SVJEDOCI HVO ZLOČINA: Mladi Mostarci obilježili 25 godina od rušenja Starog mosta

Tačno u 10 sati i 16 minuta, u vrijeme kada se “Stari“ prije 25 godina pod udarom projektila ispaljenih sa položaja Hrvatskog vijeća odbrane srušio u rijeku Neretvu, izveden je skok bez aplauza, a u rijeku je bačeno cvijeće

Učenici osnovnih mostarskih škola bacili su ljiljane sa Starog mosta u smaragdnu Neretvu, a simboličan skok bez aplauza izveo je član Kluba skakača u vodu “Mostari” Admir Delić, čime umjesto minute šutnje, na svoj spontan, ali vjerodostojan način iskazuju pijetet, poštovanje i dostojanstvo, na jedan od najtužnijih dana u burnoj historiji ovog grada, pamteći zločin iz mržnje.

– Klub skakača u vodu “Mostari” već 25 godina obilježava ovu tužnu godišnjicu, najcrnji dan u historiji Mostara. Bez politike, bez govora, uradimo najmanje, ali najviše što možemo, bacimo cvijeće i izvedemo skok bez aplauza. Probamo još jednom da skrenemo pažnju cijelom svijetu da se ovakva glupost i ovakav zločin više nikome ne dese – kazao je u ime Kluba skakača Saša Oručević.

Amna Trčalo, učenica četvrtog razreda Gimnazije Mostar, bacivši ljiljan u rijeku poručila je kako svi zajedno trebamo da se sjećamo dana kad je srušen jedan od najljepših mostova na svijetu,  bez ikakvog razloga, da se više nikada ne bi ponovilo. Amnin otac cijeli život proveo je u Mostaru, a njen dedo je među zadnjim osobama prešao preko Starog mosta, neposredno prije njegovog rušenja.

Kada je glavni simbol Mostara i Hercegovine srušen, cijeli svijet je zanijemio od ovog monstruoznog djela HVO-a. Dan ranije HVO je započeo rušenje mosta ispaljujući desetke projektila u luk i kule, što je okončano sutradan njegovim konačnim rušenjem.

Mostarske gradske vlasti službeno obilježavaju samo godišnjicu obnove Starog mosta. Most je obnovljen i svečano otvoren 24. jula 2004. godine, a nakon toga je uvršten na listu zaštićenih spomenika kulture UNESCO-a. Obnova Starog mosta trajala je sedam godina, a njegova izgradnja koštala je 13,5 miliona dolara. Novac za izgradnju prikupljen je kreditom Svjetske banke, kao i donacijama Turske, Italije, Holandije i Hrvatske.

Prisjetiće se jednog od najtužnijih dana u burnoj istoriji ovog grada – barbarskog čina višekratnog bombardovanja Mosta sa položaja Hrvatskog vijeća obrane (HVO) najprije 8.novembra 1993.godine, a zatim i potpunog uništenja njegovog neusporedivog luka koji se pod teretom projektila srušio u rijeku Neretvu, sutradan 9.novembra, u 10 sati i 16 minuta.

Tužna i na svoj način bolna 25.godišnjica rušenja Mosta biće obilježena skromno, kao i ranijih godina, uglavnom u organizaciji Kluba skakača „Mostari“, uz zvuke sirena kada kazaljke na satu pokažu vrijeme pada Mosta (10:16), i skokom bez aplauza, kojim vjerni mostoljupci „mostari“ – umjesto minute šutnje na luku Mosta, na svoj spontan ali vjerodostojan način iskazuju pijetet, poštovanje i dostojanstvo, pamteći zločin iz mržnje, bez presedana, a koji se, zapravo, nikada nije ni morao niti trebao dogoditi.

Pogođen tenkovskim granatama Hrvatskog vijeća obrane, 9 novembra 1993. godine srušen je mostarski Stari most, remek-djelo osmanske arhitekture na Balkanu i jedan od najvrijednijih kulturno-historijskih spomenika u svijetu. S njim je srušena i cijela stara jezgra Starog grada među kojima je nekoliko monumentalnih džamija, medresa i jedini hamam.

Nakon višednevnog granatiranja sa uzvišenja Planinica i Stotina iznad Mostara, jedinice Hrvatskog vijeća odbrane i Hrvatske vojske, Stari most su srušile 9. novembra 1993., tačno u 10:16.  U tom trenutku malo ko je ostao ravnodušan. Mostarci su plakali – i oni u logorima i oni koji su branili grad. U trenutku rušenja Benaid Kalajdžić od mosta je bio udaljen svega 200 metara. Gledao je kako Stari nestaje.

“Vjerujte, svaka granata koja je udarala u Stari most, udarila je mene direktno u tijelo”, kaže skakač Benaid Kalajdžić.

Nakon vijesti da je Stari srušen, rijeke ljudi u šoku su krenule prema njemu. Mosta više nije bilo, a Neretva je bila crvena, što je za Mostarce predstavljalo simboliku krvi.

Za Stari most bili su emotivno vezani brojni građani Mostara, koji su ga smatrali vječnim i neuništivim, i koji su se ponosili ovom spektakularnom građevinom. A pomisao na taj trenutak u mnogima i danas izaziva gorčinu u stomaku i suze u očima.

“Tu sam se rodila, odgojila, hiljadu puta prešla preko mosta, to mi je teško bilo, kao da sam člana obitelji izgubila”.

“Ono što su vjekovi potvrdili kao vrijednost i cijeli svijet prihvatio kao univerzalnu vrijednost, to je um najprije jednog čovjeka, ili još nekog oko njega, pomahnitali um, sve bacio pod noge”.

Osjećala sam se užasno, tad sam bila u podrumu s bebom, da bi ta ista beba nakon 15 godina skočila s novog Starog mosta”.

“Svima nama rođenim ovdje most je toliko prirastao srca, pa isto ko da nam je neko od familije poginuo, eto tako nam je bilo”.

I dok su jedni plakali, drugi su se radovali, i slavili rušenje simbola grada.

“Toliko su se oni radovali kada su ga srušili da je cijela Avenija pucala od oružja HVO-a, od dragosti. Tad sam išla u Crveni krst preko puta Ekonomske škole da vidim ima li poruka od djece mi i slučajno sam se potrefila tu. To je užas jedan bio”, navodi Nadija Ćemalović.

Uprkos njegovom rušenju, Mostarci su ipak vjerovali su da će Stari most jednog dana opet postati centar svijeta. Tako je djelo  turskog neimara Hajrudina, svečano obnovljen  i otvoren  2004. godine, a nakon toga je uvršten na listu zaštićenih spomenika kulture UNESCO-a.

Rušenje mosta koji je 1566. godine sagrađen po nalogu Sulejmana Veličanstvenog, te koji je tada bio najveća lučna konstrukcija na svijetu, snimile su i televizijske kamere, a snimke su ubrzo obišle svijet.

Za njegovo se rušenje pred Haaškim tribunalom teretilo zapovjednika HVO-a Slobodana Praljka u predmetu Prlić i ostali. Praljak je tvrdio da je eksploziv postavila Armija BiH, te da nije srušen kao posljedica tenskovskog granatiranja HVO-a. Video snimak ga demantovao.Ipak, u drugostupanjskoj je presudi Sudsko vijeće optužene oslobodio te krivnje, te utvrdilo da je granatiranje mosta bio legitiman vojni cilj jer je značilo prekid opskrbe Armije BiH.

Ovo namjerno uništavanje kulturnih i vjerskih objekata ogromnih razmjera u Bosni i Hercegovini predstavlja najgori primjer razaranja kulturne baštine u Evropi od Drugog svjetskog rata. (MIX)

Slični članci

Ostavite komentar

Vaša email adresa neće biti javno objavljena.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije izdvojeno.ba.