ISTRAŽIVANJE: Dijagnoza raka povezana s povećanim rizikom od samoubistava

Unatoč povećanoj stopi preživljavanja od mnogih vrsta raka ta dijagnoza može biti vrlo stresna i povećati rizik od samoubistva kod pacijenata, utvrdili su znanstvenici.

Tim je ispitao podatke o više od 4,7 miliona pacijenata u Velikoj Britaniji kod kojih je dijagnoza raka postavljena između 1995. i 2015. i utvrdio da je rizik od samoubistva 20 posto veći u populaciji kod koje je postavljena dijagnoza karcinoma u usporedbi s općom populacijom kod koje takva dijagnoza nije postavljena.
Slični članci

Gotovo 2500 pacijenata oboljelih od raka preminulo je nakon samoubistva što predstavlja manje od 1 posto smtnih ishoda tijekom istraživanog razdoblja. No to su smrti koje su se mogle spriječiti, navodi tim u radu objavljenom u časopisu JAMA Psychiatry.

“Otkrili smo da je rizik od samoubistava najviši u prvih šest mjeseci nakon dijagnoze”, kaže voditeljica istraživanja dr. Alexandra Pitman s University College London.

“Također smo identificirali četiri vrste tumora koji se ističu po najvećem riziku”, kazala je Pitman.

U usporedbi s općom populacijom bez dijagnoze raka pacijenti u istraživanju koji su oboljeli od mezotelioma pluća imali su 4,5 puta veće izglede počiniti samoubistvo, utvrđeno je u istraživanju.

Pacijenti oboljeli od raka gušterače imali su 3,9 puta veće izglede da počine samoubistvo, oni s tumorom jednjaka imali su rizik 2,7 puta veći. Rak pluća prosječno je bio povezan s 2,6 puta većim rizikom od samoubojstva a rak želuca s 2,2 puta većim rizikom od samoubojstva.

Autori ističu da cilj istraživanja nije bio dokazati pridonose li i kako dijagnoze raka samoubistvima no zaključuju da je moguće da je rizik povećan zbog toga što pacijenti strahuju od smrti i patnji povezanih s nuspojavama liječenja ili zbog promjena u kvaliteti života, navode autori studije.

“U kliničkom radu s pacijentima oboljelima od raka očigledno je da neki pacijenti mogu postati depresivni ili tjeskobni kao psihološki odgovor na dijagnozu, liječenje, ponovnu pojavu bolesti, izglede za preživljavanje ili kvalitetu života u terminalnoj fazi”, rekao je Pitman.

“Za te pacijente bilo bi posebno važno pratiti pad raspoloženja, beznađe, tjeskobu i suicidalne misli kao i osigurati kvalitetnu kontrolu boli te ih jasno uputiti kako da potraže psihičku potporu”, kazao je Pitman. “I osobe koje pružaju potporu takvim osobama možda bi također trebale psihološku potporu.”

Jedno od ograničenja studije je da znanstvenicima manjkaju podaci o tome zašto se čini da određeni tumori imaju veći utjecaj na rizika samoubojstava. Druga manjkavost je da je bilo premalo samoubistava za izvlačenje zaključaka o tome koje bi karakteristike pacijenata mogle pridonositi riziku, uključujući postojanje nekih psihijatrijskih poremećaja ili konzumiranje alkohola ili droga.

Mnogi pacijenti koji počine samoubistva ranije su već bolovali od depresije, tjeskobe ili drugih mentalnih poremećaja i to se vjerojatno odnosi i na oboljele od raka koji počine samoubojstvo, kaže Matthew Nock sa sveučilišta Harvard u Massachusettsu.

On dodaje da je više istraživanja potrebno kako bi se bolje razumjelo kada i zašto dijagnoza raka može voditi do suicidalnih misli pa će liječnici moći provesti bolju prevenciju samoubojstava kod ljudi koji to najviše trebaju.

Ostavite komentar

Vaša email adresa neće biti javno objavljena.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije izdvojeno.ba.