NAŠ SAVEZNIK: Dan kada je NATO napokon bombardovao agresora na našu domovinu

Prije tačno 24 godine, na današnji dan, 30. avgusta 1995. godine, NATO snage predvođene Sjedinjenim Američkim Državama započele su vojnu intervenciju u Bosni i Hercegovini.
Slični članci

Ova opercija je u konačnici dovela do Daytonskog mirovnog sporazuma koji je parafiran nepuna tri mjeseca kasnije, 21. novembra 1995. godine, u Zračnoj bazi “Wright-Patterson” u Daytonu u Ohaju.

Markale okidač
 
Povod za intervenciju je bio zastrašujući – artiljerijski napad Vojske Republike Srpske (VRS) na Sarajevo dva dana ranije, 28. avgusta 1995. godine, kada su minobacačkom granatom proizvedenom u fabrici “Krušik” u Valjevu (Srbija) kod Gradske tržnice u Sarajevu ubijena 43 osobe.

Svijet je konačno dobio dokaze o masovnom ubijanju građana BiH, ponajviše Bošnjaka, iako su te dokaze svjetski mediji donosili i godinama ranije.

Predsjednika R BiH Alije Izetbegovića

je vijest o nesreći na Markalama, zatekla u Mostaru odakle je planirao put za Pariz  na poziv predsjednika Francuske Jacques Chiraca. Izerbegović bilježi da je nakon masakra na Markalama nastala opća pometnja te je odlučio da otkaže putovanje u Francusku.

“Bolje je – mislio sam – da idem u Sarajevo i prisustvujem dženazi ubijenih, nego da uzaludno obijam pragove evropskih vlada koje ostaju ravnodušne na zločine u srcu Evrope”, navodi Izetbegović i dodaje:

Safet Oručević je razmišljao sasvim obrnuto: upravo je sada trenutak da se Evropa i Amerika izjasne. Treba ići i postaviti im jasno pitanje jesu li spremne da konačno kazne zločin i aktivno podupru mirovne pregovore koji su već petnaest dana bili u toku. Treba ih to pitati sutra u Parizu. Argumenti su bili očigledni. Ovo je uistinu prilika”.

Sutradan, u 10 sati Izetbegovića je primio francuski predsjednik.

Chirac i Izetbegović, Elizejska palača – august 1995.

– Bio je kratak: „Mi smo spremni, Amerikanci oklijevaju“, rekao je misleći na zračne udare.

Istu večer u Parizu, pod dramatičnim okolnostima u domovini, Izetbegović se u američkoj ambasadi posredstvom ambasadorice SAD-a u Francuskoj Pamele Harriman, sreo sa Richardom Holbrookeom.

“Odmah sam u uglu za telefonom primijetio Richarda Holbrookea. Klimnuo sam mu u znak pozdrava, na šta mi je on, na moje iznenađenje, dao znak rukom da dođem, pokazujući mi telefonsku slušalicu. Sve je bilo očito dobro sinhronizovano i sigurno sam samo ja, a niko od Amerikanaca, bio iznenađen. Sa druge strane javio se Strobe Talbott, zamjenik tadašnjeg državnog sekretara SAD Warrena Christophera.

On mi je približno rekao sljedeće: ‘Molim vas da nastavite sarađivati sa ambasadorom Holbrookeom na traženju uslova za mir u Bosni. Znam Vaše dileme i razumijem ih. Uvjeravam Vas da jučerašnji zločin nad građanima Sarajeva neće ostati nekažnjen. Izvršit ćemo zračne udare na Karadžićeve položaje!’

Zvučao je vrlo odlučno i ubjedljivo, i pozdravljao se, očito, u želji da što prije završi razgovor. Ja sam ipak stigao da ga upitam: „ To je dobra vijest, g. Talbott, ali niste mi rekli kada će to biti“. Odgovorio je: „To Vam ne bih mogao reći jer ni sam ne znam tačno. Jedino što znam je da će to uslijediti brzo, vrlo brzo“.

Sutradan rano ujutro, 30. augusta, probudilo me snažno kucanje na vrata moje hotelske sobe. Moj pratilac Osman uzbuđeno mi je javljao da su izvršeni napadi na četničke položaje i da je nebo nad Gradom crveno od udara po okolnim brdima.

Namjerna sila

Operacija NATO snaga ”Namjerna sila” (eng.; Operation Deliberate Force) u Bosni i Hercegovini počela je oko 2:00 sata ujutro 30. augusta 1995. godine i završila se 21. septembra 1995. godine, a uključila je oko 400 aviona i 5.000 ljudi iz 15 zemalja svijeta. Ispaljeno je više od 1.000 projektila.

Vojna operacija bila je načelno odobrena i ranije na Vijeću NATO-a, ali se nije dogodila do drugog masakra na Markalama u Sarajevu.

Zapovjednik srpskih snaga Ratko Mladić, naime, spriječio je zračni napad NATO-a u junu 1995. godine tako što je za  stubove i vojne instalacije vezao vojnike UNPROFOR-a. Bilo je to istinsko poniženje međunarodne zajednice pred svjetskom javnošću.

U operaciji NATO-a u BiH učestvovale su Sjedinjene Američke Države (SAD), koje su izvele najveći broj letova (oko 66 posto), te Turska, Njemačka, Francuska, Velika Britanija, Holandija, Italija, Španija…

Ratni premijer BiH Haris Silajdžić rekao je da je ”tada uživao”.

”Oni koji ubili toliko golorukih ljudi, koji su ciljali dječije bolnice i djecu koja su se igrala, napokon su osjetili kako je biti meta i kako je biti bespomoćan. Oni su to zaslužili”, kazao je Sailajdžić za BBC nakon rata.

Inače, tokom operacije ”Namjerna sila” izvršeno je 3.515 letova protiv 338 ciljeva. Izvršeno je 750 napada. Avioni koji su učestvovali u operaciji letjeli su iz vojne baze u Italiji i sa američkog nosača aviona ”Theodore Roosevelt”. Prema procjenama, 68 posto bombi korištenih u operaciji su bile tipa ”precizno navođene municije”.

Bombardiranje je višestruko naudilo bosanskim Srbima. Uništena su skladišta municije, protivavionske baterije, radarske instalacije, postrojenja za komunikaciju, stovarišta, artiljerijske jedinice, komandni bunkeri i mostovi…. Cilj je bio da se oštete srpske komunikacije i bosanski Srbi privremeno onesposobe da odgovore i prikupe pojačanja. Čak je i civilni telefonski sistem srušen kako ne bi mogao biti korišten u vojne svrhe.
 
Karadžić i Mladić su se bojali 

Bivši predsjednik Crne Gore Momir Bulatović posvjedočio je da su se čelnici bosanskih Srba, Karadžić i Mladić, bojali NATO-a.

”Postali svjesni veličine svih grešaka koje su napravili i činjenice da sve može da se upropasti i da Republika Srpska nestane’‘, pričao je Bulatović.

Cilj ovih borbenih dejstava NATO aviona i Snaga za brzu intervenciju bio je da se vojno i političko rukovodstvo Republike Srpske prisili da deblokira Sarajevo i povuče teško naoružanje iz “zone isključenja” oko grada.

Cilj je relativno brzo i ostvaren. Srbi su povukli teške topove iz Sarajeva. Narednog dana Amerikanci su naredili prestanak zračnih napada. Poslije tri godine i četiri mjeseca Srbi su prestali da granatiraju bosansku prijestolnicu.

Na koncu, operacija međunarodnih snaga u BiH bila je efikasna i time je dovela Srbe za pregovarački sto. Svi nezavisni analitičari su jedinstveni u ocjeni – da je takva odlučnost međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini pokazana ranije, gotovo sigurno bi bio spriječen genocid nad Bošnjacima, krvoproliće nezapamćeno na tlu Evrope poslije Drugog svjetskog rata. Vijesti.ba

Ostavite komentar

Vaša email adresa neće biti javno objavljena.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije izdvojeno.ba.