JE LI OVO POČETAK KRAJA ERDOGANA? Preživio je vojni puč, može li ove izbore

Nakon pomnog prebrojavanja istanbulskih glasova na kraju je doslovce za dlaku pobijedio kandidat opozicije: Ekrem Imamovu je osvojio 48,79% glasova, a Binali Yildirim, bivši turski premijer i Erdoganova uzdanica 48,51 posto. Erdoganova Stranka pravde i razvoja (AKP) izgubila je kontrolu nad čak 8 od 13 najvažnijih turskih gradova

Čak 84,5 posto turskih glasača ove je nedjelje izašlo na lokalne izbore koje je predsjednik Recep Tayyip Erdogan, vjerojatno nehotice, pretvorio u svojevrsni referendum o vlastitoj popularnosti. A glas naroda pokazao je da itekako ima razloga za brigu.

Erdoganova Stranka pravde i razvoja (AKP) izgubila je kontrolu nad čak 8 od 13 najvažnijih turskih gradova čime je ostvarila najlošiji izborni rezultat još od osnivanja 2001. godine. Štoviše, izgubili su glavni grad Ankaru, a još su teži udarac za Erdogana rezultati iz najvećeg turskog grada Istanbula.

Naime, nakon pomnog prebrojavanja na kraju je doslovce za dlaku pobijedio kandidat opozicije: Ekrem Imamovu je osvojio 48,79% glasova, a Binali Yildirim, bivši turski premijer i Erdoganova uzdanica 48,51 posto. Tijesan, ali utoliko još teži poraz. Erdogan je karijeru počeo kao gradonačelnik tog megalopolisa na dva kontinenta i ostao zapamćen kao dobar čelnik. Kad mu se radilo o glavi, za vrijeme puča u maju 2016. godine, nije iz crnomorskog odmarališta otišao u Ankaru, gdje mu je bio ured, nego u Istanbul iz kojeg i dalje crpi snagu.

Kako Erdogan nije na glasu kao čovjek koji voli gubiti, svi se pitaju kakva će biti njegova reakcija. Da, AKP će sigurno isticati kako su na nacionalnoj razini dobili više od 44 posto svih glasova te da i dalje kontroliraju više od 800 gradova. No, očito je da birači u velikim gradovima ne misle da zemlja ide u dobrom smjeru, što su pokazali glasanjem za opozicijske stranke.

Bezobzirna kampanja

Najveći dio krivnje za promjenu raspoloženja birača sigurno leži na samom Erdoganu, koji je opet bio alfa i omega kampanje AKP-a te je bez zadrške koristio funkciju predsjednika kako bi agitirao za svoju stranku. Kako ističe Guardian, samo u protekla dva mjeseca pojavljivao se na velikim predizbornim skupovima gotovo na dnevnoj bazi. I pritom nije birao riječi kad je masi propovijedao da je “glas za AKP pitanje nacionalnog opstanka i da opozicijske stranke zapravo šuruju s teroristima. Koristio je i snimke nedavnog pokolja u džamijama u Christchurchu na Novom Zelandu tvrdeći da je napad rasističkog terorista Brentona Tarranta zapravo bio dio organizirane zavjere zapadnih država protiv muslimana, a napose protiv Turaka.

No Turska je doživjela najveći politički šok nakon propalog pokušaja vojnog puča u ljeto 2016. godine. Koji je, indirektno, također odgovoran za pad Erdoganove popularnosti. Naime, nakon što je preživio pokušaj svrgavanja s vlasti, turski je predsjednik pozatvarao na desetke hiljada političkih oponenata. Svoju poziciju na vlasti dodatno učvrstio je i novim ustavom, a sve iole važne pozicije popunio je svojim poslušnicima. Istovremeno se sve više udaljavao, čak i sukobljavao sa zapadnim silama čime je državu doveo na zao glas u međunarodnoj zajednici.

Kurdi na udaru
Slični članci

Imajući u vidu Erdoganov recentni modus operandi, može se očekivati i da će nakon ovih izbora krenuti u neki osvetnički put i zagorčati život svima za koje smatra da su odgovorni za izborni podbačaj. Za početak, njegova će stranka zasigurno osporavati rezultate izbora u nizu gradova u čemu će imati pomoć predsjedniku lojalnog sudačkog kadra, a neke će pobjednike iz redova opozicije nastojati diskreditirati prije nego uopće preuzmu vlast.

Prva meta će, kao i obično, biti prokurdska Narodna demokratska stranka (HDP) koja je ostvarila veliki napredak u jugoistočnoj Turskoj. Erdogan ih odavno optužuje da surađuju s Radničkom strankom Kurdistana (PKK), čije je djelovanje zabranjeno zbog veza s terorizmom, što čelnici HDP-a odlučno niječu. To nije pomoglo nekolicini njihovih članova koji su i prije izbora završili iza rešetaka pod optužbom za terorizam.

Drugi na udaru bit će članovi glavne oporbene stranke, Republikanske narodne stranke (CHP), koji su u nedjelju osvojili vlast u Ankari i mnogim drugim većim gradovima. Njihov dugogodišnji vođa Kemal Kılıçdaroğlu je gotovo navikao na ismijavanje i prijetnje od AKP-a, a njegovu ustrajnost su građani nagradili na ovim izborima.

Ekonomski problemi

No, možemo li ove izbore proglasiti početkom kraja za Erdogana? U ovom trenutku to je teško reći, naročito zato što su sljedeći nacionalni izbori tek 2023. godine. A Erdogan i dalje kontrolira sve tri poluge vlasti te uživa snažnu podršku u ruralnim krajevima države.

No, jedna stvar opako nagriza njegovu popularnost – ekonomija. Izuzev nekoliko slabijih kvartala, tursko je gospodarstvo zadnjih desetak godina relativno stabilno raslo, ali Erdoganov “rat s kamatnim stopama” i obilno trošenje javnih resursa na grandiozne infrastrukturne projekte podigli su nacionalni dug i gurnuli Tursku prema recesiji. Prošlog ljeta i jeseni turska lira je, zbog zapadnih malverzacija, izgubila skoro 20 posto svoje vrijednosti, a BDP se u zadnja dva kvartala smanjio po stopama od 1,6 pa 2,4 posto. Narod je sve to osjetio na rastu nezaposlenosti i dramatičnom skoku cijena hrane (među kojima se ističe već famozni luk čije je proizvođače Erdogan optužio za namjerno napuhavanje cijena).

Manjak demokratičnosti Erdoganu je prošao bez velikih posljedica. Pad standarda mogao bi ga koštati. Jutarnji

 

Ostavite komentar

Vaša email adresa neće biti javno objavljena.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije izdvojeno.ba.