MUSTAFA EF. CERIĆ O “LUDOJ SRPSKOJ POLITICI”: Ona ne poštuje kolebljivce, uspavane i one koji očekuju srpsku milost

Rade nam to zato što misle da mi, Bošnjaci/Bosanci, u zadnje vrijeme ne pokazujemo dovoljnu odlučnost, niti smo dovoljno jedinstveni u odbrani naše individualne i nacionalne časti i slobode. Prelazimo i prešućujemo njihove bezobrazluke bez adekvatne i učinkovite akcije

U prošli ponedjeljak (16.09. 2019) egipatski predsjednik Abdulfetah Sisi primio je akreditive od deset ambasadora u svojoj zemlji. Među njima je bio i bosanski ambasador Sidik Spahić za kojeg su egipatski mediji izvjestili da je ambasador Republike Bosne i Hercegovine ( سفير جمهورية البوسنة والهرسنك). Ne znam da li je egipatski državni protokol upoznat s deklaracijom sa Sedmog kongresa SDA-a od 14.09. 2019., god., ali sigurno znam da za milenijsku egipatsku civilizaciju nije normalno da zemlja, poput Bosne, nema atribut svog državnog uređenja. Jer, za normalan svijet nije normalno da neko ima protiv atributa “Republika” za međunarodno priznatu i u cijelom svijetu poznatu bosansku državu. Jer, ako Bosna nije monarhija, onda je Republika. Tako rezonuje normalna pamet i tako bosansku državu doživljava civlizirani svijet.

Prema tome, oni koji se tome protive nisu ni normalne pameti, niti pripadaju civiliziriranom svijetu. Oni su barbari ili varvari. Dakako, oni, kao takvi, ne smiju ni pomisliti da na bezumnoj i neciviliziranoj skupštini manjeg bosanskog entiteta smjenjuju egipatski državni protokol zato što je bosanskog ambasadora predstavio kao “ambasadora Republike Bosne i Hercegovine”, a i kako bi drugačije. Oni su, međutim, hrabri poput srpskih junaka Škorpiona samo onda kad mogu pucati u leđa svezanih ruku Senadu Bratiću zato što zagovara građansko uređenje bosanske države na principu: jedan čovjek – jedan glas, kao što je to slučaj u cijelome svijetu.

Bošnjaci/Bosanci su kažnjeni genocidom zato što se kao manjina u Jugoslaviji nisu mogle odbraniti od tog zla, a sada, nakon genocida, kažnjavaju se diskriminacijom i eliminacijom zato što su većina u svojoj nezavisnoj zemlji, u svojoj nezavisnoj i samostalnoj Republici Bosni i Hercegovini. Da, pod tim punim imenom nezavisna i smostalna bosanska država je sa ljiljanima primljena kao ravnopravna članica Ujedinjenih Nacija u New Yorku 22. maja, 1992. god. (Rezolucija 757). To je povijesna činjenica, koju niko i nikad ne može ni pobiti, ni negirati, ni eliminirati, ni smijeniti.

Oni koji se tome protive (Republici BiH) nisu ni normalne pameti, niti pripadaju civiliziriranom svijetu. Oni su barbari ili varvari. Dakako, oni, kao takvi, ne smiju ni pomisliti da na bezumnoj i neciviliziranoj skupštini manjeg bosanskog entiteta smjenjuju egipatski državni protokol zato što je bosanskog ambasadora predstavio kao “ambasadora Republike Bosne i Hercegovine”, a i kako bi drugačije. Oni su, međutim, hrabri poput srpskih junaka Škorpiona samo onda kad mogu pucati u leđa svezanih ruku Senadu Bratiću zato što zagovara građansko uređenje bosanske države na principu: jedan čovjek – jedan glas, kao što je to slučaj u cijelome svijetu.

Slični članci

No, zapitajmo se zašto nam to srpska politika u Bosni (i Srbiji) radi? Radi nam to zato što misli da mi, Bošnjaci/Bosanci, u zadnje vrijeme ne pokazujemo dovoljnu odlučnost, niti smo dovoljno jedinstveni u odbrani naše individualne i nacionalne časti i slobode. Prelazimo i prešućujemo njihove bezobrazluke bez adekvatne i učinkovite akcije. Još uvjek se ne mogu oteti ružnom osjećaju nakon orgijanja četničkih pjesama u Srebrenici na srpski-pravoslavni badnji dan ili noće. I još uvjek nisam odustao od prijedloga (da ne kažem zahtjeva) Islamskoj zajednici da objavi moratorij na odnose sa Srpskom crkvom u Bosni sve dok se ne ispriča zbog tog orgijanja, gdje su se vrijeđale žrtve genocida negiranjem i omalovažavanjem srposkog genocida u Srebrenici, genocida kojeg su međunarodni sudovi u Hagu ustanovili i osudili.

Nadalje, zar nije bilo logično i noramalno da žrtve srpskog genocida u Srebrenici traže smjenu srpskog načelnika u Srebrenici Mladena Grujičića, koji protivzakonito i nemoralno negira srpski genocid nad Bošnjacima prije nego skupština manjeg bosanskog entiteta dođe uopće u poziciju da danas smjenjuje Senada Bratića. Zar nam Senad Bratić ne izgleda danas u Banjoj Luci isto kao oni bošnjački mladići s rukama na leđima, koje srpski junaci Škorpioni s leđa guraju u smrt pred kamerama da pokažu svijetu svoje srpsko junaštvo?

Bošnjaci/Bosanci treba da uče od Albanaca na Kosovu kako se treba nositi sa srpskim političkim bezobrazlukom, jer luda srpska politika poštuje samo odlučne i budne. Srpska politika ne poštuje kolebljivce, uspavane i one koji očekuju srpsku milost. Zar nas nije i sam Atataurk davno upozorio: “Slabima se milost ne ukazuje”!

Ostavite komentar

Vaša email adresa neće biti javno objavljena.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije izdvojeno.ba.