UZ DAN BOŠNJAKA: Povratak bošnjačkog nacionalnog imena je temelj države Bosne

Bošnjaci su krvlju i životima platili svoj identitet, opstanak svog kulturološkog, historijskog, vjerskog, tradicijskog bića. Vjekovna tortura i obespravljenost ojačali su svijest o naciji. Zato je svaka priča o asimilaciji Bošnjaka u Bosance novi udar na naš krvlju povraćeni identitet

Piše: ELMEDINA MUFTIĆ

Bošnjak nije samo ime naroda. Bošnjak je skupo plaćeni povratak identiteta. Bošnjak je temelj države Bosne. Bošnjak je krvlju ispisana historija opstanka jednog naroda. Bošnjak je trajno podsjećanje da smo stvoreni da živimo u Bosni, najljepšoj zemlji na svijetu, i da smo od njezina grumena stvoreni i po njoj se zovemo i po njoj se odazivamo zovu vremena kroz koje kao narod bitišemo.

S toga kad se neko usudi da nam dirne u identitet, dirne nam u najteže rane koje na duši nosimo. Podsjeti nas na vrijeme kad su nam oduzeli identitet, razbaštinili nas, odvojili nas od vrela i razvodnili na sve strane, kako bi nas tako bezlične što lakše sa svjetske karte naroda ispisali. Podsjeti nas vrijeme kada smo u svojoj zemlji postali – ništa. Kada smo bili prisiljeni da svoj jezik nazovemo tuđim imenom, i da tim našim jezikom, nazvanim tuđim imenom svjedočimo da jesmo ono što nismo, kako bi preživjeli.

Bili smo ništa, još od 1910.godine, narod bez imena, jezika. Topovsko meso kojim su tuđini ostvarivali vlastite interese. Ratovali smo u tuđim vojskama, pod tuđim zastavama, za tuđa carstva, nismo pitani da li želimo; otjerani – da bi smo služeći tuđinu produžili vijek trajanja na ovom prostoru, bez kojeg ne možemo i koji bez nas opstao ne bi.

Historijski Prvi bošnjački sabor

U sarajevskom hotelu Holiday Inn, u organizaciji Vijeća Kongresa bosanskomuslimanskih intelektualaca 27. – 28. septembra 1993.godine u opkoljenom Sarajevu održan je Svebošnjački sabor, kasnije poznat kao Prvi bošnjački sabor. Zasjedanju je prisustvovalo 377 sabornika i 80 zastupnika iz: Tuzle, Zenice, Doboja, Mostara, Travnika, Visokog, Konjica, Bihaća, Banje Luke, Goražda i Zagreba, koji su i pored ratnih dejstava uspjeli doći u opkoljeno Sarajevo.

Sabor je upamćen po odluci da se etnički naziv Musliman zamijeni nazivom Bošnjak, te da se dotadašnji naziv jezika srpsko-hrvatski/hrvatsko-srpski zamijeni nazivom bosanski. Najveći organizacioni dio ovog skupa ponijeli su profesori Alija Isaković i Enes Duraković, te SDA.

Smjenjivale su se generacije, odlazili su jedni i rađali se drugi, učeni da su niko, da im je korijen davno izvađen iz zemlje bosanske i bačen negdje gdje se nikad primiti ne može. Učili su nas historiji pisanoj rukom naših zločinaca. Provodili sve oblike diskriminacije, ali nisu uspjeli da nas pokore. Nisu uspjeli da u Bošnjaku ubiju misao o korijenu, o identitetu, svijest o kulturnom, historijskom i tradicijskom naslijeđu. Nisu uspjeli da poruše stećke, a stećak je Bošnjaka podsjećao na slavnu prošlost, na svijest da se poviti ne smijemo, da ne smijemo odustati od nacionalnog buđenja.

Slični članci

Ni komunstički režim kojim je upravljala velikosrpska ideologija nije uspio da u potpunosti ubije našu svijet o identitetu, i ako su nam skoro pola vijeka ispirali mozak, unatoč što je svaka ideja o nacionalnom buđenja Bošnjaka završavala montiranim političkim procesima, a njezini začetnici i protagoniosti proglašavani državnim neprijateljima, nikad nismo odustali od svoga bitka. Morali smo krenuti od najmanjih koraka, tako što smo 1971.godine dobili status konstitutivnog naroda tadašnje Jugoslavije, koji se pisao kao Muslimani, ali kako tada Pozderac reče: “Ne daju bosanstvo, nude muslimanstvo… Da prihvatimo i to što nude, makar i pogrešno ime, ali ćemo otvoriti proces.”

Proces je otvoren, a svoj puni epilog će dobiti početkom devedesetih godina, dolaskom demokratskih procesa i višepartijskim sistemom, gdje tadašnji Muslimani pri puta imaju svoje istinske predstavnike u vlasti, koji s punim pravom zastupaju nacionalne interese. Koliko je velikosrpskoj i velikohrvatskoj politici dobro usidrenoj u BiH smetalo nacionalno buđenje Bošnjaka, najbolje će pokazati višedržavna agresija na R BiH u periodu 1992. – 1995.godina, koja je za cilj imala podjelu R BiH i biološko uništenje Bošnjaka, kao autohnotno naroda i vezivnog tkiva opstanka R BiH.

U jeku agresije, u najtežoj ratnoj godini, kad bivamo napadnuti sa svih strana i prepušteni samo Allahovoj milosti i sami sebi, 27. – 28. septembar 1993.godine u opkoljenom Sarajevu održava se Svebošnjački sabor, na kojem je donesena odluka o vraćanju historijskog imena Bošnjaci, a 1994.godine učiće u Ustav R BiH.

Bošnjaci su krvlju i životima platili svoj dentitet, opstanak svog kulturološkog, historijskog, vjerskog, tradicijskog bića. Vjekovna tortura i obespravljenost ojačali su svijest o naciji. Zato je svaka priča o asimilaciji Bošnjaka u Bosance novi udar na naš krvlju povraćeni identitet.

Sa onim što se krvlju i životima plati, nema pogodbe, nema trgovine i nema ustupaka. Bošnjaci više nikada neće pristati biti ništa drugo do ono što su vijekovima bili narod korijena i pera, narod historijskog i kulturnog naslijeđa, čija je jedina domovina Bosna. Tako je i drugačije ne može biti, na to nas opominju naši šehidi.
Sretan Dan Bošnjaka!

Ostavite komentar

Vaša email adresa neće biti javno objavljena.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije izdvojeno.ba.