SAMO SLIJEPAC TO NE VIDI: Udruženi pokušaj potpunog razvlašćivanja Bošnjaka

I ovaj su put pronađeni oni među Bošnjacima koji su, zbog vlastite sujete, nakaradne ideologije, gluposti, vlastohleplja ili tek poslovične političke nepismenosti, pristali biti korisni idioti antibošnjačkih i antidržavnih projekata pripremljenih u političkim kuhinjama neprijatelja bošnjačkog naroda i države Bosne i Hercegovine

Postoji jedna vrsta karakterističnog političkog i ideološkog poroka ovdašnje samoproglašene anacionalne ljevice, neka vrsta perverzne sklonosti spram onoga što bi se najkraće moglo nazvati asimetrijom. Posebno nacionalnom i političkom asimetrijom, ali samo takvom da bude na štetu Bošnjaka. Baš onako kako su za vrijeme vladavine notorne Alijanse za promjene dogovorena tzv. asimetrična ustavna rješenja za FBiH i RS, zbog čega je FBiH postala trajni talac Čovićevog HDZ-a, a RS lični posjed Dodikovog SNSD-a, tako i danas imamo situaciju da se planski i organizirano pokušava stvoriti slična asimetrija na štetu Bošnjaka.

Ljevičarski zavjerenički kružoci očito ne doživljavaju naročito važnim i problematičnim dominaciju srpske i hrvatske politike na većinski srpskim ili hrvatskim prostorima u Bosni i Hercegovini, dok se nacionalne političke organizacije na većinski bošnjačkim prostorima uporno nastoje demontirati.

 

DODIK – HRVATSKO-SRPSKI ČLAN PREDSJEDNIŠTVA BiH

Ovih dana tome možemo svjedočiti posmatrajući postizbornu sapunicu u kojoj anacionalne stranke pokušavaju kooptirati kombi-strankice i SDA političke otpatke kako bi izbacile SDA iz vlasti u gotovo svim kantonima FBiH, a možda i na višim nivoima. Politički vakuum koji bi nastao takvom asimetrijom, gdje bi Srbi i Hrvati imali legitimne političke predstavnike za razliku od Bošnjaka, ne samo da ne brine ovdašnju ljevicu, to i jeste cilj kojem ona oduvijek aktivno teži. Takvo političko obespravljivanje najbrojnijeg naroda pravda se ovako ili onako, ponajviše uspostavom anacionalnog društva i supresijom nacionalnih prava ondje gdje je to za sada moguće, čime se, ustvari, Bošnjacima obija o glavu vlastita tolerantnost spram drugog i drugačijeg. Kako god to posmatrali, rezultat je isti – stvara se asimetrija.

Sarajevocentrični anacionalni politički projekti niti postoje na većinski srpskim i hrvatskim prostorima Bosne i Hercegovine, niti se iko naročito trudi da oni ondje budu ostvareni na bilo koji način. Za tvorce i provoditelje takvih projekata ti dijelovi bosanskohercegovačke države nisu samo terra incognita, prostor o kojem ne znaju ništa, nego i terra prohibitus, politički prostor u koji ne žele i neće da ulaze – to im nije ideološka misija niti postavljeni zadatak. Bilo kakvo slabljenje srpske i hrvatske nacionalne politike unijelo bi ponešto simetrije u sasvim asimetričnu “ljevičarsku” i “građansku” politiku, a za to ljevičarski krugovi gotovo da i ne pokazuju interes.

A kako ta asimetrija izgleda s druge strane? Ako su već Bošnjaci politički iscjepkani i horizontalno i vertikalno, ako je na sceni scenarij onemogućavanja Bošnjaka da politički artikuliraju vlastite nacionalne interese, šta je sa Srbima i Hrvatima, kakva je politička situacija kod drugih dvaju naroda? Najkraći bi odgovor glasio: potpuno suprotna onoj kod Bošnjaka.

U slučaju hrvatske političke reprezentacije postoji potpuna vertikala i horizontala vlasti HDZ-a, kako u svim većinski hrvatskim općinama i kantonima, tako i na nivou Federacije Bosne i Hercegovine. Praktično ne postoji nikakva opozicija HDZ-u, niti ona koja bi se s HDZ-om natjecala u što autentičnijoj borbi za nacionalne interese, a pogotovo ne neka anacionalna opozicija koja bi tvrdila da hrvatski nacionalni interesi ne postoje. Takva situacija nije samo na polju politike već i uopće društvenog života kod bosanskohercegovačkih Hrvata. Ne postoji doslovno niti jedan jedini hrvatski medij, u bilo kojem obliku, a da ne zastupa hrvatske nacionalne interese. Čak i oni ljevičarski, navodno marksistički, poput Prometeja, na liniji su borbe protiv majorizacije Hrvata, a koju prije svega vide u izboru Željka Komšića za člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda.

Iako tvrde da nemaju člana Predsjedništva, Hrvati okupljeni oko HDZ-a i HNS-a ipak imaju svog predstavnika u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine. To je Milorad Dodik, već duže vrijeme jedan od sigurno najpopularnijih političara u ovdašnjoj hrvatskoj političkoj javnosti. Dodikova popularnost nije samo rezultat svjesne odluke Čovićevog HDZ-a da uslijed poklapanja separatističkih namjera i interesa postane prikolica trenutno moćnije velikosrpske politike u Bosni i Hercegovini nego i posljedica Dodikove lukave (zlo)upotrebe hrvatskih političkih apetita i kompleksa kako bi ih sukobio s Bošnjacima, a sve u cilju istovremenog slabljenja Bosne i Hercegovine i Federacije BiH te jačanja manjeg entiteta. Takva Dodikova podrška HDZ-u njega ama baš ništa ne košta kod vlastitih birača, jer se HDZ već sasvim javno i otvoreno odrekao bilo kakvog političkog djelovanja u korist Hrvata u RS-u. Upravo zbog toga, HDZ će u Dodiku imati i svog člana Predsjedništva. I tu je na djelu taj famozni “plan B”.

ANACIONALNA KOALICIJA U TRONACIONALNOJ DRŽAVI

Manji bosanskohercegovački entitet postao je nakon ovih izbora lični feud Milorada Dodika. Čini se da, osim njega i njegove stranke, više ne postoji niko drugi ko bi mogao govoriti u ime Srba u Bosni i Hercegovini. Dodikova vješta i dugotrajna subverzija bilo kakve opozicije te ogromne simpatije koje uživa u srpskom narodu, prije svega zbog svoje velikosrpske, separatističke i sasvim šovinističke politike, rezultirali su time da je on postao neprikosnoveni vožd prekodrinskih Srba. No, Dodik je danas i više od toga, on je trenutno politički najmoćnija osoba u Bosni i Hercegovini!

Danas isključivo Dodik, zbog svega nabrojanog, ima najveću koncentraciju političke moći u svojim rukama, najjasniju vertikalu političke vlasti od nivoa mjesne zajednice u Laktašima pa do Predsjedništva BiH, sasvim nesputanu mogućnost da po vlastitoj želji potpuno blokira bilo kakve političke procese u Bosni i Hercegovini. Čak i više od toga, uslijed Dodikovog utjecaja nad Čovićem, HDZ-om i njihovim glasačima, Dodik, zajedno sa svojim hrvatskim klijentima, ima kontrolu nad političkim životom u Bosni i Hercegovini. Jedino gdje ne dopiru Dodikovi, a samim tim i beogradski, velikosrpski pipci jeste određen broj općina i kantona u Federaciji BiH.

Ali sada se stvara i svojevrsna antibošnjačka koalicija koja bi i tih nekoliko kantona uzela iz ruku autentičnih i legitimnih bošnjačkih političkih zastupnika. Aktivno se djeluje da i u tim ostacima ostataka bošnjačkog nacionalnog prostora u Bosni i Hercegovini ne bude adekvatne političke zastupljenosti Bošnjaka već da vlast ostvari koalicija sastavljena od šarolikih političkih projekata u kojima će anacionalne stranke voditi glavnu riječ.

Ove nebošnjačke, a suštinski antibošnjačke koalicije neće se baviti nacionalnim pitanjima, u smislu zaštite prava Bošnjaka, štaviše, insistirat će na komunalnoj politici, a ljevičarskim floskulama i pseudograđanskim parolama ograđivat će se od poziva da zastupaju svoje uglavnom bošnjačko glasačko tijelo. Ali će se zato baviti identitarnim i kulturološkim napadima na bošnjačko biće. Takva asimetrija, takvo političko obespravljivanje Bošnjaka, svođenje najbrojnijeg naroda na nivo općinske reprezentacije, koja će biti napadnuta na dolazećim lokalnim izborima, takav vanjski, ali i unutrašnji napad na Bošnjake nije ništa drugo nego pokušaj da im se onemogući bilo kakva politička artikulacija vlastitih nacionalnih interesa. I to zauvijek, ako je ikako moguće.

Stavimo li ovakve namjere legitimizacije i legalizacije trenda asimetrije u političkom predstavljanju naroda u Bosni i Hercegovini i ovaj pokušaj izvlašćivanja i političke neutralizacije Bošnjaka u kontekst političkog nastupa Srbije i Hrvatske prema Bosni i Hercegovini, gdje ove dvije države održavaju vojne manevre i vježbe uz granice s Bosnom i Hercegovinom, gdje srbijanski političari dovode u pitanje suverenitet Bosne i Hercegovine, a hrvatski je etiketiraju kao leglo terorizma, gdje Dodik najavljuje osnivanje etnitetskog rezervnog sastava policije, a zatim i entitetske obavještajne službe, gdje Čović najavljuje potpuno blokadu funkcioniranja Federacije BiH ako mu se ne dopusti i formalna aparthejdska kontrola nad njom, onda možemo razumjeti da je riječ o vjerovatno najtežem poslijeratnom političkom ataku i na Bošnjake i na Bosnu i Hercegovinu.

Slični članci

Na nesreću, i ovaj su put pronađeni oni među Bošnjacima koji su zbog vlastite sujete, nakaradne ideologije, gluposti, vlastohleplja ili tek poslovične političke nepismenosti pristali biti korisni idioti antibošnjačkih i antidržavnih projekata pripremljenih u političkim kuhinjama neprijatelja bošnjačkog naroda i države Bosne i Hercegovine. Sve ovo, nažalost, ne podsjeća na 1992, nego na mnogo opasniju i smrtonosniju 1941. godinu. (STAV)

Ostavite komentar

Vaša email adresa neće biti javno objavljena.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije izdvojeno.ba.