ONO NAŠE SARAJEVO: Nakon zadnjeg časa u Parkušu, ili na Hipi klupu ako si kokuz… A još bili mladi

Austrougarski graditelji, koji su naslijedili Osmanlije, počeli su svojom stilskom arhitekturom praviti nove ulice, odnosno dio tih glavnih ulica polako i skoro neprimjetno promijenio se od bosanskih kuća do prelijepih zgrada. Tako u Sarajevu nastade i najljepša ulica, Čemaluša, današnja Maršala Tita, koja se s Ferhadijom spaja i pruža prema Baščaršiji.

Ta glavna ulica ima svoju historiju i priču. Austro-Ugari su tu napravili prvi hotel, „Grand“, a kasnije su smjestili Zemaljsku banku. Zgradu su projektirali Karl Paržik i Josip Vancaš. Ona je bila početak rađanja jednog posebnog i novog doživljaja koji mi, na svu sreću, i danas gledamo. Malo je tih prostora koji su uspješno sačuvani kao što su Titova i Ferhadija.

– Da bi je ostavili nama u amanet, vlasti su provukle tu i tramvajski i automobilski saobraćaj, kao i zgrade nanizane jedne iza drugih. Kroz jugoslovensku zajednicu podignuti su neki novi objekti. Tako je nastao prvi neboder u regiji, koji je ostao poznat kao JAT-ov. U taj vakat nastala je i prelijepa zgrada Narodne banke, danas Centralne banke BiH. Kraj Drugog svjetskog rata i oslobođenje Sarajeva od fašizma dočekano je velikim kozaračkim kolom u Čekaluši, što je bio povod da ulica dobije novo ime, odnosno postane ulica Maršala Tita.

Lijevi dio “Parkuše”za penzionere, kifle za “rokere”

Lijevi dio “Parkuše” bio je namjenjen starijim posjetiocima a u desnom dijelu sjedili su mlađi. U tom dijelu nalazile su se tzv. kifle ili sjedišta koja su bila postavljena u polukrug. Advokat Maho Muftić imao je rezervisan sto za svoje društvo. Veoma česti gosti bili su i Adi Mulabegović i Enko Mehmedbašić. Svaka raja imala je svoju kiflu. Direktor kafane bio je Brano Medan a služila se osim turske kafe i tzv. lička kafa. Espresso kafa još se nije služila – sječa se muzičar Nuno Arnautalić i dodaje da se u “Parkuši ostajalo do 8-9, odatle išlo u “Lisca”,  gdje bi poslije 10 sati pratili djevojke kućama, pa se vraćalo i oko 11 se selilo u “Stari sat”.

I Tito je sjedio u poznatim “kiflama” sa crvenim plišem u Parkuši (sa Jovankom, Džemom Bijedićem, Munirom Mesihovićem)

Nove generacije od 1945. godine pa do danas rasle su zajedno s Titovom ulicom. Posebnost je bila da upravo tu Sarajlija Damir Lisac napravi prvi kafić u bivšoj Jugoslaviji, i tako je ulica dobila potpuno novo i moderno ozračje. Poslije su počeli nicati, jedan za drugim, brojni kafići na tom lokalitetu. Kako i ne bi kada se upravo tu formirao poznati sarajevski korzo. Na mjestu današnjeg BBI centra davno prije Robne kuće „Sarajka“, bio je prostor gdje se nalazila poznata sarajevska kafana „Istra“. Tu su organizirane igranke, a niče i jedna od prvih ćevabdžinica u Sarajevu. Ubrzo je sagrađena i poznata zgrada pored Velikog parka, gdje je otvorena i čuvena sarajevska „Parkuša“.

Omladina je počela tu svraćati, te je ovdje postao centar okupljanja poznatih bosanskih muzičara. U neposrednoj blizini u „Slogi“, mjestu do danas poznatom i popularnom, prve muzičke korake napravili su brojni pjevači i bendovi koji će kasnije postati regionalne zvijezde. „Parkuša“ je bila pretijesna da primi sve goste, pa su brojni zaljubljenici u muziku stajali i vani. To stajanje i velika navala rodit će popularnu Hipi klupu, gdje se znalo okupiti i nekoliko hiljada mladih.

Slični članci

O Hipi klupi i raji

“Hipi” klupa, dužine 20 metara, je sagrađena na početku velikog parka, a prekoputa poznate kafane “Park”, često farbana tamno-zelenom bojom od strane parkaša, koji nisu uvijek stavili prolaznicima do znanja da je klupa tek ofarbana, pa bi se poneko “upecao” i dobio par zelenih štrafti preko pantalona. Bilo je tu svakakvih likova, odrpanih čupavaca sa okruglim “Lenon” cvikerima koji su stalno nesto dimili, parova koji su se bezrazložno ljubakali i valjali po travi, brkatih milicionera koji su podozrivo posmatrali one sa ofucanim jeans jaknama sa ispisanim znakovima “Peace” i “Doors”. Mnogi su stalno dizali dva prsta u zrak kada su se pozdravljali, i koristili neke nove riječi kao sto su “nafurati”, “trip”, “spid”, “haj”, “dzoint”. Tata je kasnije rekao da je to sve goli “Hash”, a neke komsije bi sav taj “prozapadni šljam” pobile i bacile u jarak.

Hipi klupa je bilo mjesto na kojem je trebalo biti viđen, mjesto gdje se dolazilo iz najudaljenijih dijelova grada. Neki bi slučajno sjeli na klupu pa bi se “provalili”, bili bi postovjeceni sa onima što tamo sjede pa je poslije trebalo dokazivati suprotno. U neka doba su i viđeniji građani počeli da tu svraćaju, poznati muzičari i intelektualci.
Par generacija se tu smjenjivalo dok konačno “Hipi klupa” nije izašla iz mode, pa su klupu pohodile samo curice iz Trgovačke škole koje su tu svraćale na svom putu prema dalekim gradskim predgrađima. Kada sam poodrastao i ja sam se smatrao za “hašišara” (mada se nisam drogirao) i bilo mi je žao što sam propustio zlatne dane “Hipi klupe”, stigao sam na kraj partija.

Hipi klupa je obilovala raznim likovima. Lik koji se svakodnevno mogao sresti je bio poznati hipik Haug. (Neki su govorili da je jednom uzeo previše tripova pa je “ostao” na njima). Bio je pomalo hiperaktivan, kalemio cigaretu na cigaretu, sa svima je bio dobar. Nosio je jedne te iste jeans pantalone i jaknu sa mnogo prišivenih hipi simbola…  (Nebojša Šerić Šoba)

Poznate ličnosti

– Spontano nastala Hipi klupa i sve kafane koje su se naokolo nizale, te ovaj korzo u Titovoj ulici, sedamdesetih i osamdesetih godina kreirat će ekonomsku, sportsku, političku, kulturnu i umjetničku avangardu, ne samo Sarajeva nego i cijele Jugoslavije. Svaka poznata ličnost iz Zagreba, Beograda i drugih centara morala bi svratiti u jednu od tih kafana, posebno u kafanu „Park“, a svi su se divili sarajevskoj muzičkoj, kulturnoj i sportskoj sceni te bogatom noćnom životu sarajevskih kafića. Iz tih kafića u kojima su stasali svi, pa i političari, izrodile su se mnoge ideje čije plodove mi i danas beremo – pojašnjava Garibija.

Čuveni balkon iznad Vječne vatre

Sjećanje na nekadašnji život i atmosferu Titove ulice ostalo je prisutno i kroz čuveni balkon iznad Vječne vatre, gdje i danas bude napravljen poneki koncert ili organiziran doček. Ipak, mora se istaći da je Sarajevo jedan od rijetkih gradova bivše zemlje koji su uspjeli sačuvati ime Josipa Broza Tita kroz centralnu ulicu.

Taj čuveni balkon naše starije generacije su zapamtile upravo po govoru koji je Tito držao prilikom posjete našem gradu, popraćen prelijepom scenografijom s brojnim ćilimima okačenim u znak dobrodošlice. Titova ulica, Vječna vatra, sarajevski korzo i brojni kafići, definitivno su jedni od čuvara duha našeg Sarajeva. Mlađe generacije ga pamte po najmasovnijem skupu, koji je organizovala SDA, kada je rahmetli predsjednik Alija Izetbegović govorio pred 200.000 ljudi.

22 komentara
  1. Mirsad Ciceklic je napisao:

    Nije zgoreg spomenuti “Galeriju”(danasnji Impeijal koji nije u funkciji)tradicionalno okupljanje mladih ljudi I Jos neke kafane u kojima se slusala dobra rok muzika Recimo,”Derdan” i “Rok”(kod Muniba kasnije to postaje prava birtija)Hvala na prilogu,malo se osvrnuh na mladalacko doba,docim Sarajevo danas,??

    1. Samir Lagumdzija je napisao:

      Mirsad Ciceklic nije Derdan nego Dedan.lp

      1. Mirsad Ciceklic je napisao:

        Bravo hvala to je I “cuveni Grom “dolazio,za ove mlade to je bio jedan od najacih momaka na sake.Lijepa vremena otud smo u Slogu furali cesto je svirala firmula4,Sa Ljubisom Racicem fenomenalnim gitaristom☺️??

      2. Zlaja je napisao:

        Samire čovjek je u pravu kad je rekao Đerdan ti možda nisi bio upućen da su se u Đerdanu skupljala jedna te ista raja koja su redovno posjećivala Rok.Kaktus i ostala mjesta gdje se furala dobra muzika.

        1. koko je napisao:

          Ta raja o kojoj pricash bili su na spratu, dole i oko sanka ni pod razno.

      3. Mario Malkoc je napisao:

        Samir Lagumdzija tako je Backo,ako ne grijesim!!!

      4. Mirsad Ciceklic je napisao:

        Ipak je Derdan provjereno preko puta taxista,prakticno na samom cosku Dedan je nesto drugo.lp.

      5. koko je napisao:

        Djerdan, preko puta taxi stajalista Bascarsija. U prizemlju bilo svakakve raje dok su na spratu bili oni skloni opijatima.

  2. Azra Velagić Macić je napisao:

    Skoro uvjek smo bili kokuz ali nam to nije smetalo.Bilo je bitno biti sa drustvom.A sto se Hauga tice prije rata je otisao u Indiju.Ponekad pisemo preko fb kad ima konekciju.Nije se promjenio sto se tice nacina zivota.Kaze , rado bi se vratio u Sarajevo ali je totalni kokuz

  3. Nedim Karić je napisao:

    Došli divlji istjerali pitome.Dobra stara Parkuša

    1. Ranka je napisao:

      Bas tako Nedime.

  4. becky b je napisao:

    The best time ever and the best generation. Was lucky to be part of that city that does not exist any more.

  5. sarajka je napisao:

    Da,to je biilo neko drugo vrijeme-vrijeme.mladosti,bezbriznosti,kodeksa,,..Hvala za ovaj tekst i podsjecanje na te dane. Jedna (mala)zamjerka-vjerujem da mladi “taj”balkon pamte i po doceku kosarkasa reprezentacije BiH,kao i zlatnih momaka u sjedecoj odbojci,kao i…

  6. Nepoznato je napisao:

    Dobra stara vremena i mi normalni u njemu….nikad više…..Sarajevo danas je niđe veze!!!!

  7. Zoran Skoric je napisao:

    BIO JE I DJERDAN kod taksista na Carsiji

    1. Mirsad Ciceklic je napisao:

      Zoran Skoric Tako je ipak see dobro sjecam uz drvene basamake smo see penjali najveci gust je bio stajati upravo u mracnom hodniku izmedu spratova☺️,hvala Vam gdine Zorane

  8. Drita Causevic-Sarvan je napisao:

    Zadnji cas vec si u mislima tamo i ne znas da si na casu…Peta gimnazija(sadasnja Obala),Druga,Prva…pa ko ce prije kao da zauzme bolje mjesto a onda zavrsis na sasvim desetom…kazu moji roditelji mi prolazili,guzva nismo te vidjeli…e cuj nisu me vidjeli

    1. Aida Prnjavorac-korda je napisao:

      Bas tako Drita….Peta gimnazija…

  9. Nepoznato je napisao:

    Ko će se sjetiti najpopularnijeg konobara iz Đerdana i njegovog pitanja: ” Šta ćeš popiti a šta će ti koka popiti?”

    1. koko je napisao:

      Semso,Ferid i visoki brko kome sam zaboravio ime. Svi su bili OK.

  10. Ranka je napisao:

    Kad procitam ove komentare i sjetim se tih vremena iskreno placem. Znaci nikad vise.Za kafu kuckali a tako srecni bili. Uh

  11. Nepoznato je napisao:

    Čekaluša nije bila Titova već bivša Nemanjića a ime je dobilpo raskršću Bjelavs Nemsnjine i Djidjikovca tu su seljsci sa okolnih brda donosili svoje proizvode i tu su se ssčekivsli i to se zvala čeka kasnije je ulica dobila ime Čekslušs

    a

Ostavite komentar

Vaša email adresa neće biti javno objavljena.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije izdvojeno.ba.