisjetiti se da im je to uživanje pružila upravo “ljubav” Turske, koja za njih ništa ne znači? Ljubav je podrška koju nam Turska pruža kroz milionske projekte, a koje na kraju ne imenujemo “investicijama”. Do kada ćemo ostati slijepi, a dio nas i nezahvalan, na pruženu prijateljsku ruku Republike Turske na čelu s predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoğanom? STAV

Ostavite komentar

Vaša email adresa neće biti javno objavljena.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije izdvojeno.ba.