KO POKUŠAVA DA PREKRAJA HISTORIJU: Istina o predaji protivavionskog naoružanja TO BiH u ruke JNA

Piše: Nihad Halilbegović

Posljednje obilježavanje dana Jugoslovenske narodne armije (JNA), 22. decembra, bilo je 1991. godine, u organizaciji Republičkog štaba TO SR BiH. Svečanosti obilježavanja prisustvovao je komandant Štaba, general Drago Vukosavljević, skupa sa pukovnikom Hasanom Efendićem, komandantom Gradskog štaba TO Sarajevo. Prisustvovali su i gradonačel-nik Sarajeva Muhamed Kreševljaković, zatim predsjednik gradskog Izvršnog odbora Maksim Stanišić i drugi. Gradskoj skuštini je tada uručena velika plaketa za razvoj, opremanje i funkcioniranje TO na području 10 gradskih općina, što oslikava svu apsurdnost tadašnje situacije. Davali su nam priznanje, a Teritorijalnu odbranu su razoružali i skoro ugasili! Još samo da stigne i naredba za oduzimanje protuavionskog oružja raspređenog po većim fabričkim pogonima, mislio sam tada. Nisam ni slutio da su tu nared- bu, koju je Vukosavljević donio iz Beograda, faktički već imali u džepu.

Na toj svečanosti general Vukoslavljević mi se obratio riječima: “Gospodine sekretare, vi se Muslimani naoružavate.” Rekao sam mu: “Gospodine generale, dokažite mi kako se to naoružavamo, a vi iz JNA i TO već mjesecima dijelite oružje Srbima”. Naveo sam mu jedan konkretan slučaj iz Sokolca. Odvratio mi je da posjeduje dvije ručne bombe kućne izrade, iz “muslimanskih radionica”, a ja sam u sebi pomislio: “Pojma ti nemaš.”

Dva dana kasnije, 24. decembra, kod mene je došao pukovnik Hasan Efendić i pokazao mi naređenje o izuzimanju protivavionskog oružja TO iz preduzeća. Pogledao sam datum i vidio da na njemu stoji 18. decembar, da- kle šest dana ranije. Upitam ga – pa šta je to? “Da dobijemo na vremenu”,

Sjećanja na saradnju s Alijom Izetbegovićem rekao je, ali taj odgovor mi ni danas nije jasan. Pukovnik Efendić mi je tada dao i plan kako će se to oružje izvući.

page1image45663456
Iz sarajevskog “Oslobođenja”

Saznavši za ovu vijest, istu večer sam krenuo da potražim predsjednika Izetbegovića, uputivši se u Centralu SDA gdje se održavala sjednica kojoj su prisustvovali delegati SDA iz cijele Bosne i Hercegovine. Kad sam Predsjednika upoznao s razlogom mog dolaska, shvatio je ozbiljnost situacije, pa me je zamolio da ostanem na sjednici do kraja, kako bi mogli poslije razgovarati. No, kako se ta sjednica otegla do kasno u noć, poslije njenog završetka sam s Predsjednikom dogovorio da dođem sutra u njegov kabinet u Predsjedništvo i da ga o svemu detaljnije upoznam. Tako je i bilo. Prenio sam mu sadržaj naredbe, kazavši da me je o tome obavijestio pukovnik Efendić.Zabrinut, hodao je neko vrijeme po kancelariji, a onda me upitao: “Dobro, a šta bi ti uradio?” – Inače, to je bio njegov način; nikada nije donio odluku, ada ne bi upitao sugovornike za njihovo mišljenje. Rekoh: “Predsjedniče, ja bih uskratio povjerenje generalu Vukosavljeviću, jer on radi protiv Bosne i Hercegovine. Ne možete ga smijeniti, jer je vezan za Generalštab, ali možete mu uskratiti plaću, koju kao komandant TO SR BiH prima od nas.”

Predsjednik mi je naložio da vidim kako ta stvar stoji po zakonu, da može izložiti i obrazložiti taj problem na Predsjedništvu, ali ja sam tada za- dužio pomoćnika sekretara Sekretarijata za NO općine Centar, Asima Memiševića, da provjeri sve zakonske propise, kopira i donese. Predsjednik je odmah pozvao i Hasana Efendića, te je i on došao. Objasnismo mu situaciju, a Predsjednik mu reče da sjednicu Predsjedništva i Savjeta za narodnu odbranu nije moguće zakazati prije 27. decembra, pošto je bio katoličkiBožić, te ga je zamolio da ne spušta naredbu prema općinskim štabovima, kako se oružje ne bi izvuklo.

Međutim, Efendić je odmah sutradan, 26. decembra, općinskim štabovima TO spustio naredbu, u kojoj se između ostalog ističe:

“Izvršiti izuzimanje od radnih organizacija i predaju kompletnog naoružanja imunicije kalibra preko 12,7 mm na dalje čuvanje JNA… Preuzimanje i transportje u nadležnosti JNA. Sa izvršenjem zadatka otpočeti odmah a po izvršenom zadatku dostaviti mi izvještaj o količini i asortimanu predatog naoružanja…”

Zašto je to pukovnik Hasan Efendić učinio i pod kakvim okolnostima,nije mi poznato i ne bih nagađao. Međutim, on se kasnije pokušao oprav- dati tako što je odgovornost za izuzimanje protivavionskog naoružanja pre- bacivao na predsjednika Aliju Izetbegovića. U svojoj knjizi, objavljenoj 1999.godine, pukovnik Efendić podsjeća da naređenjem Republičkog štaba TO SRBiH o prikupljanju i predaji naoružanja iz oktobra 1990. godine nije bila obuhvaćena predaja protivavionskog naoružanja, pa je general Drago Vukosavljević kao komandant TO SR BiH lično otišao u Beograd i donio nare-đenje da se protivavionski topovi i ostala oruđa predaju u vojne magacine JNA, dodavši: “O tome je potpisan zvanični akt predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića”, uz tvrdnju da se Teritorijalna odbrana grada Sarajeva tom naređenju suprotstavila “i nismo ga izvršili, bez obzira što ga je predsjednik Izetbegović potpisao”.

Slično generalu Efendiću, inače, pisao je i general Vahid Karavelić, jedan od ratnih komandanata 1. korpusa Armije RBiH:

“Pošto prethodnim naređenjima nije bilo obuhvaćeno naoružanje kalibra preko 12,7 mm, krajem 1991. u Beogradu, predsjednik Predsjedništva SRBiH Alija Izetbegović potpisuje, zajedno sa generalom Dragom Vukosavljevićem, da se i to naoružanje preda u magacine JNA. Nakon toga uslijedila je predaja oružja i grupisanje istog na prostore sa većinskim srpskim življem i duž granice sa Srbijom i Crnom Gorom.”

Ni Efendić, ni Karavelić nisu naveli izvore za svoje tvrdnje. Ipak, i bez toga, ovi navodi su bez provjere preuzimani i od nekih drugih autora,među njima i stranaca, iako su zapravo potpuno neutemeljeni.

Historijske istine radi, treba naglasiti da predsjednik Alija Izetbegović nije potpisao nikakvo naređenje za izuzimanje oružja. Naprotiv, već 27. decembra, Alija Izetbegović je u ime Predsjedništva preko Ministarstva odbrane obavijestio štabove TO i preduzeća u kojima se nalazilo protiv-avionsko oružje da su u pogledu naređenja komandanta Republičkog štaba TO SRBiH od 18. decembra dužni postupiti tako što će JNA predati samo ono naoružanje i municiju čiji je vlasnik bila JNA ili ga je besplatno ustupila štabovima TO, dok se ono oružje čiji vlasnik nije JNA (drugim riječima, koje je u vlasništvo TO) ima “i dalje čuvati u skladu sa dosadašnjom praksom, ukoliko Predsjedništvo SRBiH ne donese drugačiju odluku”.

Ovako oprezno formuliran nalog je trebao umanjiti sumnju organa JNA, tada još uvijek legitimne vojne sile na prostoru Bosne i Hercegovine. No, budući da je najveći dio oružja po preduzećima bio u vlasništvu TO, to je u suštini značilo da se to oružje treba zadržati.

Slični članci

Posljednja faza razoružavanja TO SRBiH je samo djelomično uspjela –mnogi su poslije odbili da predaju naoružanje, dio je bio već ranije sklonjen i sakriven, negdje je ono odnešeno još prije donošenja ove naredbe. U svakom slučaju, predsjednik Alija Izetbegović je u ovom slučaju reagirao onako kako je mogao i trebao.

Dokaz 1: Naređenje Hasana Efendića o predaji protivavionskog naoružanja TO “na čuvanje” JNA

 

Dokaz 2: Nalog Predsjedništva SR BiH da se naoružanje TO SR BiH ne predaje JNA
Dokaz 3: Raspis Ministarstva odbrane da se postupi prema Nalogu Predsjedništva

 Iz knjige “Sjećanja na saradnju s Alijom Izetbegovićem” Nihada Halilbegovića

Ostavite komentar

Vaša email adresa neće biti javno objavljena.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije izdvojeno.ba.