KAD HRVATSKA BACA NOVAC: Unaprijed propala investicija od 100 miliona eura za LNG terminal

Telegram u svojoj analizi pojašnjava zašto je suludo dati 100 miliona eura za LNG terminal. Susjedne države su potpuno nezainteresirane za kupnju duplo skupljeg američkog ukapljenog plina koji će dolaziti u Evropu preko Hrvatske

Unatoč brojnim protivljenjima, vlada Andreja Plenkovića donijela je u srijedu odluku o financiranju prve faze projekta plutajućeg terminala za ukapljeni prirodni plin na otoku Krku. Vrijednost projekta procjenjuje se na 234 miliona eura, od čega će se za kupnju FSRU broda, Floating Storage and Regasification Unit, odvojiti 160 miliona eura. Europska komisija za izgradnju plutajućeg terminala dodijelila je bespovratna sredstva u iznosu 101,4 miliona eura, jer je projekt LNG terminala na Krku uvršten na listu projekata od zajedničkog interesa Europske komisije.

Vlada će osigurati 100 miliona eura, preostala sredstva uplatit će HEP i Plinacro. Ministar zaštite okoliša i energetike, Tomislav Ćorić, ponovio je kako je projekt LNG terminala strateški investicijski projekt, važan za energetska neovisnost i sigurnost pa je zbog toga neophodno diverzificirati dobavne pravce i smanjiti ovisnost o uvozu iz samo jednog izvora. Ministar Ćorić također je ustvrdio kako je terminal na Krku od velikog značaja i za sve susjedne države.

HRVATSKI SUSJEDNI BAŠ I NISU ZAINTERESIRANI

Međutim, protivnici izgradnje LNG terminala na Krku, uz probleme zaštite okoliša, upozoravaju baš na potpunu nezainteresiranih susjednih država za kupnju američkog ukapljenog plina koji će dolaziti u Europu preko Hrvatske. Što, dakako, dovodi u pitanje ekonomsku opravdanost cijelog projekta. I sve to unatoč žestokom pritisku administracije Donalda Trumpa koja već duže vrijeme traži od Srbije, Mađarske, BiH, Slovenije, Bugarske da kupuju američke viškove plina koji će stizati na Krk.

Još je veća nevolja što sve upućuje da potencijalnih kupaca neće biti ni u bližoj budućnosti. Naime, Mađarska, Srbija, Bugarska, Austrija, Grčka, Italija, Makedonija, Bosna i Hercegovina, Srbija, ali i druge države za koje se u Zagrebu očekivalo da će popustiti pod pritiskom Washingtona te da će kupovati njihov plin s LNG terminala na Krku, upravo s Rusijom dogovaraju kako još više njihova plina dovesti do južne Europe. Bugarska i Srbija već pripremaju gradnju ili proširenje velikih distribucijskih centara plina iz kojih bi se ruski plin transportirao po južnoj Europi. Što uz već postojeće skladiše plina u Austriji, dovodi u pitanje obećanja ministra Ćorića da će terminal na Krku postati jedan od važnijih europskih distribucijskih centara.

UVJETNI INTERES MAĐARSKOG MVM-A

I dok nitko osim državnih tvrtki u Hrvatskoj nije pokazao nikakav interes za kupnju američkog plina s terminala na Krku, u našem susjedstvu već se ulažu golema financijska sredstva kako bi se osigurale nabavke još većih količina jeftinijeg ruskog plina. Od inozemnih kompanija fakultativni interes za LNG plin iz Krka pokazala je samo mađarska državna energetska kompanije MVM, ali ona će donijeti konačnu odluku tek ako joj hrvatska strana zajamči da će za nju cijena transporta plina biti fiksna punih 20 godina. U međuvremenu, u punom su zamahu, među ostalim, pregovori o dovršetku gradnje dva kraka plinovoda poznatog kao Turski tok, Turkstream, kojim bi se u južnu Europu dopremao ruski plin iz Kaspijskog mora.

Jednom trasom plinovoda Turskog toka, koja će biti završena do kraja 2019., u Tursku će godišnje stizati 32 milijarde kubičnih metara plina. Druga trasa plinovoda išla bi do Bugarske i njene luke Varne na Crnom moru, odakle bi se plin transportirao prema Rumunjskoj, Grčkoj i Srbiji. Ali, i do Austrije, do plinskog distribucijskog središta Baumgarten. Taj bugarski krak plinovoda imao bi kapacitet od 15 milijardi kubičnih metara i mogao bi početi s radom krajem 2020. godine. Njegova gradnja stajat će 1,4 milijarde eura.

OGROMNE INVESTICIJE U SRBIJU

Slični članci

Bugarska, Srbija i Grčka očekuju da će drugi krak Turskog toka prolaziti njihovim teritorijem te da će od toga imati goleme koristi. BiH i Makedonija očekuju pak da će dobiti mogućnosti kupovanja neograničenih količina ruskog plina iz Kaspijskog mora. Beograd vjeruje da će se preko Srbije transportirati plin iz Kaspijskog mora prema tržištima Mađarske, Slovačke, Austrije, Italije, dakle prema većini država od kojih se u Zagrebu očekuje da će kupovati plin s terminala na Krku.

Završetak gradnje Turskog toka najveća je stavka u Gazpromovom investicijskom programu za 2019. godinu. Predviđeno je da u njega bude uloženo oko milijardu i 375 milijuna eura. Predsjednik Rusije Vladimir Putin u Beogradu je najavio da će u plinsku infrastrukturu Srbije u dužini od 403 kilometara biti uloženo oko milijardu i 230 milijuna eura te da će Moskva i Beograd to zajednički financirati.

SUKOB TRUMPA I EUROPSKIH LIDERA

Američki predsjednik Donald Trump rezolutno traži od njemačke kancelarke Angele Merkel, te od EU, da odmah zaustave gradnju Sjevernog toka II preko kojeg bi se plin iz Rusije distribuirao u sjevernu Europu. Ne samo što Njemačka i EU ne odustaju od Sjevernog toka II, nego čak podupiru distribuciju ruskog plina kroz plinovod Turski tok. Zamjenik predsjednika Europske komisije Maroš Šefčovič izjavio je kako je diversifikacija isporuke ruskog plina Bugarskoj i jugoistoku Europe od velikog značaja za energetsku sigurnost Europe, objašnjavajući kako „Europska komisija u potpunosti podržava ambicije Bugarske, jer će to pridonijeti raznovrsnosti i boljem tržišnom natjecanju u opskrbi plinom.”

Šefčovič je također kazao kako je već razgovarao s bugarskim dužnosnicima o plinskom distribucijskom centru koji treba osigurati više raznolikosti u opskrbi Europe plinom. Gradnju distribucijskog plinskog središta u Varni podupire i njemačka kancelarka Angela Merkel, kao i Europska banka za obnovu i razvoj. Bruxelles je zainteresiran za Bugarsku jer bi se preko nje u EU mogao dovoditi ukapljeni plin iz Grčke kroz plinovod dug 182 kilometra koji bi imao kapacitet od tri milijarde kubičnih metara prirodnog plina godišnje, uz mogućnost nadogradnje na pet milijardi.

UPITNA EKONOMSKA OPRAVDANOST LNG-A NA KRKU

U Beogradu su uvjereni da je Bugarska već dobila odobrenje Bruxellesa za gradnju plinovoda, što pokazuje podatak da kompanije iz Grčke, Turske, Njemačke, Indije i Rusije već nude sudjelovanje u tom golemom poslu. Kroz Južni plinski koridor, Trans-jadranski plinovod, TAP, koji bi trebao početi s radom 2020. godini, u Tursku bi trebalo godišnje stizati još oko šest milijardi kubičnih metara plina iz nalazišta Šah Deniz II u Azerbajdžanu. Još deset milijardi kubičnih metara plina distribuirat će se tržištima u Europi od granice Turske i Grčke do Albanije i Italije.

Predsjednik Vladimir Putin kazao je 8. prosinca da je Rusija spremna podržati gradnju nastavka Turskog toka prema Grčkoj. “Ako postoji plinovod od Grčke do Italije, mogli bismo zajedno razmisliti o tome kako da ga napunimo plinom”, rekao je Putin. Bruxelles priznaje da je za EU bitno da unatoč svim tim projektima pokuša nagovoriti Rusiji da ne obustavi tranzit plina kroz Ukrajinu. Smatra se, naime, kako jedino plinovod kroz Ukrajinu kojim se transportira ruski plin, zbog ekonomskih i geopolitičkih interesa, može odvratiti Moskvu od vojne intervencije u toj državi.

Sve to ukazuje da u Europi ne postoji gotovo nikakav interes za kupnju skupog američkog plina već da su svi usredotočeni da osiguraju što veće količine puno jeftinijeg ruskog plina. Što, dakako, ozbiljno ugrožava ekonomsku opravdanost gradnje LNG terminala na Krku. TELEGRAM.HR

Ostavite komentar

Vaša email adresa neće biti javno objavljena.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije izdvojeno.ba.