HEROJSKI 2. MAJ 1992.: Dan kad je zločinačka JNA napala Sarajlije i otela predsjednika države

Foto: DANILO KRSTANOVIĆ

Početak maja, tačnije 2. maj 1992. godine, je dan koji će mnogim Sarajlijama ostati zauvijek u sjećanju. Tog dana specijalne jedinice tadašnje jugoslavenske vojske pokušale su zauzeti zgradu Predsjedništva BiH. Tog 2. maja počela je opsada grada koja je trajala 1.460 dana.

Na današnji dan prije 26 godina na Skenderiji, 150 metara od zgrade Predsjedništva BiH, dogodila se prva bitka za odbranu Sarajeva. Tog dana su pripadnici bivše Jugoslovenske narodne armije i paravojnih formacije osujećeni u pokušaju da zauzmu zgradu Predsjedništva BiH.

Oko 13 sati tenkovi JNA krenuli su prema zgradama Predsjedništva i Skupštine Sarajeva. Tenkovi su zaustavljeni, a svijet je obišla slika tramvaja u plamenu. Tog dana je minirana i izgorila zgrada Glavne pošte u Sarajevu -djelo je to nekolicine srpskih radnika-izdajnika.

 

Istog dana zarobljen je i tadašnji predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović, koji se vraćao sa pregovora iz Lisabona. Njega je na Sarajevskom aerodromu zarobila JNA, a potom je odvezen u Lukavicu, odakle se javio u program TV Sarajevo. Današnji član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović kaže kako je ovom bitkom sačuvana BiH:

„Da je tada pala zgrada Predsjedništva i da je tada zadržan predsjednik Predsjedništva u zarobljeništvu, vjerovatno bi historija krenula drugim tokom. To je bila sudbonosna bitka u kojoj su slomili zube oni koji su napali grad i to ih je obeshrabrilo definitivno. Odsudna bitka za BiH se odigravala te 1992. godine, 2. maja.“

Prvi put nakon Drugog svjetskog rata, poslije 47 godina, tog 2. maja 1992. godine u Sarajevu je označena zračna opasnost. Od tog dana Sarajevo je bilo pod opsadom, bez hrane, struje i vode. Presječene su komunikacije, a grad je bio svakodnevno granatiran. I tako 1.460 dana.

Analitičari procjenjuju da 2. maja 1992. godine nije vođena bitka samo za Sarajevo, već i za cijelu BiH. 10. maja 92., bivša JNA deklarativno se povlači iz Bosne i Hercegovine mada suštinski ostaje uključena u rat u BiH sve do njegovog kraja

Hronologija događaja:

1. Sve počinje u bivšem Domu Armije, sadašnjem Domu Oružanih snaga BiH. Oko 12 sati grupa branilaca Sarajeva tada je pokušala spriječiti iznošenje materijalno-tehničkih sredstava iz Doma JNA. Njih je bilo 30-50. Ušli su na pregovore sa potpukovnikom Bogojem Božinovskim. Odmah po ulasku Božinovski je pucao na njih i ubio je Asafa Hadžića, jednog od prvih organizatora odbrane Sarajeva.
Tada je ranjen i Zakir Puškar. Usljed razmjene vatre ranjen je i Božinovski, a ostatak pripadnika JNA se predo te su razmijenjeni nakon nekoliko dana.

2. Na Trgu Austrije, na Bistriku, gdje je bila komanda Druge armijske oblasti, odnosno komanda JNA za cijelu BiH i neke dijelove Hrvatske, tog dana je bio general JNA Milutin Kukanjac koji je naredio da iz Vojne bolnice (Opća bolnica prim. dr. Abdulah Nakaš) krene elitna jedinica protivdiverzantskog odreda na čelu sa majorom Markom Labudovićem prema Skenderiji, odnosno Predsjedništvu. Krenuli su sa borbenim vozilima kroz ulicu pored nebodera UNITIC. U tom momentu već su kod Predsjedništva bile snage odbrane grada.

Tada, počinje čuvena bitka na Skenderiji, a jedno od ključnih obilježja bitke je to da je rahmetli Nusret Šišić Dedo improvizovanom protivoklopnom napravom napravljenom od vodovodnih cijevi pucao po njima i pogodio jedno od borbenih vozila. Usput je pogodio i tramvaj.

Počela je pješadijska borba, gdje su uspjeli savladati Labudovićevu grupu. Labudović je tada teško ranjen. Njega su preko Ajfelovog mosta prenijeli radnici Doma mladih kako bi mu ukazali pomoć. U tom momentu nisu znali o kome se radi. Kada su ga spustili na trolejbusku stanicu, pala je granata, najvjerovatnije ispaljena sa Trebevića, i “dotukla” je Labudovića, a smrtno ranila Marka Starčevića, šefa osiguranja Doma mladih. Ranjen je Esko Alispahić, koji je kasnije preminuo. Teško ranjen je i radnik Peđa Novković. Ovo se dešavalo oko 13 sati.

3. Iz komande na Bistriku pukovnik Milan Šuput, koji je komandovao svim specijalnim jedinicama Druge armijske oblasti, krenuo je u popodnevnim satima sa 30-ak specijalaca i borbenim vozilima kroz Dobrovoljačku (sada Hamdije Kreševljakovića). Na mostu Čobanija su prešli i stali pored zgrade Pošte.

Slični članci

U saradnji sa radnicima Pošte koji su bili odani SDS-u, među kojima je bio i šef smjene izvjesni Simo Zubanović, Šuputovi specijalci su ušli u Poštu i zapalili je. Tada je “zanijemio”. Hiljade telefonskih priključaka su ostali bez funkcije. Procjenjuje se da je šteta bila 150 miliona dolara. U jednom momentu dio njih se parkirao ispred Narodnog pozorišta i tada se dešavaju one poznate scene kada Adem Jež, Dževad Topić Topa i ostali iz grupe dejstvuju na njih sa ćoška Kulovićeve ulice. Odvijala se kratka pješadijska borba. Jež je prvi put u životu ispalio projektil iz protivoklopnog sredstva. Kasnije se pričalo da nikada ranije nisu pucali iz toga i da su to oružje zarobili u ranijoj akciji na Jevrejskom groblju, a da im je Dževad Rađo donio katalog iz kojeg su oni učili kako da to oružje upotrijebe.

Projektil ispaljen sa ćoška Kulovićeve i Titove ulice je pogodio borbeno vozilo u blizini Pozorišta. Tada se Šuputovi specijalci povlače. Branioci grada su pretpostavljali da su se oni vratili na Bistrik, ali kasnije će se ispostaviti da su se zabarikadirali u podrumu zgrade kod današnjeg BKC-a.

4. U popodnevnim satima pripadnici Specijalne jedinice MUP-a RBiH Nezir Brajović Braja i njegov pomoćnik Ajnur Mehićević su iz prostora blizu zgrade Parlamenta pucali na agresorski tenk koji je došao do Mosta Suade i Olge s ciljem da ide do Predsjedništva.

Iako je Brajević bio iskusan specijalac, tri ose su mu zakazale. Tri puta je pokušao ispaliti projektil na tenk i tek četvrto punjenje je bilo uspješno. Pogodio je tenk koji je do kraja opsade grada ostao kod mosta.

5. S druge strane Miljacke ulicom prema Skenderiji probilo se nekoliko oklopnih vozila JNA te je agresor na taj način pokušao izdejstvovati pobjedu kod Predsjedništva. Iz tog pravca su pucali i zapalili zgradu Općine Centar. Vodila se kratka pješadijska borba u blizini Skenderije, ali se agresor nakon neuspjeha povukao.

6. Na tranzitu, na spoju s Urijan Dedinom ulicom, tog dana se našao agresorski tenk koji se pokušao probiti u centar grada.

Nekoliko branilaca Sarajeva ga je zapalilo Molotovljevim koktelom. Na čelu te grupe je bio Vlatko Marković. Pripadnici JNA su uspjeli ugasiti vatru, ali su se i povukli prema Lukavici.

7. U noći sa 2. na 3. maj grupa Dževada Topića je shvatila da su se Šuputovi specijalci (Niški specijalci) zabarikadirali u zgradi kod BKC-a. Borba s njima je trajala do popodnevnih sati 3. maja. Komanda Druge armijske oblasti je već u potpunosti bila opkoljena, a rahmetli predsjednik Alija Izetbegović sa svojom pratnjom je tada već bio zarobljen na Aerodromu Sarajevo po povratku iz Lisabona sa pregovora.

Kukanjac je bio opkoljen i to je bio ključni razlog da se krene u pregovore o razmjeni njega za predsjednika Izetbegovića.

Jedan dio Šuputovih specijalaca koje je predvodio Dragan Stepanović Rambo su za taoce uzeli veću grupu građana Sarajeva, a među njima je bio i pokojni glumac Zoran Bečić. Trećeg maja oko 12 sati, neposredno pred događaje u Dobrovoljačkoj, došlo je do pregovora između Niških specijalaca i Topićeve grupe. Zoran Čegar je tada ranjen prilikom uništavanja oklopnog vozila kod kina Metalac. Šuputovi specijalci su se predali iza podneva.

Dobrovoljačka, 3. maj: Razmjena predsjednika Izetbegovića

Predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović 2. maja je zarobljen na Aerodromu Sarajevo prilikom povratka iz Lisabona te odveden u kasarnu JNA u Lukavici. S njim su bili kćerka Sabina Berberović i Zlatko Lagumdžija, bivši predsjednik SDP-a. Domaća i svjetska javnost saznala je za hapšenje kada se predsjednik telefonom javio u Dnevnik 2 TVSA, Senadu Hadžifejzoviću. Trećeg maja je u Dobrovoljačkoj obavljena razmjena predsjednika Izetbegovića i njegovih pratilaca za Kukanjca i pripadnike JNA.

U dogovoru o razmjeni je bilo rečeno da Kukanjac može biti razmijenjen sa manjom grupom svojih najbližih saradnika, međutim kada je general Milan Aksentijević koji je pregovarao u ime JNA u komandi Druge vojne oblasti saopćio tu odluku, dio oficira se suprotstavio i nije dao da Kukanjac ide bez svih njih. Tada je izvršen pritisak na predsjednika Izetbegovića i na kraju je dozvoljeno da cijela kolona JNA sa Bistrika krene Dobrovoljačkom prema Lukavici. Kao što je poznato, u Dobrovoljačkoj je došlo do razmjene u kasnim poslijepodnevnim satima. U samoj Dobrovoljačkoj je tada ubijeno četvero pripadnika JNA, a dvoje je poginulo kod Alipašine džamije u transportnom vozilu koje se iz Dobrovoljačke kretalo prema Vojnoj bolnici. Jedna od to dvoje je bila i Nurmela Šuko iz Zagreba.

Ostavite komentar

Vaša email adresa neće biti javno objavljena.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije izdvojeno.ba.