AMERIČKI SENAT NAKON POSJETE BOSNI I HERCEGOVINI: Moramo hitno djelovati ili ćemo se morati angažirati kasnije po puno većoj cijeni

Evo šta je u američkom Kongresu, na sjednici Senata, senator Roger Wicker, zamjenik vođe republikanske većine u tom domu, rekao podnoseći izvještaj o ovomjesečnoj inspekcijskoj turi po Bosni i Hercegovini

– Gospodine predsjedavajući, važno je da se Senat i ova zemlja počnu opet zanimati za Bosnu i Hercegovinu. Dok sam bio u Zastupničkom domu, osobito otkako sam se priključio američkom Helsinškom komitetu kojem sad predsjedavam, Zapadni me Balkan stalno preokupirao. Iako su svi naši odnosi sa zemljama Zapadnog Balkana važni, Sjedinjene Države imaju posebni interes za Bosnu i Hercegovinu. I na to se moramo jače koncentrirati.

Imao sam prilike ovoga jula voditi devetočlanu delegaciju oba doma u Bosnu. Delegacija je htjela više vidjeti od zemlje i razgovarati s njenim građanima, umjesto da se samo sastaje s bosanskim visokim dužnosnicima. Posjetili smo Trebinje, grad u entitetu Republike Srpske, i Mostar u Federaciji. Zatim smo posjetili Sarajevo, glavni grad, i sastali se s međunarodnim predstavnicima, članovima bosankog Predsjedništva i građanima koji priželjkuju bolju Bosnu.

Bosna je bila vanjskopolitički prioritet kad sam 1995. ušao u Zastupnički dom. Za samo deset godina, od svjetskih pohvala kao domaćina Zimske Olimpijade, do najgoreg pokolja i ljudskog stradanja u Evropi poslije II svjetskog rata. Sukob koji je izbio 1992. nije bio interno generirarn. Bosna je prilikom raspada Jugoslavije, postala žrtvom ekstremnih nacionalističkih snaga koje su se oslobodile u cijeloj regiji, prije svega i nadasve zbog srpskog vođe, ratnog zločinca Slobodana Miloševića.

Gospodine predsjedavajući, vraćam se temi Bosne, pokolja i tragičnog sukoba koji je 1990. godine izbio, a imao je šire reperkusije. Ugrozio je, naime, sigurnost u Evropi koja je upravo prevladavala podjele iz razdoblja Hladnog rata, kao i principe na kojima je sigurnostona tada zasnovana. Zbog toga su Sjedinjene Države pod predsjednikom Billom Clintonom opravdano preuzela vodstvo kad nas je Evropa za to zamolila, budući da sama nije imala uspjeha u rješavanju problema. Clintonova administracija ispregovarala je Daytonski mirovni sporazum u novembru 1995. i omogućila NATO-u da se angažira u nametanju i održanju mira, te očuvala jedinstvenost i teritorijalni integritet Bosne. To je bio plod bosanskog mirovnog sporazuma.

Skoro četvrt stoljeća kasnije, pošto su uloženi znatni diplomatski i vojni napori te zahvaljujući ekonomskoj pomoći, fizički su tragovi sukoba uglavnom otklonjeni. No, kao što smo shvatili prilikom našeg nedavnog posjeta, zemlja je daleko od prosperitetne demokracije koju smo se nadali uspostaviti i kakvu ljudi zaslužuju. Mostar, spektakularan grad za posjetioca, etnički je podijeljen u školama, čak i unutar istih školskih zgrada. Bosanski građani koji pripadaju manjinama, poput Židova, Roma i onih miješanog porijekla, ne mogu se natjecati za političke funkcije.

Ovo je 2018. godina. Oni se ne mogu natjecati za članove Preedsjedništva isključivo zbog svoje etničke pripadnosti. Niti Bošnjaci i Hrvati u Republici Srpskoj, a ni Srbi u Federaciji BiH. Ne mogu se natjecati za članove predsjedništva zbog svoje narodnosti, u Evropi 2018. godine. A ne mogu ni oni brojni građani koji se iz principa odbijaju etnički izjasniti, jer pripadnost ne bi smjela nado mjestiti njihove stvarne kvalifikacije za obavljanje toga posla.

S tim se nastavlja usprkos ponovljenim presudama Evropskog suda za ljudska prava, koji traži da se ta greška u Daytonskom sporazumu otkloni. Ukupno oko 300.000 ljudi u zemlji od 3,5 milijuna stanovnika spada u te kategorije, bez obzira na njihovu jaku opredijeljenost za očuvanje zemlje i njene budućnosti kao multietničke države. To je naprosto pogrešno i to mora prestati.

Također, nezaposlenost mladih u Bosni među najvećima je na svijetu, i mnogi od onih koji mogu otići, odlaze i grade sebi budućnost u vuropi ili Sjedinjenim Državama. To lišava Bosnu talenta i energije koja joj je potrebma.

Civilno društvo je na margini. Odluke u Bosni donose partijski lideri, koji ne odgovaraju narodu. Oni su ti koji imaju moć odlučivanja. Narod bi trebao imati tu moć. Korupcija je sveobuhvatna. Pitajte bilo koga u Evropi i reći će vam da se bogatstvo i potencijal Bosne otuđuje kroz korupciju.

Opći izbori održat će se u oktobru po sistemu koji favorizira status quo i otpor legislativnim reformama koje bi Bosancima omogućile veću mogućnost izbora.

Kompromis koji je učinjen prije dva i pol desetljeća u Daytonu da se ustanovi mir i glavnim etničkim skupinama – Bošnjacima, Srbima i Hrvatima – odmah pruži osjećaj sigurnosti čini danas upravljanje disfunkcionalnim. Dva i pol desetljeća star sporazum današnje upravljanje Bosnom napravio je neučinkovitim. Kolektivne privilegije za ove etničke skupine dane su nauštrb ljudskih prava građana koji su praktično prinuđeni da etnički identitet pretvore u svoju primarnu brigu pa postaju uzrok podjela iako bi ih mnogi drugi zajednički interesi trebali ujediniti. Etnički zasnovane političke stranke time se koriste i naveliko upuštaju u klijentelizam i korupciju. Ispod površine, nije ostvarena nacionalna pomirba, pa to rezultira napetostima koje bi zemlju mogle destabilizirati ili čak dovesti do nasilja. Maligne snage iz inozemstva, naročito Vladimir Putin iz Rusije, ali i oni iz Turske i zaljevskih zemalja, nastoje iskoristiti zastoj i nedaće da zemlju liše njenih evropskih i euroatlantskih aspiracija.

Usljed takvog razvoja događaja, Bosna i Hercegovina nije učinila veliki napredak pa nije ušla u NATO kao njeni susjedi, niti se priključila EU ili uznapredovala u pristupnom procesu.

Slični članci

Po mojem mišljenju, s pravom treba hvaliti Daytonski sporazum zbog uspostave mira u Bosni. To je bilo prije 25 godina, ali, na žalost, pregovarači nisu predvidjeli njegov rok trajanja u kojemu bi od etničke ravnoteže trebala nastati moderna demokracija. Kao što nam je rekao jedan od sugovorrnika, predstavnici međunarodne zajednice koji imaju znatnu moć u Bosni, stalno su se povlačili prepuštajući proces odlučivanja bosanskim dužnosnicima koji nisu zaista posvećeni tome da zemlju učine funkcionalnom, sve u nadi da će obećanje evropskih integracija ohrabriti odgovorno ponašanje. Ali, to se nije dogodilo.

Naravno, ne možemo sad sat vratiti na početak i u Daytonski sporazum ubaciti odredbu o njegovu roku trajanja, ali onako kako smo 1995. pomogli da se nešto učini, možemo i trebamo i danas. U interesu naše nacionalne sigurnosti je da to i učinimo.

Predlažem sljedeće. Mi, Sjedinjene Države i naši evropski prijatelji trebali bismo izričito objaviti da je Dayton apsolutno donja crta, što znači da će se dopustiti jedino napredovanje u odnosu na taj dokument. Separatizam ili novi entiteti trebaju biti jasno zabranjeni.

Drugo, američka politika mora svakoga upozoriti da se međunarodna zajednica, uključujući NATO, nisu odrekli svoje ovlasti u Bosni, nego su samo odabrali da se malo povuku u pozadinu i manje ih robustno demonstriraju. Potrebno je postići dogovor da ćemo opet pokazati volju da te ovlasti upotrebimo, i to odlučno, ako se stvori napetost koji bi obnovu nasilja učinio mogućom ili vjerojatnom.

Nadalje, SAD i Evropa trebale bi usvojiti politiku sankcioniranja pojedinih bosanskih funkcionera koji su očito umiješani u korupciju, ignoriraraju dejtonske parametre, bosanske zakone, ili odluke sude koje se odnose na njihov rad. Washington je to već učinio u odnosu na predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika i, sasvim nedavno, Nikole Špirića, člana bosanskog Zastpničkog doma. No, dijapazon treba proširitim, a i evropske zemlje moraju nam se u tome pridružiti.

Visoki američki službenici, kao i članovi Kongresa, morali bi Sarajevo učiniti svojom prioritetnom destinacijom. Nadam se da će više naših članova posjetiti Bosnu, povećati ondje našu vidljivost, demonstrirati kontinuitet našeg angažmana i produbiti naše uvide.

Bosna možda nije spremna za NATO, ali Membership Action Plan (MAP) treba aktivirati bez ikakva oklijevanja. Čim završe ovogodišnji izbori u Bosni, međunarodna zajednica treba potaći formiranje parlamenata i rukovodstva na svim razinama, iza čega bi trebali uslijediti živi napori da se spriječi diskriminacija za različite službe, da sustav zaštite zakona bolje služi i bolje zaštićuje sve stanovnike, da se ukloni korupcija u zdravstvu i mnogim drugim područjima svakidašnjeg života.

Naša politika mora se opet posvetiti afirmaciji univerzalnih principa, te vladavine zasnovane na ljudskim pravima i pravima građana. Zaista, privilegiji koje je Deyton dao trima glavnim etničkim grupama, nisu prava, nego privilegiji, i ne bi ih trebalo podržati nauštrb stvarne demokracije i prava individue. Mi smo bili, po mojem mišljenju, previše fatalistički nastrojeni prihvaćajući u Bosni ono što negdje drugdje nismo. Također, potcjenjujemo ono što bi sami Bosanci mogli smatrati prihvatljivim, i trebali bismo ih potaći da podrže lidere koje odlikuju vjerodostojnost, čvrsti stavovi i osobni integritet, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost. Ne bi više smio postojati zakon koji će biraču, bio on Bošnjak, Srbin ili Hrvat, braniti da uzima u obzir kandidate druge narodnosti ili multietničke stranke. Svim kandidatima i strankama koristilo bi da osvajaju glasove izvan vlastite etničke skupine. U to će možda trebati uložiti napor, ali će se dogoditi prije ili kasnije.

Dopustite mi da zaključim da je veći angažman u interesu Sjedinjenih Država – ekonomskom i sigurnosnom. Naša zemlja stekla je priznanje za očuvanje Bosne nakon što je zemlja zamalo uništena agresijom, etničkim čišćenjem i genocidom. Hvala Bogu što je naša zemlja mogla pomoći Bosni!

Naši protivnici – nadasve ali ne isključivo Rusija – ništa ne bi više voljeli nego da sav američki napor na kraju propadne, a oni bi se već pobrinuli da se to osjeti posvuda na zemaljskoj kugli.

Sadašnji trendovi u Bosni čine zemlju pogodnom za širenje ekstremizma u Evropi, uključujući islamski ekstremizam. Budemo li dopustili da diskriminacije i etničke tenzije opet eksplodiraju, moralni imperativ zahtijevat će naš angažman po puno većoj cijeni.

Narod u Bosni, kao i njuhovi susjedi na Balkanu, znaju da su u Evropi ali Sjedinjene Države smatraju svojim najpouzdanijim i najdostojnijim prijateljem. Oni priželjkuju našu prisutnost i angažman, a uzme li se u obzir tragediju koju su preživjeli, zaslužuju našu podršku i prijateljstvo – rekao je na kraju senator Roger Wicker, zamjenik vođe republikanske većine u tom domu, podnoseći izvještaj o ovomjesečnoj inspekcijskoj turi po Bosni i Hercegovini.

9 komentara
  1. Juso Bjelevac je napisao:

    Dobro ste sjetili ili ćekate da se opet pokoljemo..

  2. Nedzad Mustajbegovic je napisao:

    Amerika moze pomoc Bosni i Hercegovini jedino da otvori granice za 2 miliona BiH gradana a da ostanu samo politicari jer njih ima milion pa da narod normalno zivi a oni neka se glodu izmeduse

    1. Mirzet Alibasic je napisao:

      Nedzad Mustajbegovic ,ima nas koi ne zelimo prati evropske guzice i želimo da ostanemo u Bosni.Nisam u politici ali mi smeta kvalifikacija da svi trebamo bjezati iz zemlje.Mogao bih dodatno objasniti ali nije momenat.Pozdrav

      1. Šemso Hota je napisao:

        Mirzet Alibasic ha mirzete jel možda ti loše u ovoj državi bez ovog d očigledno da loše živio iz priloženog pa se bojištu da ti to malo hljeba neko ne oduzme jer u Evropi bi morao raditi znaš ako bi ostao sa političarima ti bi bilo sljedeći kojeg bi opljačkali i divlji zapad je bolji od ove države i ovih lopova a bio sam borac i ostao invalid trajni i šta ima od nje ama baš ništa a vidim ti se dobro uhljebijo i čak bolje od nekih političara

        1. Mirzet Alibasic je napisao:

          Šemso Hota ,radim burazeru…puno radim.Nema nam druge jarane.

  3. Davor Gotovac je napisao:

    Koliko je moguće da Amerikanci neznaju naziv države o kojoj pričaju toliko o širenju bajki bošnjačkih tekstopisaca

  4. Šemso Hota je napisao:

    A sad se sjetili kad Rusija polako ulazi na ove prostore sa velikim ulaganjima u ekonomiju itd i kad smo se gotov uhvatili za vratove i poklali kad Rusija moram reći pametno koristi ove prostore za bogaćenje i razvijanje svoje ekonomije i to se zna kako polagano smireno Srbija RS Bih pa sad če Kosovo dok se ovi ispucaju Evropa SaD i budu okrenuli leđa kao i BiH pa to rusi koriste i tako če doći i ostale Republike bivše Jugoslavije to je sigurno pa i Makedonija koju čekaju rusi da se riješi ovo oko imena tako Rusija radi s Balkanom

  5. Haris Mulahusejnovic je napisao:

    super

  6. Ante Kresic je napisao:

    O kakvoj državi ovaj mamlaz priča to je neka država iz bajke

Ostavite komentar

Vaša email adresa neće biti javno objavljena.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije izdvojeno.ba.