RAZMIŠLJANJA: Prijatelji ne šute

Dr. Hasan Tanović i prof. dr. Ismet Gavrankapetanović su moji dugogodišnji prijatelji i nemam pravo da se moja šutnja pamti.

Hasan i ja smo intenzivno provodili vrijeme družeći se nakon rata u Sarajevu. U to vrijeme naš glavni interes su bile sarajevske djevojke. Rijetko smo razgovarali o medicini, a nikada o politici i o ratu. A Hasan je imao svoju ratnu priču, bolnu i istinitu.

Hasan je teško ranjen na zapadnim prilazima Sarajevu 1992. godine. Žrtvujući sebe, Hasan je omogućio ostalim golobradim momcima da se brzo povuku ispred tenkova koji su munjevito nadirali prema jednom sarajevskom predgrađu. Sreća, vještina ili Božija volja učinili su da Hasan preživi. Nakon dugog oporavka i rehabilitacije, smogao je Hasan snagu da završi studij medicine i posveti se poslu koji najviše voli. Specijalizirao je ortopediju i sada radi ono što najbolje zna — liječi i pomaže drugima. Nije tražio Hasan zlatne ljiljane i ordenje koje mu pripada, povlaštene položaje i napredovanje bez napornog rada. Naprotiv, sve što je danas, Hasan je napravio samo i isključivo vlastitim radom.

Takav je čovjek Hasan Tanović.

Ismeta sam upoznao na Ortopedskoj klinici Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu preteške 1992. godine. Provodili smo mnogo vremena radeći zajedno u operacionim salama, Dječijem odjeljenju Ortopedske klinike, ali smo najviše gradili naše prijateljstvo u napuštenoj ljekarskoj sobi na Trećem odjeljenju gdje smo svaki slobodan trenutak provodili čitajući i prevodeći stručne knjige koje su nam tada u opkoljeno Sarajevo donijeli naši švedski prijatelji sa Karolinska instituta. Ponavljali smo u to vrijeme kao vic Ismet i ja riječi našeg tadašnjeg šefa koji je govorio: “Eno ih opet nešto uče u onoj sobi”.

Naučio sam mnogo stvari od Ismeta, ali jednu vještinu bih posebno izdvojio — naučio me čitati iz očiju.

Slični članci

Noseći cijelo vrijeme hirurške kape i maske, naučio me Ismet kako komunicirati u tišini operacione sale i prenositi poruke očima bez ijedne izgovorene riječi. A oči su prozor duše, pa se sa tom vještinom još štošta drugo dade iščitati iz ljudskih duša.

Tog 5. februara 1994. godine kada je na pijaci Markale minobacačka granata ubila 68 ljudi i 144 ranila, bio sam u hirurškoj ekipi Ismeta Gavrankapetanovića. I čitao iz Ismetovih očiju puna 24 sata, koliko smo tada proveli u operacionoj sali. Prvo nevjericu šta nam se dešava. Iskrenu tugu kad smo izgubili prvog pacijenta. Nemir kad su nam oko ponoći javili da ostajemo bez zaliha krvi. Nikad očaj ili beznađe, samo odlučnost i čeličnu volju da uradimo sve što možemo na najbolji mogući način. Takav je čovjek Ismet Gavrankapetanović.

Izašli smo iz operacione sale ujutro narednog dana. Razgovor koji smo imali hodajući sa stare hirurgije prema našoj matičnoj kući mi je pomogao da lakše prebrodim to teško vrijeme. Mada je nevina krv tekla potocima cijeli dan i cijelu noć, bez ijedne teške riječi, bez imalo mržnje ili poziva na osvetu, Ismet mi je dao inspiraciju da nastavim dalje i nadu da će ova žrtva i naš rad učiniti našu zemlju boljim mjestom za život za sve ljude bez obzira na nacionalno, vjersko, političko ili bilo kakvo drugo opredjeljenje. I danas pamtim svaku Ismetovu riječ izgovorenu kao melem za moju dušu u to mučno jutro 6. februara 1994. godine.

Kada su upitali predsjednika Trumana šta ga najviše čini ponosnim, odgovorio je: “To što smo potpuno porazili svoje neprijatelje i onda ih vratili u zajednicu naroda. Želim misliti da samo Amerika ovo može uraditi”. Bez obzira na moć kojom je raspolagao i briljantnu pobjedu, Truman je ipak najviše bio ponosan na pomoć koju su pružili svojim poraženim neprijateljima i pomirenje koje je Amerika donijela među narodima.

Ismet i Hasan neće slaviti svoju pobjedu i vrijeđati svoje oponente. Oni će govoriti o tome kako će pacijenti dobiti vrhunsku zdravstvenu zaštitu i kako će prijeko potrebno pomirenje doći među kolege. Njihov bezuslovni oprost će vratiti sve posvađane ljekare u stručnu zajednicu. Želim misliti da samo Hasan i Ismet ovo mogu uraditi. Ustvari znam da mogu. Čitam im iz očiju.

DR. HARIS HAJRULAHOVIĆ

Ostavite komentar

Vaša email adresa neće biti javno objavljena.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije izdvojeno.ba.