AMNA MUHAMEDOVIĆ, PRVA OSOBA DIPLOMIRALA NA PRAVU U SARAJEVU SA PROSJEKOM 10: Ja sam jedna od onih koji ostaju

„Prvi put u historiji Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu neko je diplomirao sa prosjekom 10.00, a to je moja malenkost“, podijelila je ovu vijest Amna Muhamedović na svom Facebook profilu i tako nas inspirisala da saznamo sve detalje kako je došlo do ovog historijskog uspjeha. Kako je za Interview.ba rekla, u posljednje vrijeme je spavala u prosjeku četiri sata kako bi stigla završiti sve obaveze, ali je zanimljivo kako njen društveni život nije mnogo patio. U posljednje četiri godine posjetila je više od 30 zemalja! Pozitivne misli i život, ali i vjerovanje sebi i svom instinktu smatra glavnim adutima za ovakav uspjeh, a da li planira napustiti svoju domovinu kao i dosta njenih kolega, pročitajte u nastavku.

– Objektivno gledajući, uistinu je mnogo odricanja bilo, a vjerovatno najviše na stranu samog zdravlja. Zvuči nevjerovatno da sam u prosjeku četiri godine spavala svaku noć po četiri sata? Ali, tako je bilo. Osim toga, kafe, energetska pića i crni čajevi su bili moji svakodnevni gosti. Neću kriti, sjećam se da sam jednom prilikom preračunala stranice koje je trebalo naučiti za parcijale jednog semestra i broj je bio 3500 za nekih pet, kroz šest sedmica. Sve vam je kazano – počinje svoju priču Amna.Kako kaže, porodicu nije zapostavljala ni tokom školovanja jer su joj bili prioritet. Amna pojašnjava kako ne predstavlja stereotip osobe koja je postigla ovakav uspjeh, jer je i dalje vodila računa o svom društvenom životu i nije ga zapostavljala. Viđala se barem jednom sedmično sa prijateljima, te je i redovno išla na trening, a posjetila je i više od 30 zemalja u prošle četiri godine.

 

– Reducirati, a ne izostaviti! Jer dobra organizacija je pola posla! – poručila je ona.

A kada je riječ o tajnama usklađenja i ovakvog uspjeha, Amna kaže da i godine i uspjeh nose mudrost. Ali, to nije sve.

– Jedna od najvažnijih stvari koje sam naučila, a tiču se karijere, jeste sigurno da jedino vjeruješ sebi i da te ta vjera neće nikada izdati. Pa čak da pođemo od pretpostavke da ćete nekad naići na nekog ko vam stvarno želi pomoći i potrudit će se, desit će se objektivna spriječenost istog; neka bolest, sticaj okolnosti da niste zajedno, a da ne pričam o onima na koje sam se pouzdala, a samo su nestali! – iskreno odgovara Amna.

Otkrila je još jednu bitnu stvar kojom se vodi u životu, a to su pozitivne misli i život.

– Misliti pozitivno da bi pozitivne stvari stigle. Dobro se na dobro lijepi, loše na loše. Koliko sam puta samo čula u toku svog fakultetskog obrazovanja: ” Joj, ne znam kako ću stići ovo naučiti..!” ,ili “Moj fakultet je pretežak!”, “Nemam vremena ni za šta”. To su najgore koncepcije koje ne želim nikada čuti, a koje, neko da voli sebe, ne bi ih ni izgovarao. Jer, kada tri puta sebi ponoviš nešto, ubijediš i sebe da jeste. A kome treba da mu misli otežavaju život, umjesto da ga olakšaju? – priča Amna.

Kaže da njene misli apsolutno uvijek idu u pozitivnom smjeru, što je i predstavila kroz jednu anegdotu.

– Krenula sam jedan dan na ispit, i samo da izađem iz stana, razbila sam ogledalo. Pretpostavljate kako bi se većina uzrujala i pomislila. ” Jao, kako mi je počeo dan!“. Ali ne, ja sam pomislila: „Ih, pa palo mi je ogledalo , bolje ono, nego ispit da padnem!” I dan je bio odličan! – poručila je ona.

A njeno utočište i najveća podrška su njeni roditelji.

Mnogi kada čuju kako roditelje uvijek željno zovem poslije ispita, da im ispričam kako sam uradila i kakav je bio ispit, pomisle da sam pod obavezom da učim. Ali, to je najsmješnije što sam mogla da čujem, jer se radi o velikoj ljubavi i nekako su mi najveće utočiste. Osim njih, cijela moja porodica, najbolji prijatelji, sestra i momak su uvijek bili vedra strana, ona pozitiva koja je uvijek prisutna. Svi zajedno u kompletu su ogromna podrška i ljubav! – kaže ona.

Kako je prije ove titule bila i učenica generacije u osnovnoj i srednjoj školi, kaže da je navikla na neke negativne komentare, poglede i prešućene riječi.

– Kada nešto radiš dobro ili najbolje, na meti si neostvarenih ljudi i života, nažalost – kaže ona.

Zanimljivo da Amna ne planira napustiti svoju zemlju, iako je upoznata s trendom odlaska mladih.

– Ja sam velika patriotkinja i imam samo jednu domovinu, kakva god bila. Nažalost, svi smo upoznati s trendom odlazaka, dok je mladih sve manje. Ali ja sam jedna od onih kojih ostaju. Tačno je da nemamo idealnu državu, ali lično smatram da je BiH puna mogućnosti, za one koji žele da rade. Mene su moji roditelji naučili dobrim i realnim koncepcijama života. Mislim da je jedino vrijedan sav ovoliki angažman i trud,ukoliko bi se ostvarila kumulativno dva cilja u budućnosti: da nastavim raditi ono u čemu uživam, a da mi to istovremeno nosi veliku dobit – rekla je ona.

Objasnila je da su za nju veće šanse i mogućnosti za ostvarenje u privatnom sektoru, a posebno je privlači međunarodno pravo, pa bi se voljela ostvariti u tom sektoru i akademskoj zajednici.

Oduvijek sam bila radiša i uživala sam u poslu, tako da vjerujem da ću bar dvoje od nabrojanog spojiti da odjednom radim, nastavim li ovim tempom. Spremna sam na promjene, rad, disciplinu i da s manjinom koja ostaje, napravimo jedno divnu priču koja će se zvati nova Bosna i Hercegovina! – poručila je ona. (Ines Sandžaktarević, Interview.ba)

Slični članci

Ostavite komentar

Vaša email adresa neće biti javno objavljena.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije izdvojeno.ba.