OVAJ GRAFIKON DOKAZUJE: Gotovo je, Hrvatska je pred propašću, neće biti penzija

I konačno, 2019. omjer je pao na 1,23 radnika na jednog penzionera. Buduće penzionere može spasiti čudo, a čuda se ne događaju

Penzioni fond u Hrvatskoj, koji se bazira na solidarnosti između postojećih radnika i penzionera, raspao se jer se broj radnika i penzionera gotovo izjednačio. S obzirom na to da će se taj omjer samo pogoršavati zbog masovnog iseljavanja i prirodnog pada broja stanovnika, oni koji budu išli u penziju za 20-30 godina, mogu zaboraviti na to da će od državne penzije uspjeti preživjeti.

Trenutno imamo 1,52 milijuna radnika, odnosno osoba koje plaćaju penziono osiguranje, i 1,24 miliona penzionera, što znači da na svakog penzionera dolazi 1,23 radnika. Kada se pogledaju historijski podaci, vidljivo je da se taj omjer pogoršava već četiri desetljeća, a gotovo nevjerojatno zvuči da je početkom 80-ih godina na jednog penzionera dolazilo oko 4 radnika.

Situacija je zapravo još lošija od onog što pokazuju podaci

Situacija u penzionom sustavu je zapravo i lošija nego što ovi omjeri pokazuju jer treba imati na umu da se u radnike ubrajaju i hiljade ljudi viška u državnoj administraciji ili javnim kompanijama koji ne stvaraju novu vrijednost, nego su “zbrinuti” kroz zapošljavanje na nepotrebnim ili izmišljenim poslovima.

Osim toga, u penzionom fondu je i velik broj povlaštenih penzija. Ukupno je u penzionom sustavu 175,2 hiljade “povlaštenih” penzionera, a za njihove penzije mjesečno se izdvaja 773,4 miliona kuna, odnosno oko 9,3 milijarde kuna godišnje. Naravno, i ti penzioneri imaju više ili manje zarađenog staža, no penzije su nerijetko veće u odnosu na ono što bi dobili da se radi o uobičajenim radničkim penzijama. Zbog toga mnogi smatraju da bi beneficije koje proizlaze iz penzija po posebnim propisima trebale biti izdvojene iz penzionog sustava.

Zanimljivo je pogledati kako se broj radnika i penzionera kretao posljednja četiri desetljeća, što je prikazano i na grafu profesora Hrvoja Šimovića s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu koji je objavila Facebook stranica Statističar.

Već četiri desetljeća solidarni sustav propada

Hrvatska je 1980. godine imala 1,81 miliona radnika i oko 449 000 penzionera, što je davalo omjer od otprilike četiri radnika na jednog penzionera. Deset godina poslije, 1990., broj radnika porastao je na 1,96 miliona, ali je značajno porastao i broj penzionera – na oko 656.000, pa je omjer pao na oko tri radnika na jednog penzionera. Nakon toga, 2000. godine broj radnika pada na 1,38 miliona, a broj penzionera raste na preko milion te dolazimo do omjera od 1,36 radnika na jednog penzionera. I konačno, 2019. taj je omjer pao na 1,23 radnika na jednog penzionera.

Slični članci


Izvor: HZMO

Buduće penzionere može spasiti čudo, a čuda se ne događaju

Može li se situacija popraviti? Teoretski bi mogla tako da se poveća broj zaposlenih, no stotine hiljada ljudi u najboljim godinama otišle su u inozemstvo tako da Hrvatska više nema gdje pronaći ljude koji bi radili.

Nezaposlenih trenutno imamo oko 150.000, no od tog broja može se računati da dobar dio više i nije sposoban za posao iz raznih razloga. Prije desetak godina Hrvatska je imala 1,6 miliona zaposlenih, no sada tu brojku ne može dosegnuti zbog manjka ljudi.

Kada uzmemo u obzir sve navedeno, jasno je da Hrvatsku i buduće penzionere može spasiti jedino čudo jer na promjene koje bi privukle ljude, nismo ni do sada bili spremni.


Izvor: HZMO

Ostavite komentar

Vaša email adresa neće biti javno objavljena.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije izdvojeno.ba.