TENKOVIMA NA RADNIKE: Pedeset godina od sovjetske invazije na Čehoslovačku

U avgustu 1968. sovjetski tenkovi ušli su u komunističku Čehoslovačku kako bi ugušili pokret za demokratske reforme poznatiji kao Praško proljeće.

Ovo je sažetak te šokantne intervencije kojom je sovjetska vrhuška vratila zemlju pod svoju kontrolu, a njezine demokratske težnje odgodila za dvadeset godina.

Socijalizam s ljudskim licem 

“U 23 sata su sovjetske, poljske, istočnonjemačke, bugarske i mađarske trupe prešle čehoslovačku granicu”, objavila je agencija AFP rano 21. avgusta preuzimajući vijest Radio Praga o invaziji.
Prethodno su do vrhunca narasle tenzije između tadašnjeg sovjetskog čelnika Leonida Brežnjeva i reformističke vlade koja je preuzela vlast u Čehoslovačkoj.

U januaru je moskovskog poslušnika Antonina Novotnyja na mjestu čelnika čehoslovačke komunističke partije zamijenio Slovak Aleksander Dubček, a u martu na mjestu predsjednika republike Ludvik Svoboda.

Dubčekovom inicijativom uvedene su reforme kojima je cilj bio “socijalizam s ljudskim licem”. Uključivale su zabranu cenzure, slobodu okupljanja i udruživanja te oprezne ekonomske reforme.

Moskva je na to odgovorila upozorenjima i ultimatumom.

Tenkovi u gradovima

Radio Prag je u 4:59 ujutro objavio da su prijestolnica i ostatak države okupirani. Moskva i njezini komunistički saveznici prvi dan invazije u Čehoslovačku su poslali 200 hiljada vojnika, a broj je kasnije narastao na 600 hiljada.

Vlada u Pragu je pozvala građane da “ostanu mirni i ne koriste oružje protiv stranih trupa”. Mnogi su o invaziji saznali putem svojih radio prijemnika.

Sovjetske snage u Pragu su bile koncentrirane u tri centra – u sjedištu Centralnog komiteta Komunističke partije, u Praškom dvorcu i sjedištu radija.

Stotine praških stanovnika okupljalo se od zore ispred radiostanice koja je bila okružena tenkovima. Vojnici su pucali iz strojnica na zgradu i obližnje kuće dok su ih Čehoslovaci zasipali uvredama poput “Gestapo” ili “Živio Dubček”. U prvim danima invazije ubijeno je oko stotinu ljudi.

Čelnici uhićeni

Ruska novinska agencija Tass objavila je da je intervencija izvedena na zahtjev “čehoslovačkog državnika”. Povjesničari su kasnije ustvrdili da je to bio Vasil Bilak, član politbiroa partije.

Sovjetska Crvena armija je u ranim satima invazije uhapsila Dubčeka, premijera Oldricha Černika i druge, odvevši ih 22. avgusta u Kremlj, a dan kasnije im se pridružila druga skupina koja je uključivala i predsjednika Svobodu.

Svi su nakon četiri dana pregovora primorani potpisati Moskovski protokol kojim je sovjetska okupacija formalizirana. Dubček je ostavljen na vlasti, ali mu je utjecaj sustavno slabljen.

Narodni otpor 

Česi i Slovaci u međuvremenu su počeli nenasilan otpor okupaciji. Kako bi zbunili Sovjete uklanjali su table s nazivima ulica, a u provinciji postavljeni su putokazi u smjeru Moskve.

Dvanaest slobodnih radiostanica nastavilo je emitirati usprkos pokušajima Moskve da ih ugasi. Automobilske trube, tvornička i crkvena zvona svakodnevno su zajedno zvonila u znak podrške Svobodi i Dubčeku čiji se povratak iz Moskve nestrpljivo čekao.

Ugušeno Praško proljeće

Ujutro 27. avgusta radio je objavio da se Dubček i Svoboda vraćaju. Ushićene su mase preuzele prometnicu koja vodi od zračne luke do Praškog dvorca na koji je vraćena državna zastava. Ali zanos je bio kratka vijeka.

Svoboda je u obraćanju naciji istaknuo da je odlazak “okupatora” uvjetovan “normalizacijom situacije”.

“Sloboda će neko vrijeme biti ograničena kako bi se omogućio povratak u normalno stanje”, dodao je Dubček “slomljenim glasom”, pisao je tada AFP.

Slični članci

Dogovor o privremenom stacioniranju sovjetskih trupa potpisan je u aprilu 1969. godine.

Dubček je istog mjeseca uklonjen s funkcije čelnika Komunističke partije te su uslijedile masovne čistke.

Demokracija se u zemlji nije vratila do Baršunaste revolucije 1989., a četiri godine kasnije država se podijelila na Češku i Slovačku.

HRABROST: Osam Rusa protestvovalo na moskovskom Crvenom trgu protiv sovjetske invazije

Osmero Rusa odvažilo se 25. avgusta 1968. protestvovalo na moskovskom Crvenom trgu protiv sovjetske invazije na Čehoslovačku. Bio je to začetak političkog disidentstva u Rusiji.

Sovjetske trupe ušle su u Čehoslovačku pet dana ranije i ugušile Praško proljeće, pokušaj liberalizacije tamošnjeg komunističkog sustava.

Prije nego što su ih ščepali agenti KGB-a, protestanti na Crvenom trgu imali su vremena samo podignuti par plakata na kojima je pisalo “Sramite se okupatori”, “Za vašu i našu slobodu” i “Živjela slobodna i neovisna Čehoslovačka”.

Njih osmero – Natalija Gorbanevska, Pavel Litvinov, Viktor Fainberg, Vladimir Demljuga, Konstantin Babicki, Larisa Borgorac, Vadim Delone i Tatjana Bajeva – platilo je visoku cijenu za svoju hrabrost.

Pjesnikinja i prevoditeljica Gorbanevska i likovni kritičar Fainberg poslani su u psihijatrijske bolnice – ona na dvije, a on na pet godina. Prisilno su ih ‘liječili’ antipsihoticima.

Električar Demljuga i pjesnik Delone osuđeni su na tri godine boravka u radnim logorima u Sibiru.

Lingvisti Babicki i Bogoraz te fizičar Litvinov ‘sklonjeni’ su na pet godina u sela na Uralu i u Sibiru.

Jedino je Bajeva izbjegla kaznu jer je imala samo 21 godinu i ostali su je uvjerili da kaže KGB-u da je samo bila u prolazu.

Petero njih u međuvremenu je umrlo.

Borba protiv propagande

Zapad je negodovao zbog tretmana prema prosvjednicima, a sovjetski su građani za to saznali ilegalnim slušanjem BBC-ja i radio Libertyja na ruskom jeziku.

Takvi protesti su u SSSR-u, gdje je KGB držao stanovništvo pod strogim nadzorom, bili nezamislivi.

Fotografija s toga protesta ne postoji, osim možda u arhivima KGB-a kojima je iznimno teško pristupiti. Usprkos tome, taj je događaj bio katalizator nastanka disidentskog pokreta.

Prema Pravdi, službenom glasilu Komunističke partije, sovjetska odluka o gušenju reformskog pokreta u Pragu imala je široku podršku radnika, seljaka i akademika.

“Radnici u tvornici Srp i čekić zabrinuti su zbog događanja u Čehoslovačkoj”, objavio je list 22. avgusta referirajući se na golemo metalurško postrojenje u Moskvi.

Radnici su podržali odluku sovjetskog čelnika Leonida Brežnjeva da pomogne Čehoslovačkoj u borbi protiv “kontrarevolucionarnih elemenata i njihovih imperijalističkih poticatelja”, pisala je Pravda.

Gorbanevska je prije nekoliko godina u razgovoru s AFP-om istaknula kako su svojim protestom htjeli pokazati da nisu svi podržavali sovjetsku invaziju.

“Bilo nam je važno pokazati da, suprotno onome što je tvrdila propaganda, sovjetski narod nije u potpunosti podržavao invaziju Čehoslovačke te da se neki tome i protive”, rekla je.

 

Ostavite komentar

Vaša email adresa neće biti javno objavljena.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije izdvojeno.ba.