HAJRO HASTOR, SARAJEVSKA LEGENDA: Prva šibica Juge

Posljednjeg augusta mog dječaštva u Sarajevu brzinom munje se kroz Koševo pronio glas da je Đano,velika raja iz donje Sutjeske,izabran u reprezentaciju grada koja ide na otvoreno prvenstvo Njemačke u vađenju novčanika,takulina i žaba.
Nije to mala stvar, u takvoj širokom dijapazonu gradskih džeparoša,sjecikesa i dugoprostih ,u oštroj konkurenciji Bistrika i Vratnika upisati Koševo na mapu grada i biti u udarnoj postavi spremnoj da na Mercedes kupu u Stutgartu u vrlo kratkom roku obori rekord i izbunare bar pet stotina platnih kesica vrijednih radnika “mećke”. Takvo doba bilo. Sve u kešu,nema kartica,čekova…
Sva se raja velika i mala iskupila na prvom peronu željezničke stanice.Uz nas, majke naših junaka,naših heroja koji pronose slavu Sarajeva,čvrsto ubijeđene u priče svojih sinova da idu u Dojč po radne dozvole. Spremile majke i nane pite, pohovane piletinu,kuhana jaja…sok od zove da se djeci nađe. Stoje tužne na peronu ,samo što ne zaplaču i poručuju sinovima:
-Čuvajte se,djeco draga,da vas naivne i mlade tamo u tuđini neko ne prevari!

Prvi susret

Voz samo da pođe kada na peron izađe omanji ,mršav čovjek. Odijelo,masna,tašna… mora da je predstavnik neke spoljnotrgovinske firme. Svi ga iz ekspedicije nagnuti na prozore s velikim poštovanjem pozdraviše. Okrenem se Dlaki,svom drugu i pitam “Jeko vjekčo”.Gleda me kao da sam mu saopštio da mu je majka odbjegla s divljim bajkerom, razvalio usta, ne vjeruje šta čuje:
– Jebote,kako ne znaš. Hajro Hastor, Prva šibica Juge.

Hajro Hastor, najbrži šibicar Juge

Znao sam ja o šibici dosta, vodio me Bajiša iz Skerlićeve da pazim hoće li milicija, znao sam još koješta od onoga što djeca ne bi trebalo da znaju i rade ,ali eto za Hajru nisam čuo.
Dvije godine kasnije pođemo moj brat i ja u Sarajevo da obiđem djeda Savu koji je počeo da poboljeva. Majka nam spremila sendvice koje smo pojeli do Vrpolja, Kazem mom Bobi da idem u vagon-restorana da nam kupim koktu. Udjem, šibica na djelu. Za pultom tri kutije,na prozoru leđima naslonjen da gleda oba ulaza “čuvar”, “foler” s jedne strane stola, do njega “dobitnik” s druge strane crno odijelo, masna tašna, brže ruke od Erika Kleptona … dr Hajro Hastor. Prilazim šanku, slušam Hajru kako navlači mušterije. U trenutku se okrenu k meni :
– A ni vi,mladiću, ne znate gdje?
Sreca, pa znam strane jezike. Samo prozborih “stipu neme ,gatibo” i odmah bih amnestiran
Dvadesetak godina kasnije, Hajro Hastor i ja počeli smo da se družimo na dnevnoj bazi u bašti legendarnog “Lotosa” njegovog i mog prijatelja, meni osobito dragog Reše Torlaka. Pričao mi je kako je navodno šibicu naučio u Italiji u zatvoru od nekih Bugara,da je kao bio na Golom otoku (ali ne “politički”), kako mu je Vlado Dapčević, brat generala Peke, državni neprijatelj broj 1 stalno tražio “šiljak”(cigaretu) Hajro mu vazda davao bar tri, da je ležao i u Foči ali srećom u Zenici nije, jer jebena je Zenica, kako se najbolje pravi “šejtan”, kako je jednom umalo prodao Vijećnicu nekom hajvanu, da ima tri dana radnog staža kada je radio kao izbacivač (mozes misliti 157cm,48 kg) kod Zize dok gazda nije raskinuo radni odnos jer ga je Hajro zavalio za narukvicu tvrdeći da je bila na ruci kraljice Elizabete, kako mu je najgore što ima zabranu “rada” u Njemačkoj… kada bih ga ponekad onako u šali ružio samo bi slegnuo ramenima i prozborio – Ajde bolan,Zoka. Pogriješe onoliki generali,đe neću ja. Imao je običaj tih godina da mi jednom,ponekad i dva puta mjesečno, gurne po hiljadu maraka u džepić od sakoa bez ijedne riječi. Bio sam mu kasica. Poslije najviše sedam dana obično bi me pitao -Zoka, primate li plate u firmi? Primamo Hajro,solidna smo mi firma, kažem i vratim mu Gutemberga.

Kod Hajre na vikendicu

Po mom povratku iz Amerike u baštu “Lotosa” uvijek bi dolazio predveče kada bih se ja vraćao iz redakcije.I dalje uvijek u odijelu,uvijek s broj većom košuljom i mašnom koji su igrali oko tankog voza. Posljednjih dana septembra 1991.godine neko čudno toplo vrijeme kao da predskazuje da neće na dobro. Sjedi veče drustvo u “Lotosu” nas petnaestak,od profesora fakulteta do luftiguza i šupljiramo kako rata neće biti.
Hajro se pope na stolicu ,utiša nas i pozva da sutra svi idemo kod njega na vikendicu na Trebević.Otkuda tebi vikendica, svi ga pitaju. Imam, kaže odavno, žena Mira je stalno gore. Pade dogovor šta će ko, ko će po koga. Ja ću po Hajru pa ćemo se svi naći kod Reše. Kaže meni Hajro da dođem po njega na stanicu oko 8.30 jer ima poslovne goste iz Ljubljane, što će reći da čeka voz iz Ljubljane da uradi koju šibicu.
Nedjelja ujutro iskupismo se oko deset, krenemo. Hajro, Vlado Branković i profesor veterine Braco Hadžimuratović zvani “Pčelica” sa mnom u kolima,mi ćemo prvi. Prođemo Vrace, idemo Trebevićem,kaže Hajro – Ovdje desno. Skrenem, onih pet automobila iza nas za mnom. Trebević okupan suncem,razlile se jesenje boje. Čarolija raskošne prirode.
Kaže Hajro – Vidiš ono veliko drvo i onu kuću, to je moja. Kapija otvorena,uđemo svi, Izlazim, vidim neke ljude, sjede na trijemu. Rešo, viši oficir zadužen za logistiku, daje direktive – pivo, rakiju i vino u kupatilo u kadu, pustite vodu da se hladi..Vas dvojica lopatu u ruke, kopajte rupu za ražanj. Izvadi se iz auta janje već na ražnju, sirevi, burek, krompiruša, sirnica, sudžukice, pečenice,džigerice ćevapi, brizle krezle, salate, paradajz, krstavci, paprike… nema šta nema.
Ponio Rešo tanjire,velike,male, duboke, zdjele za salatu, pladnjeve za meso, bešteke za dvadeset, štampliće za rakiju, bokaliće,vinske čase, krigle za pivo dva mala roštilja… pola kafane.
Oni ljudi skočiše – Izvolite sjedite. Sjedosmo. Već se izvadila rakija,stigli štamplići i bokali, sve se sredilo, sada će početi meza, pa roštilj pa janje…čista zajebancija, jelo, piće, šega bez sore i vatačine.
Sjedi Hajro pored mene, kucnusmo se za dobro zdravlje i napredak industrije šibica kako ne bi ostao bez alata..Poslije petnestak minuta upita Hajro onog čovjeka s trijema :

Gdje je Mira

– Je li, bogati, gdje mi je to Mira? Čovjek samo sleže ramenima, s mukom prozbori:
-Vjerovatno je kod vas u kući!
Tajac. Hajro šuti, šuti, šuti… šuti, dramska pauza mladog danskog kraljevića pred sudbonosni monolog čist amaterizam za njega, šuti, šuti … pogleda mene, pogleda Rešu, pogleda sve nas i izgovori historijsku rečenicu:
-Jebo majku svoju,ovo drvo isto k'o moje!

Te hajde sad sve pokupi,povadi piće iz kupatila, potrpaj sve u automobile. Pola sata pakovanja. Stigosmo kod njega kući.

Slični članci

U dvorištu Mira širi ruke – Gdje ste do sada.

Izađemo, pitam Miru – gdje je drvo.

Kaže Mira, kakvo drvo.

Ono veliko ispred kuće.

Nema drveta,veli ona,nije ga nikada ni bilo. To Hajro priča da će ga zasaditi da ima hlad kada dovede raju.

Sutradan sam otišao u Beograd. Nikada ga više nisam vidio. Pričao mi Fahro Memić da je obolio od karcinoma grla, da nije mogao da govori. Svaki put kada neko dođe iz Beograda ili se čuje sa nekim u Beogradu, vadio je notes i pisao –
“Je si li vidio Zoku”.

Moj drug Hajro Hastor.

Apsolutni prvak Jugoslavije u šibici.

Izvor: Zoran Kurtović, Facebook

OBAVEZNO PROČITATI I KOMENTARE RAJE ISPOD:

20 komentara
  1. Fuad Doric je napisao:

    Super Zoka! Uobicajena mjesta za sibicarenje bila su nize od Farbrike duvana, kod Energoinvesta, uglavnom u dane kada su stizale plate. Tada su se pare primale u kessu. Ostala mjesta za koje znam bila su uz Bezistan, uz pijacu kod Vijecnice, na Grbavici, na Stupu… Ovim poslom bavile su se citave ekipe. Jedan od osmatraca stanovao je na mom spratu u Pivari i radio sa Gopojom. Kad ga pitam oko podne sta ima, govorio mi je ide raditi. U zivotu nije imao ni sata radnog staza…Hastor je stvarno bio sampion. Zadnji put sam ga vidio u Hamam baru sa obaveznom diplomat-torbom.

  2. Nihad Seremet je napisao:

    …posvadja se hajro sa nekom zenskom , frka , galama , kad etoti hajrine stare , daj mu bona nemoj mi djete sekirat…
    pitaju ga raja gdje ces , kaze idem sebi kupit odjelo , a raja kupi i nama ako te ne uhvate…

  3. Diana Miljak je napisao:

    Rahmetli Reso, divan covjek je bio!
    Hajro, dragi moj Hajrica, kaze jednom Miri u Piccolu,,, Miro, poljubi me, ali FILMSKI! Mira ga , kao dijete, digne od poda I poljubi FILMSKI!!!
    Imala sam nekoliko njegovih pisama, kada vise nije mogao govoriti. Ovo je jedno od zadnjih!!!! Pokoj ti dusi moj Hajro,,,, tvoja drugarica Didi

  4. Seratlic Azra je napisao:

    Ostadoh bez teksta, prenijeli ste me medju raju iz Studenjaka i ekipu sa sibicama….?
    Iste rijeci, slicna djela, fantasticno kao i uvijek, ma izvrsno postovani Zoran Kurtovic!
    Hvala vam!

  5. Maja Ilic je napisao:

    kako si me samo potsjetio na raju sa sa coska kod Druge gimnazije moja lijepa mladosti Prije neku godinu sam srela jednoga od te raje ne sjecam se vise ni imena ali smo se izljubili i popili kafu Na pitanje gdije zivi u Ho;andiji jednostavno mi je odgovorio da zivi u Belgiji aki da jedanput nedeljno dolazi u Holandiju da ” RADI ” !!!!!!

  6. Ljiljana Batinic je napisao:

    a sibicari u danasnjoj ferhadiji i oko markala. hastor glavni.

  7. Damir Čardžić je napisao:

    pricao mi jednom prilikom Hajro Hastor kako je mijenjao stan u Sarajevu za isti bilo gdje sirom Juge…. pa to je mogao samo genijalac smisliti…. kakva je to planetarna prevara bila….

  8. Milan Matic je napisao:

    Citam pricu o Hajri Hastoru, sjecanja naviru…
    Te nedelje na Karaburmi igraju OFK I Zeljo. Timu sa Grbavice valja samo pobjeda. Ona ga ostavlja u Prvoj ligi. Golovima Lazara Lemica I Josipa Bukala izboren je opstanak. Zasto pominjem ovu utakmicu? Ona je povod da se u Beograd presele, na jedan dan, srajevski sibicari…
    Pod zidinama Kalemegdanske tvrdjave Ebeci, Sune, Sklico… Kako to biva u glavnoj ulozi je nenadmasni sarmer Ebeci. Govori okupljenima: Trazi se Osim, Spenser I Pele. Gdje je Osim? Iz publike se zacu: Stani! Tu je ! Nogom “zgazi” sibicu… Dok mu uzima saku dinara Ebeci mu kaze: E moj jarane. Osim nabio kondicije,, trci, ne mozes ga uhvatiti…

  9. Ostoja Vukmirovic je napisao:

    Da dodam: proculo se po carsiji da je Hastor doveo snajku iz Soder sitiji ( tako je Hastor zvao Han Pijesak ). Sretose ga hababi pa ce u glas: ” sta ozeni pobogu. Znas li ti da je ona bila sa svima u carsiji”. A Hastor ce, mrtav hladan: ” a Soder Siti neka carsija” i odgega niz ulicu.

  10. Mugdim Galijašević je napisao:

    Zoka super ti ova priča. Do prije godinu dana viđao sam na pijaci Ciglane ekipu već ostarjelih šibicara sa ponekim mladim koji uči zanat. Jednom zastanem, vidim oni razbacili šibicu. Sve organizovano i ništa ih ne može iznenaditi. Uzimaju nekog sredovječnog naivca. U neko doba on skonta da nešto nije u redu i povika:” Lopovi vratite mi pare”.Tada mu priđe onaj mladić što je na praksi i ovaj se nađe na podu. I kao iznenađen skoro zaplaka:
    – Ljudi panu čovjek, pomozite mu!
    I dok su se promatrači snašli šibicarima ni traga.

    1. Hasanbegovic Nedzad je napisao:

      Cindro i ekipa

  11. Nedzad Alihodzic je napisao:

    Jos jedan sibicar bio je pravi Robin Hud ovog rata na relaciji Madjarska Belgija…Mnoge je rasplakao a mnogima je valjao. Meni i mojoj porodici je spasio zivot. Cuveni Muhamed Ganic zvani Shune…Nek mu je lijepi rahmet dusi…

  12. Elza Pani je napisao:

    Ponovo listas spomenar I moje mladosti vidjeh sve njih mlade kakvi su ostali da zive u mom sjecanju, , sjetih se susreta , I druzenja ,….nama djevojcurcima je bilo dovoljno da kazemo da smo iz Kosevke Djanine raje/bio je naocit /pa da nas nezeljeni frajeri ostave na miru

  13. Zdravko Lipovac je napisao:

    Super Zorane. Ima i jedna kad ga je Etko Sljivo kod Seje u Adamsa trzao na daljinski novog BMW. Da provjeri je li zaključao? Hajro izdaje i provjeri-zaključano veli. Onda Etko otvori na daljinski, Hajro izdaje -otključani! Mi sve gledamo kroz prozor. Bilo je to pred SP 82. I Sljivo došao na pripreme, te da vidi rodni grad.

  14. Samir Koric je napisao:

    nekoliko mjeseci prije njegove smrti smo sjedili kod Reše i pokloni mom 5 godisnjem sinu dupljak zlatni sat. S namjerom da mu platim rekoh, Hajro kolko je repa čuka? napisa na papir- nekom cener, nekom 10 milja.objasni malom ako bude prodavao 🙂 Legenda. još imamo taj sat

  15. Jadranko Cicko Sipraga je napisao:

    Divnih li vremena.

  16. Šta ima to veze je napisao:

    Čuj šibicari legende ???
    Klošari, dno dna !!!!

  17. Vanzemaljac je napisao:

    Da samo se u Sarajevu misli da su šibicari neko o kome ljudi prepričavaju priče ?!
    Centar klošarluka

  18. Naza Kordic je napisao:

    E sto me posjetila na punca mog brata i Miru to su dobra stara vremena ima jos puno anegdota o Miri i Hajri

  19. Slobodan je napisao:

    onaj bezobrazni konobar Persa kod Zize stalno ispuštao tacnu da ga prepada, a i sad se sjećam njegove recitacije… i metnuše nas u malo plavo auto…

Ostavite komentar

Vaša email adresa neće biti javno objavljena.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije izdvojeno.ba.