VESNA DRAGOJEVIĆ PRVI PUT NAKON OLIVEROVA ODLASKA: ‘Sve mislim da je otišao na koncert i vraća se, zna da ga čekamo…’

Ti ćeš uvik biti kapetan našeg broda i vozit ćes nas di triba i di će nam biti dobro. Čuvat ćeš nas kao i do sada, a mi ćemo pratit tvoj trag u beskraju!

Oliverova supruga na društvenim je mrežama objavila pismo (vidi na dnu teksta) koje je rasplakalo Hrvatsku. Ispričala nam je zašto je to učinila i kako proživljava prve dane bez njega
Slični članci

Kako sam? Dobro. Dobro, koliko dobro mogu biti. Skršilo me sve ovo, ali ne dam se. Dovoljno sam jaka. Svjesna sam da život ide dalje, da tako mora biti – kaže Vesna Dragojević, koja je emotivnim statusom na društvenim mrežama u kojem se još jednom oprostila od svog supruga Olivera i zahvalila svima koji su ga došli ispratiti, rasplakala pola zemlje.

– Morala sam to napraviti. Morala sam se na neki svoj način i u Oliverovo ime i u svoje ime zahvaliti svim onim silnim ljudima koji su mu došli na ispraćaj. Morala sam im reći dvije-tri riječi zahvale. A onda, kad sam sjela za kompjutor, samo su riječi potekle iz mene. Ne krijem, i sama sam plakala dok sam pisala što osjećam – govori Vesna, koja je, između ostalog napisala:

“Ti znaš koliko te volimo. Nismo baš puno slušali tvoje pisme, ali možda sad hoćemo, jer što god otvorimo, samo nam se nameće. Za nas ne brini, znaš koliko se volimo i da ti je to bila najveća sreća u životu. Ti ćeš uvik biti kapetan našeg broda i vozit ćeš nas di triba i di će nam biti dobro. Čuvat ćeš nas kao i do sada, a mi ćemo pratit tvoj trag u beskraju!”.

Vesna se trenutno nalazi u Vela Luci. Ostala je tamo nakon Oliverova sprovoda. Nije sama, s njom su djeca i unuci.

– Sin Davor dovršava kuću koju gradi na Prižbi. Nevjesta, Davorova Karmen, uskoro treba roditi. Nosi mog i Oliverovog šestog unuka, koji će se zvati Marko. Marka Oliver nikad neće vidjeti, ali, naravno, znao je da nam dolazi. Maleni bi na svijet trebao doći za koji tjedan, ali, kako stvari stoje, ne bi nas začudilo da malo i urani. Svi ga jedva čekamo i jako mu se veselimo. Tako izgleda ide u životu: nakon velike tuge dolazi velika sreća – kaže Vesna, koja ni sama ne može ocijeniti je li bila spremna za suprugov odlazak.

Želja za životom

– Kada su mu lani na ljeto rekli tu strašnu dijagnozu, ja sam odmah znala – kaže Vesna koja je završila medicinsku školu, a u mladosti je radila kao medicinska sestra, i nastavlja:

– S druge strane, on je imao veliku želju za životom, volio je život, bio je jak i svi smo se nadali da će uspjeti napraviti nemoguće. Teško je opisati što smo mi, članovi njegove obitelji, prolazili u posljednjih godinu dana. Vjeruješ u najbolje jer želiš vjerovati, a realnost te onda demantira i satire iz dana u dan. Nije nam bilo lako.

Ja sam od početka bila spremna na najgore, ali nikad nisi dovoljno spreman kad se to najgore i dogodi. On je posljednjih tjedana bio u bolnici i samo je spavao. Rijetko se budio, slabo je jeo, malo je govorio. Meni je najvažnije bilo da se nije mučio, da ga ništa nije boljelo – govori Vesna koja je i u svom statusu na Facebooku opisala kako je izgledao njen oproštaj od supruga, kojeg je voljela četrdeset i pet godina.

Jaka i duhovita

– Najdraži moj! Znaš da za oproštaje nikada nisam pronalazila prave riječi. Kad su rekli da se oprostimo s tobom, nisam znala kako se to radi, ni što reći. Ti si spavao danima, možda nas nisi ni čuo. Znaš da smo bili tu kraj tebe i možda je to bilo dovoljno. Bila je nedilja jutro, donesite mu robu… Koju? Možda onu sa zadnjeg koncerta u Areni, znaš ono odijelo koje smo kupili u Austriji. Ali to ti sigurno nije bilo važno i to je prvi put da te nisam pitala što ćeš obuć. Nakon godinu dana suočavanje sa stvarnošću. Šok. Iako smo znali situaciju… – napisala je Vesna Dragojević.

Sam sprovod svog Olivera teško je podnijela. Jaka, energična, inteligentna i duhovita Dalmatinka bila je, primijetili su svi koji su je vidjeli na posljednjem ispraćaju pjevača s najljepšim glasom u Hrvatskoj, velikog muzičara i dobrog, jednostavnog čovjeka, blijeda poput kreča. Na tabletama za smirenje.

– Imali smo tri ispraćaja u dva dana. I nije nam bilo lako. Ali, svi su nam pomogli. Jasno, znali smo da Olivera ljudi vole, ali nismo znali koja je to količina emocija bila – govori Vesna, koja ni u ovoj teškoj situaciji nije izgubila smisao za humor, pa je na Facebooku svom Oliveru napisala: “Ti si tri dana bio ono što nikad nisi htio biti – važan, poštovan, voljen od svih znanih i neznanih ljudi. Ja znam šta bi ti reka na to, pa me sram ponovit, ali moram ti reći da se dogodilo spontano, bez pritiska”.

Što dalje?

– Još ću neko vrijeme ostati u Veloj Luci. Možda i sve do početka školske godine. Blizanci, Lucija i Toni, naime, ove godine kreću u prvi razred osnovne škole. To nam je svima veliki događaj – kaže višestruka baka. Podsjetimo, Oliverov i Vesnin prvi unuk Duje na svijet je došao na dan splitskog zaštitnika Svetog Duje, po kojem je i dobio ime, 7. svibnja 2008. godine.

Tri godine kasnije Dujini roditelji, Oliverov sin Dino i njegova supruga Nevena, dobili su blizance, Luciju i Tonija. Dinov mlađi brat Damir i njegova supruga Vanda 2014. godine dobili su kćer Margitu, a prije godinu i pol dana i sina Vinka. Damirov brat blizanac, Davor, koji je jedini od Oliverovih sinova kratko vrijeme išao putem svog tate ostvarivši glazbenu karijeru, sa svojom suprugom Karmen čeka prvog sina.

Zašto gore svijeće

– Imam puno veselja s našim unucima i djecom. To je mladost, to je radost. Unuci su premali da bi razumjeli što se dogodilo. Toni me neki dan pitao zbog čega gore svijeće ispred naše kuće na Korčuli. Rekla sam mu da to ostavljaju ljudi jer je dida umro. A onda me Toni pitao zbog čega ih je toliko puno… I to možda najbolje opisuje kakav je bio Oliver.

Prije svega, normalan i jednostavan. Naši unuci uopće nisu percipirali da im je dida poznati pjevač, da je on, što bi ljudi rekli, nekakva faca. Jer, Oliver to nikad i nije bio, niti je želio biti. Mi smo oduvijek živjeli kao što živi sav normalan svijet, a tako ćemo i nastaviti živjeti, ali bez Olivera. Sve je meni ovo još friško, ali kako dani prolaze sama sebe hvatam kako mislim da je on otišao na neki koncert u neki daleki grad iz kojeg će se vratiti jer zna da ga mi svi čekamo – kaže Vesna Dragojević.

POSLJEDNJE PISMO: Najdraži moj!

Znaš da za oproštaje nikada nisam pronalazila prave riječi. Kad su rekli da se oprostimo s tobom, nisam znala kako se to radi, ni što reći. Ti si spavao danima, možda nas nisi ni čuo. Znaš da smo bili tu kraj tebe i možda je to bilo dovoljno. Bila je nedilja jutro, donesite mu robu…
Koju? Možda onu sa zadnjeg koncerta u Areni, znaš ono odjelo koje smo kupili u Austriji. Ali to ti sigurno nije bilo važno i to je prvi put da te nisam pitala što ćeš obuć. Nakon godinu dana suočavanje sa stvarnošću. Šok. Iako smo znali situaciju.
Šta sad, kuda, kako? Svi su pomogli. Ti si tri dana bio ono što nikad nisi htio biti- važan, poštovan, voljen od svih znanih i neznanih ljudi. Ja znam šta bi ti reka na to, pa me sram ponovit, ali moram ti reći da se dogodilo spontano, bez pritiska. Mi doma smo znali da te ljudi vole, ali smo bili šokirani količinom emocija koje smo doživjeli. Ima si, Ole, tri sprovoda u dva dana.
Jedva smo preživjeli, ali smo bili ponosni na sve događaje vezane za tebe. Kako je reka Gibo, ovo more je samo za te i bilo je taj dan. Ti znaš da smo dobro. Za koji dan rodit će se Marko, tvoj šesti unuk kojeg nikad nećes vidit, ali si znao da dolazi.
Oni su svi još mali da bi sve to razumili. Mali Toni me pita: bako, šta su ove sviće ispred naše kuće? Rekla sam da to ostavljaju ljudi jer je dida umra. Znaš šta mi je reka: zašto ih je tako puno. Vidiš, njemu i svima nama bio si samo dida i sigurna sam da bi i ti to reka, a tako smo te i doživljavali.
Dobili smo stotine, a možda i tisuće poruka saučešća od tvojih prijatelja i kolega i nepoznatih ljudi. Na stotine brodova te ispratilo i sigurna sam da bi reka: vi ste svi poludili kao da sam ja neka faca, ja sam samo radio ono šta volim.
Možda ti je baš zato i bio takav ispraćaj, jer se nikad nisi gura u prvi red. Znaš da smo živili kao sav normalan svit, družili se sa ljudima a ne titulama. Ljudi to prepoznaju i zato te vole. O pjesmama neću ni govorit jer nikada i nismo. Ti si bio naš muž, tata i dida. Nemoj se ljutiti što su te tolike mase volile, a da možda nisi ni znao.
Morala sam ti ovo napisati radi svih onih koji su te ispratili jer se ne mogu svakome pojedinačno zahvaliti na ovome što su ti priredili. Volila bi da znaš koliko je ljubavi tu za tebe bilo, koja se ničim ne može izmirit. Zato još jednom hvala svima, to je sve što mogu reć, jer prave riječi nema.
Ti znaš koliko te volimo. Nismo baš puno slušali tvoje pisme, ali možda sad hoćemo, jer što god otvorimo samo nam se nameće. Za nas ne brini, znaš koliko se volimo i da ti je to bila najveća sreća u životu. Ti ćeš uvik biti kapetan našeg broda i vozit ćes nas di triba i di će nam biti dobro. Čuvat ćeš nas kao i do sada, a mi ćemo pratit tvoj trag u beskraju!

Tvoja Vesna”

Izvor: Jutarnji

Ostavite komentar

Vaša email adresa neće biti javno objavljena.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije izdvojeno.ba.